Festivalski dio Projekt Ilica: Q’ART održavat će se od 7. do 9. lipnja 2019. i oživjet će ispražnjene lokacije u Ilici te ih ispuniti bogatim i raznovrsnim kulturno-umjetničkim programom. Što posjetitelji i stanovnici kvarta mogu očekivati, kako se projekt razvijao i što možemo u budućnosti očekivati od Projekta Ilica, otkrila nam je jedna od inicijatorica projekta, Ivana Nikolić Popović.
Projekt Ilica broji sada svoje treće izdanje. Primjećujete li promjene stanovništva, prvenstveno kvarta, u sudjelovanju, ne samo u projektu, već u revitalizaciji Ilice i okolnog područja grada?
Ono na što smo jako ponosni je da je dvanaestak prostora dobilo svoje nove stanare i novu upotrebnu vrijednost. Nismo mi direktno na to utjecali, no kroz ove tri godine dobili smo jako puno upita u smislu kome da se obrate kako bi iznajmili prostor. A i mi smo puno govorili o napuštenim prostorima te ukazivali na važnost njihovog aktiviranja i korištenja. Stanovništvo je bilo zainteresirano i na početku projekta, iako malo skeptično, no sada smo već izgradili povjerenje i imamo puno njihovih upita kada će se projekt Ilica Q’Art ponovno organizirati te kada će moći razmjenjivati knjige, uživati u koncertima i u pomno osmišljenom programu.
Ključna je promjena što se građani vesele ponovnom održavanju projekta i žao im je što kratko traje. Imamo puno njihovih prijedloga da traje cijelu godinu, što znači da su i sami građani svjesni nedostatka sadržaja u njihovom kvartu.
Kako je izgledao proces građenja projekta od prvog dana do danas… Na koje prepreke ste nailazili, kako ste ih svladali te što je bilo ‘ugodno iznenađenje’ u koracima građenja i realizacije projekta?
Projekt se od svojih početaka 2000. godine zapravo razvio iz međunarodnog projekta Community Art koji je pokrenuo Aleksandar Battista Ilić, a kroz koji se promišljala umjetnost u zajednici te umjetnost u interakciji sa zajednicom. Sve je počelo u dvorištu Ilice 89. Prije 3 godine smo moj kolega Aleksandar Battista Ilić i ja odlučili napraviti festivalski dio kako bismo podigli svijest o važnosti ne samo ulaska kulture u zajednicu nego i najvećeg problema Ilice, devastiranih prostora rada.
Prvi korak prema realizaciji Festivala je bio da okupimo sve umjetnike i znanstvenike koji su se bavili temom revitalizacije grada. Nažalost, budući da u Hrvatskoj ljudi ne vole baš surađivati to je trajalo samo godinu dana. Još jedna od ključnih prepreka je kontinuirano loša zainteresiranost državnih i gradskih struktura za rješavanje gorućih pitanja propadanja samog centra grada. To je veliki zahvat koji su u Parizu riješili suradnjom države, grada i privatnih vlasnika u suradnji s timom stručnjaka s područja umjetnosti, urbanizma i arhitekture. Oni sustavno i planski pristupaju procesu aktiviranja svakog kvarta.
To je nešto što vidimo kao idealno rješenje, no kod nas je to teško tako provesti, jer ne postoji osnovni interes za kvalitetu života građana.
Glavna tema ovogodišnjeg izdanja jest održiva budućnost – recite nam više o tome, što možemo očekivati tijekom nadolazećih dana u Projektu Ilica
Svjetski trend u promišljanju znanstvenika o održivoj budućnosti je da je kontinuirani rast nemoguć i da mora postojati cikličko kretanje i da se mora sustavno i planski pokrenuti recikliranje, ponovno korištenje resursa i razmatranje cikličkih kretanja svih segmenata društva i života. Ove godine se, u skladu s navedenom temom, bavimo problematikom recyclinga i upcyclinga i ekonomijom dijeljenja.. Željeli bismo kod građana podići svijest o važnosti očuvanja okoliša te skrenuti pažnju na bespotreban konzumerizam koji galopirajuće raste.
U tri dana trajanja projekta, održavat će se jazz koncerti, nastupi DJ-eva i gastro blogera na Britancu i u parku ALU. Posebno smo ponosni na program koji će se održati u nedjelju 9.6, od 11 do 15 h, a za koji su nam odobrili čak i zatvaranje Ilice od broja 61 do broja 120. Od 11 sati građani će moći sudjelovati na do sada najvećem buvljaku u Ilici, gdje će moći razmjenjivati knjige, odjeću i ostale predmete koji im više ne trebaju, no i popiti kavu, pogledati umjetničke eksponate studenata, u organizaciji prof. Danka Friščića s ALU i uživati u druženju s prijateljima.
