Journal man: Upoznajte Viliama Prodana,
državnog prvaka u rally-u

Pred domaćom publikom naš najuspješniji rally predstavnik Viliam Prodan prošlog vikenda postavio je novi osobni rekord pred više od 10.000 gledatelja na njemu najdražoj utrci, onoj u rodnom Buzetu. Povodom utrke na domaćem terenu, koja mu je, kako kaže, doslovno pred kućom, Viliam se prisjetio svojih početaka, otkrio nam što je potrebno za vrhunskog vozača, zašto je privatno čista suprotnost brzinama i adrenalinu koje su dio profesionalnog života rally vozača i koji događaj u studenom željno iščekuje.

Kako je uopće krenula ljubav prema autima i brzoj vožnji? Opiši nam malo svoj put

Ljubav prema autosportu je krenula vrlo jednostavno; naime kako dolazim iz grada Buzeta gdje se održava nadaleko poznata brdska autoutrka na koju sam odlazio otkad znam za sebe, želja je bila samo jedna, a to je nastup na toj utrci “kad budem velik”. I eto, već 16 godina traje karijera u autosportu, iako sam prije toga igrao nogomet i bio daleko od svijeta oktana.

Državni si prvak u auto rallyju, kakav je to osjećaj?

Pa želja svakog sportaša je postati državni prvak u sportu u kojem se natječe, tako da je osjećaj svakako pozitivan i motivirajući za daljnje uspjehe. Još prije 14 godina postao sam državni prvak na brdskim autoutrkama, prije desetak godina osvojili smo europski rally kup i eto, prošle godine po prvi puta postali državni prvaci u rally-u. Možda bi to i prije ostvarilo, ali smo 5 sezona nastupili isključivo u europskim i talijanskim natjecanjima.

Što je važno kod bavljenja ovim sportom? Ima li sličnosti s drugim sportovima ili je to potpuno drugačije?

Svaki sport ima svoje specifičnosti, ali generalno kao i kod svakog drugog sporta, što više treninga i pripreme to je vjerojatnost boljeg rezultata veća. Jako je bitna fizička priprema, ali psihička i testiranja s automobilom još više.

Koja ti je najdraža utrka,  a koju pamtiš kao najtežu/najneugodniju?

Ma teško je izdvojiti bilo koju utrku kao najdražu, ali baš ako moram spomenut ću svoju domaću buzetsku brdsku autoutrku, nije rally, ali ta me staza i utrka sportski stvorila. Kao najtežu svakako mogu spomenuti rally Monte Carlo, utrku svjetskog rally prvenstva koja slovi kao najteži i najslavniji rally na svijetu, a i sami smo se uvjerili u to.

Kakva je Hrvatska što se tiče rally infrastrukture, gdje vidiš da se može poboljšati?

Hrvatska rally infrastruktura?? A joj, teško pitanje… Dolaskom WRC-a u hrvatsku definitivno su se poboljšale neke stvari i stvorili neki novi ljudi, ali puno ima tu posla kako bi se razina i kvaliteta samih natjecanja dovela na neki nivo zapadnih država.

Član si AK Opatija Motorsport već dugi niz godina, je li to to?

Da, član sam auto kluba iz Opatije već desetak godina i ako me i dalje trebaju i žele mogu potpisati doživotni ugovor. Mali smo kolektiv, dobra “škvadra” i zaista imamo sve što nam treba.

Kakav si kao vozač dok voziš privatno? Možeš li uopće biti suvozač ili te vuče da primiš volan?

Pa kao privatno sam nekako totalno suprotno od sportskog dijela, ne želim plaćati bespotrebne kazne za brzinu, a i ne bi bilo lijepo i uzorno da državni prvak divlja u svakodnevnom prometu. Svi mi volimo potegnut, ali zna se kad i gdje -na utrci. Što se tiče suvozačkog dijela, to ne bih bio nikad. Probao sam jednom na treningu, ali tih par kilometara bilo mi dovoljno za cijeli život. To su “luđaci”.

Kako tvoja supruga/partnerica gleda na tvoj poziv? Ipak je to opasan sport?

Ma Ivana je to prihvatila kao dio mene i sad je najveći navijač i najveća podrška uz moje roditelje. U startu ju je bilo strah, ali kad je malo bolje upoznala sport, vidjela je da nema razloga za strahovati.

Očekujete bebu, iako je još rano, bi li volio kada bi i ona/on bili zainteresirani za rally?

Da, sredinom studenog dolazi nam pojačanje, a što se tiče njezinog (curica) životnog odabira neka bude po njezinoj želji, a moju podršku će uvijek imati, no poznavajući svoj sportski put možda bolje da se ne bavi autosportom.