Razgovarali smo s Tarom, Ernom i Marijom – ženskim triom koji stoji iza važnog girl power projekta
Manjak ženskih uloga u kazališnim komadima tek je površina problema u domaćoj kulturnoj industriji. O izazovima i nejednakostima s kojima se svakodnevno nose glumice, ali dramaturginje, autorice i druge akterice izvedbenih umjetnosti, progovorit će projekt ‘6 glumica traži autora.’ Nova inicijativa, koja je zasad tek u testnoj fazi, pokušat će okupiti, objaviti i razvijati tekstove s jakim ženskim likovima kako bi istovremeno potaknule diskusiju o stanju u našoj kulturi.
Razgovarali smo s ovim jakim ženskim timom – glumicama Tarom Rosandić, Ernom Rudnički i Marijom Kolb, koje kreću u novi projekt uz niz suradnica, volontera i umjetnica.
‘U 21. stoljeću muškarci još uvijek dobivaju više od žena za istu količinu posla’
Jedan od kriterija za sudjelovanje autora je da njihove tekstove odnosno priče ‘nose’ ženski likovi i protagonistice. Što je inspiriralo tu ideju? ….Kako se danas razlikuju uvjeti i poslovne prilike za glumice i dramaturginje od onih za autore i dramaturge?
Tara: Uvjeti se razlikuju upravo dramatično, a mogućnost rada glumica je izravno vezan na nedostatak ženskih likova u komadima. Ipak, u Hrvatskoj nisu provedena istraživanja tog problema kojeg su svi svjesni u praksi. Našim projektom želimo zahvatiti nekoliko muha jednim udarcem, kako to žene i inače čine. Prvenstveno, želimo na jednom mjestu sakupiti, objaviti, razvijati i postaviti tekstove suvremenih hrvatskih dramatičara s jakim ženskim likovima. Uz to, pokušat ćemo i prikupiti statistike o prisutnosti ženskih likova na sceni, ali i o tome kako sudjeluju u izgradnji priče i kako su prikazane. Vjerujem da će taj rad sam po sebi biti izuzetno bitan za hrvatsku kulturu. Moramo osvijestiti odgovornost za to kako ‘slavimo’ žene u Hrvatskoj. Prilagodit ću uzrečicu: ‘Sretne žene, sretna država.’
Erna: Sve je veći broj kolegica, a kompleksnih, višedimenzionalnih, jakih ženskih uloga nedostaje. Često se susrećemo sa stereotipnim ženskim ulogama. Ovo je način da ukažemo na tu problematiku, da upozorimo na pitanje reprezentacije žena u medijima, i da potaknemo raspravu svjedočeći o vlastitim dosadašnjim iskustvima. Nažalost, živimo u 21. stoljeću i još uvijek se bavimo pitanjem nejednakosti. Da ne govorimo da u našoj branši muškarci još uvijek prolaze bolje, još uvijek se događa da dobivaju više od žena za istu količinu odrađenog posla, a to je u najmanju ruku suludo. Rodni stereotipi posljedica su i uzrok duboko ukorijenjenih stavova, vrijednosti, normi i predrasuda.
Marija: U Hrvatskoj možemo samo svjedočiti pozitivnom trendu koji se već ‘razmahao’ u Europi i SAD-u, a odnosi se na povećanu proizvodnju serija I filmova sa ženama u naslovnim i vodećim ulogama. Taj trend proizašao je kao odgovor na problematiku o položaju žena u industriji zabave, filmskoj i izvedbenim umjetnostima, ali i društvu općenito, a na koju su, u nizu javnih istupa i govora proteklih godina upozorile utjecajne žene. Tu lavinu pokrenula su govori dvije poznate glumice na dodjelama nagrada (Alyssa Milano pokrenula je #metoo pokret koji je ukazao na seksualno iskorištavanje žena u izvedbenim umjetnostima i Michelle Williams koja je pokrenula #equalpay kampanju za izjednačavanje honorara za isti posao). Ovaj je projekt naš odgovor na tu situaciju jer želi otvoriti prostor za dijalog i potaknuti proizvodnju sadržaja koji će prezentirati ženu sa svim njezinim posebnostima, s kompletnom lepezom najrazličitijih ‘boja’, kvaliteta i karakteristika.
‘Internet, filmovi i kazalište imaju moć osvijestiti nas’
Na koji način možemo pridonijeti uspjehu autorica, ženskih drama i poticati priče, filmove, kazališne komade sa ženskim likovima u fokusu? Imaju li takva djela moć osvijestiti društvo?
