Kultura kao takva posebno je nastradala u godini iza nas koja nam je donijela velike promjene na svim poslovnim i životnim putevima. Umjetnost, pogotovo ona izvedbena pala je na koljena, a umjetnici, ionako često na margini, suočili su se s nikad zahtjevnijim izazovima. Kako se prilagoditi? Kako nastaviti crpiti inspiraciju i nadati se nekim novim i boljim vremenima? Pitanja su to na koja nije lako dati odgovor, ali trudimo se udahnuti taj dašak optimizma u vremena koja dolaze. Kroz platformu #allaboutchange susrećemo se s različitim osobama, udrugama i institucijama koji unatoč svim nedaćama koračaju hrabro naprijed u neko ljepše i pozitivnije ozračje.
A što je s kazalištem?
Kazalište: Umjetnost kojoj je potreba publika i publika kojoj je potrebna umjetnost. Ta dva pojma su neodvojiva, no ipak nas je prošla godina iznenadno naučila na ponešto izmijenjenu stvarnost. Nadajmo se privremeno. S kojim će se izazovima kazalište susretati u godini koja je pred nama, kako kroz sve to prolaze kazališni umjetnici i gdje pronalaze fokus. Sve to i još mnogo toga prošli smo u razgovoru s Juditom Franković Brdar, glumicom koja je odrasla na nezavisnoj sceni, a upornim trudom i radom prometnula se u jednu od najboljih hrvatskih glumica.
- Kako se na tebe odrazila prošla godina i što možeš reći da si iz nje naučila?
Da je ponekad važno pomoći drugima da bi pomogao sebi. Da sve lijepo u mom životu, a tu primarno mislim da odnose i ljubavne i obiteljske i prijateljske, trebam više cijeniti, ali i pokazati. Vrijeme brzo prolazi, a ova pandemija i potresi pokazali su koliko je sve prolazno. Podsjetilo su me da ne uzimam nabrojeno zdravo za gotovo, da nazovem, da kažem volim te… Ljudi smo takvi da se, kad se sve vrati u normalu, brzo vraćamo starim navikama, ali nadam se da nam ovo iskustvo može pomoći da jednom kad se i vratimo u normalu imamo podsjetnik kako brzo i lako možemo izgubiti tlo pod nogama i što nam je u životu zaista važno.
- Kako su se, po tebi, kazalište, ali i općenito kultura, snašli u cijeloj ovoj situaciji?
Ova je situacija zapravo prokazala pravu istinu o poziciji kulture, a to je da ona uglavnom počiva na entuzijazmu kao i da “umjetnici ne plaćaju račune ili ne moraju baš stalno jesti”. Pokazalo se da je na početku i kraju svega u ovoj državi boginja birokracija i tek kad ispoštuješ nju možeš mirno spavati.
Ali tim više, pokazalo se koliko je stvaranje ipak jače od uništavanja.
Umjetnici koji uokolo idu i usrećuju ljude i djecu nakon potresa, igrajući predstave unatoč koroni.
- Možeš li usporediti kako je igrati predstave online, a kako pred publikom? Što čini tu razliku u doživljaju?
Osobno nisam još imala iskustvo s online predstavama, ali očito treba biti otvoren za nove izvedbene okolnosti. Poanta kazališta je živa izvedba pred ljudima, osjetiti kako dišu s tobom, ali radije bih da ljudi imaju priliku vidjeti predstavu pa čak i u tom obliku nego nikako.
- S kojim izazovima će se kazalište, glumci, redatelji i cijela struka morati nositi u budućnosti s obzirom na život s pandemijom?
Uffff to ćemo tek vidjeti! Ne znam ni sama! Ne mogu zamisliti da ćemo imati budućnost s maskama i pištoljima koji mjere temperaturu i slično, ali ako ona to i jest, prilagodit ćemo se. Ljudi smo, najprilagodljivije životinje na ovom planetu.
- Na čemu trenutno radiš i koje projekte pripremaš za budućnost?
Trenutno od živućih predstava igram samo jednu Nepoznata iz Seine u Teatru &TD, dok su ostale predstave žrtve situacije, ali nadam se da ćemo uskoro zaigrati i njih (Važnije polovice, takođerTeatar &TD i Joj Hrvati i Potpuni stranci u Ludoj Kući). Čekaju me pripreme nekih novi predstava, prva na redu je Zbogom Natalija Petrovna, prema Turgenjevljevoj drami Mjesec dana na selu, u režiji Anastasije Jankovske također u Teatru &TD . Ima toga još, ali s obzirom na ova vremena bolje ne govoriti preuranjeno.
- Kako provodiš slobodno vrijeme, imaš li ga više nego prije?
Kako sam odrasla na nezavisnoj sceni usput sam naučila živjeti nekako neizvjesno, od danas do sutra. Naučila sam da u vrijeme kada nema projekata ili ako su propali, ne jadikujem, nego ga iskoristim na najbolji mogući način, bilo da odmaram ili učim neku novu vještinu. Da održavam formu i da se na neki način pripremim za vrijeme kad posao dođe jer kad dođe, najčešće dolazi u obliku olujne mećave i zatrpa te da ne znaš što te snašlo. Često je u našem poslu tako, jedno vrijeme ništa, onda sve. Međutim činjenica je da se zadnjih godinu dana nalazimo u izazovnom razdoblju koje je načelo i one najjače.
- Kako se opuštaš i gdje pronalaziš inspiraciju?
U zadnje vrijeme hodam, to mi razbistri glavu i vraća optimizam i vjeru da mogu izdržati još jedan dan i da smo svakim danom sve bliže kraju ove situacije. Koristim vrijeme da pročitam sve knjige koje do sada nisam.
- Koji je tvoj savjet svima za uzemljenje i pronalazak fokusa u ovim ne baš jednostavnim vremenima?
Svaki dan napraviti bar nešto malo, skupiti 10000 koraka, pročitati jednu stranicu knjige. Neki zadatak koji moramo obaviti, mislim da neka vrsta sistema, svakodnevnog rituala pomaže u vremenima koja su ovako nesigurna. To nam pomaže da osjetimo smisao jer nam on danas pruža sve. Jer smo se uvjerili da sve što imamo lako izmakne. Također razgovor. Razgovarati s prijateljima i naći utjehu u činjenici da u ovome nismo sami.
Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.
Foto: Sanja Tušek