Tara: Dobar početak je tako da podržite naš projekt i pratite naša ‘Čitanje NJE’ jer upravo želimo kroz praksu vidjeti kako ćemo najbolje stimulirati ovo, recimo, namjensko stvaralaštvo. Puno učimo u razgovoru s dramatičarkama i dramatičarima, a i rastvarajući problem jedna s drugom. Isto, podižemo svjesnost o problemu, naime, svakom trudu mojih kolegica je kraj kada im se na putu ispriječi poznata rečenica kako ‘ženskih uloga jednostavno nema’. Želimo vidjeti kako to ženskih uloga #jednostavnomože i biti. Geena Davis, glumica koja je i osnivačica ‘Geena Davis Instituta za reprezentaciju roda u medijima’, ima krasnu rečenicu: “Ako ne znaš kako napisati ženski lik, napiši muški i prekriži ime. Promjena je moguća, doslovno, preko noći.” Vjerujemo da jednako kao što glumice osjećaju otpor kada ulaze u likove koji su poput izlomljenih, blijedih odraza njih samih i žena u njihovim životima, isti otpor osjeća i hrvatska ženska publika kada treba sjesti u gledalište. Imamo odgovornost ponuditi više.
Erna: Takva djela imaju moć osvijestiti društvo. Kazalište, filmovi, osobito televizija i internet, usko su povezani s proizvodnjom i utjelovljenjem kulturnih identiteta, a razlika u reprezentaciji žena i muškaraca u medijima je neosporna. Primjerice, istraživanja u Americi su pokazala da vlada neravnoteža i oko zaposlenosti i vrste posla koji obavljaju muške i ženske uloge. Kod nas te stvari još nisu detaljno istražene, nemamo konkretne podatke za Hrvatsku, ali svakako smo stava da bi djevojke i mladići trebali u kazalištu, filmovima, serijama, reklamama vidjeti žene koje donose odluke, vođe, znanstvenice, menadžerice, pokretačice, vizionarke. I to bi trebala biti norma, a ne iznimka. Povećavanjem takvih ženskih uloga kreatori sadržaja mogu utjecati na ambicije, karijere i težnje djevojaka i mladih žena u zemlji.
Marija: Umjetnici imaju i potrebu i odgovornost kreirati djela u kojima će se kritički osvrtati na društvo, a posebno na one segmente u društvu koji su predugo bili zapostavljeni i zahtijevaju korjenitu promjenu. Znamo koliki utjecaj na formiranje slike o raznim društvenim pitanjima i uopće na oblikovanje mišljenja javnosti imaju mediji pa tim više njihova odgovornost kao i potencijalni doprinos moraju biti daleko značajniji. Kada govorimo o ženama i njihovoj reprezentaciji u medijima, žene ne samo da zaslužuju, već je njihovo temeljno pravo da budu prikazane u kompletnoj svojoj punini, kako kao ‘slabije jedinke ljepšeg spola’ tako i kao snažne, punokrvne, ravnopravne, samostalne i odvažne stvarateljice i činiteljice, kakve jesu.
‘Želimo potaknuti kazališne kuće da prihvate kriterij ravnopravnosti’
Jedan od najzanimljivijih aspekata projekta je ‘Čitanje NJE’ u sklopu kojeg će se odabrane drame predstaviti javnosti u suradnji dramskih, vizualnih umjetnika i glazbenika. Kako će to izgledati, hoće li već tad imati formu izvedbe pred publikom ili?
Erna: Izvedba ‘Čitanja NJE’, bit će predstavljanje po tri drame/projekta, koja su zadovoljila zadane kriterije, u formi dinamiziranog čitanja ili pitching prezentacije idejnih projekata, otvorena za zainteresirane suradnike, kolege i javnost. ‘Čitanje NJE’ će se isto tako moći pratiti i putem live streaminga, a snimke će kasnije biti dostupne na našim društvenim mrežama. Prvo ‘Čitanje NJE’ planiramo organizirati na jesen 2020.
Marija: Radna grupa, između pristiglih drama i radova, a vodeći računa o postavljenim kriterijima, odabrat će drame najprikladnije za scensko izvođenje koje će potom hrvatske glumice (i glumci), u suradnji s autorima drama, redateljima, vizualnim umjetnicima i glazbenicima, izvoditi u mjesečnim ciklusima počevši od jeseni. ‘Čitanjem NJE’ cilj nam je otvoriti nove kanale u komunikaciji i suradnji i izuzeti naš problem iz poznatih kazališnih lokacija te otkriti nova potencijalna mjesta za susrete i izvedbe.
Tara: Počašćene smo interesom partnera koji žele ugostiti naša ‘Čitanja NJE’ i potrudit ćemo se iskoristiti maksimalan potencijal suradnji najesen. Trenutno planiramo biti u Uraniji na Kvaternikovom trgu, ‘Šestnaestici’ prostoru K-zone (Vox Femine) na Trešnjevci, ‘Studiju EXIT’ prostoru Teatra EXIT u Gundulićevoj, a uprizoriti ćemo ‘Čitanja NJE’ i izvan Zagreba, početno u Rijeci. Isto tako, jako smo zahvalne svim dosadašnjim suradnicima koji su svi volontirali svoje vrijeme, znanje i resurse jer su povjerovali u ideju projekta. Tu su predstavnice udruge Urania, Tena Razumović Žmara, Vanja Daskalović, Maja Sviben kao predstavnica uredništva portala drame.hr, Nina Gojić kao predstavnica SPID-a, Nevena Rendeli Vejzović (Prime-Time Komunikacije), Janja Pilić (studio Tetrabot), Cogito coffee i mnogi drugi.
Koji su to dugoročni ciljevi koje želite ostvariti projektom ‘6 glumica traži autora’? Na koji način drame i priče ženskih autorica ili pak djela sa ženskim likovima u središtu mogu obogatiti našu kulturnu odnosno kazališnu scenu?
Marija: Planiramo projekt aplicirati na europske fondove jer želimo osigurati financije za razvoj jednog namjenskog ženskog dramskog teksta godišnje. Ostali dugoročni planovi uključuju mogućnost radionica koje će na jednom mjestu okupiti dramatičare, dramaturge, redatelje i glumce kako bi razmjenjivali mišljenja, kritički se osvrtali, predlagali ideje i kreativno surađivali. Do sada su podršku programu “Čitanje NJE” iskazali Ministarstvo kulture i Primorsko – goranska županija, a realizirat će se u suradnji s nezavisnim kazalištem Kotar teatar, portalom drame.hr, kulturnim centrom Urania i drugim suradnicima i partnerima. Važno je istaknuti da ćemo ovim projektom pokušati ublažiti udarce koje je kultura trpjela i trpi uslijed pandemije, a odnose se na otkazivanje predstava i ‘zamrzavanje’ projekata, ograničenje broja ljudi u publici, redukciju mizanscena i kontakta među izvođačima itd. Ovakva forma (javna čitanja, diskusije, predavanja, radionica) potiče suradnju umjetnika, zapošljava ih i povezuje, a da pritom ne ugrožava sigurnost uključenih, što je velika prednost za današnje krize.
Tara: Kao jednu od daljnjih ambicija, nadamo se potaknuti velike kazališne kuće da prihvate kriterij ravnopravne reprezentacije kao nužnosti u osmišljavanju repertoara, kako je to uspjela učiniti organizacija ‘Era 50:50’ u Velikoj Britaniji i slične organizacije diljem EU.
‘Želimo predstaviti ravnopravnu ženu koja ne podliježe stereotipima’
‘Čitanje NJE’ nije jedini program koji će se održati. Koji nas to još programi očekuju u sklopu projekta?
Tara: U skladu s izvedbenim programom ‘Čitanja NJE’ organizirat ćemo i kratki popratni program. Naime, tijekom organizacije projekta, putem naše mreže suradnica, saznale smo za bitna istraživanja zastupljenosti umjetnica za koje nismo čule iz niti jednog drugog izvora. Kako rezultati tih istraživanja doista ‘otrežnjuju’ i jasno ocrtavaju problem nejednakosti kod nas, ali i u usporedbi s europskim okvirima, odlučile smo osigurati priliku da se kolegice upoznaju s ovim bitnim informacijama. Po potrebi i reakcijama na viđeno, planirano nastaviti duženja strukovnim kružokom ‘parLAona’.
Erna: Planirana predavanja u sklopu ‘Čitanja NJE’ su predavanje naše suradnice, dramaturginje Nine Gojić i izvedbene umjetnice Selme Banich, koje su u Rijeci provele istraživanje ‘Kako žive umjetnice’. Očekuje nas i predavanje prof. dr. sc. Lucije Ljubić, povodom izdavanja knjige ‘Od prijestupnice do umjetnice. Kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica’, što nas izrazito raduje. Zatim, ugostit ćemo izlaganje redateljice Katarine Zrinke Matijević koja u suradnji s Anitom Dremel i Sanjom Ravlić, upravo započinje novu, proširenu studiju rodne ravnopravnosti u filmskoj industriji koju je naručio HAVC. U studiji će sudjelovati sve zainteresirane suradnice ‘6 glumica traži autora’, a i njezini rezultati će nam biti predstavljeni u sklopu prezentacije u listopadu 2020.
Marija: Posebnost projekta leži u njegovoj širini i fleksibilnosti – što se forme tiče. Naime, osluškivat ćemo prijedloge i ideje struke, suradnika i partnera kao i publike te ćemo sukladno dobivenim informacijama i prijedlozima modificirati i nadograđivati programe jer želimo raditi po principu sveobuhvatnosti. Otvoreni smo za suradnje i ovim putem želimo pozvati sve zainteresirane da nam se jave i priključe, da nas podrže da budućim generacijama predstavimo jednu novu ženu, modernu i ravnopravnu, slojevitu, jedinstvenu i posebnu, koja ne podliježe stereotipima.
Foto: 6 glumica traži autora, Joanne Paciorek, Marko Vučenik