Na tramvajskim tračnicama će nam se pridružiti Nik Orosi iz Elis Cafea sa svojim bendom, vlasnica afričkog restorana koji je upravo jedan od useljenih prostora, kafić BONK, frizeri, kafić Kak’ se šika, a očekujemo i ostale obrtnike iz kvarta. Ove godine smo uključili i mlade gastro blogere koji će spravljati kreativne specijalitete, a uz njih će pripremati hranu i predstavnici bio&bio, gđa. Balić iz Zdravog pinkleca, dok će ekipa iz Mad Max-a pokazati vještine spravljanja ukusnih meksičkih tortilja.
Moram pitati, nakon UN-ovog godišnjeg global reporta… Mislite li da je budućnost ima nade, hoće li biti održiva?
Hoće, ako se dovoljno brzo priberemo i počnemo aktivno raditi na očuvanju resursa i ostalim aktivnostima koje će pridonijeti boljitku i kvaliteti života ljudi. Čovjek se mora okrenuti sebi i promišljanju svog odnosa prema svijetu, prirodi i ljudima. Smatram kako su svi ljudi jednako vrijedni unatoč tome što nisu jednaki, to je misao koja nas treba voditi na svim područjima naših života Najveća pogreška čovjeka je kada iz bilo kojeg razloga, stupnja obrazovanja, količine novaca ili kvalitete auta ili stana, pomisli da je vrjedniji ili važniji od drugih ljudi.
Pravedna budućnost podrazumijeva podizanje svijesti o tome kako svaki čovjek ima svoju vrijednost, baš kao i u prirodi, gdje svaki insekt i svaka životinja ima svoju ulogu. Stoga je iznimno važno okrenuti se prirodi i uvesti novu kategoriju koja se zove ekologija čovjeka. Ona podrazumijeva okretanje čovjeka samom sebi i osvještavanje samoga sebe što jede, kako se ponaša prema sebi, drugima i prirodi.
Koliko su umjetnost, dizajn, obrti i svi vidovi kreativnog izražavanja bitni ili bolje rečeno neophodni za bolju budućnost?
Osim što kreativna kulturna industrija u Hrvatskoj zapošljava 124.000 ljudi i ima 2,3 % udjela u ukupnom BDP-u, kultura je i jedan od ključnih konkurentnih proizvoda u Europi, Hrvatska se još uvijek nije uspjela uključiti u taj trend niti u taj sustav vrijednosti koji njeguje Europa, unatoč tome što imamo nebrojeno puno kulturne, materijalne i nematerijalne baštine.
Od simboličkog izražavanja kao prve i najvažnije inovacije čovjeka kreće napredak čovječanstva. Jednostavno moramo biti svjesni da čovjek nikad nije napustio umjetnost unatoč svim promjenama tehnologija i društva i samim time je najdugovječniji u stvari stalni suputnik čovjeka od njegove prve afirmacije. Krenemo li od te pretpostavke onda je odgovor na vaše pitanje sam po sebi logičan. Osim toga umjetnost je uvijek bila i ostala naša osnovna potreba i način izražavanja, esencijalni alat komunikacije. Zato je iznimno važno da se umjetnost deelitizira i vrati u zajednicu. Naš će projekt će u tom smislu otvoriti prostor, kako fizički tako i konceptualno, brojnim dionicima kulturno-umjetničke civilne scene, afirmaciji mladih umjetnika i kulturnih radnika, ali i afirmaciji i socijalizaciji kulturnih i umjetničkih praksi koje će kritički, samokritički i angažirano pristupiti polju kulturne reprodukcije u vrijeme krize i neoliberalnog kapitalizma te pokušati svojim programima aktivirati kulturu i umjetnost u zajednici.
Glavni prioriteti kao i misija projekta prvenstveno su vezani uz demokratizaciju polja i inkluzivnost te mobilizaciju i educiranje novih publika koje ne zahvaća institucionalna galerijsko-muzejska proizvodnja.
Koliko su pokreti/filozofije upcycling i recycling bitni, no i prepoznati u našoj sredini? Što se još može napraviti na podizanju svijesti građana?
Postoji neizmjerno puno malih inicijativa, različitih obrta koji aktivno rade na upcyclingu i recyclingu odjeće i uporabnih predmeta, koji bi po mom mišljenju trebali biti i ključna vrijednost samoga centra grada, jer imaju snažan i prepoznatljiv identitet.
U Hrvatskoj svjedočimo već odavno da je još početkom 90-ih godina restoran klub Maksimir imao cijeli upcycling namještaj. Dakle, potencijal je ogroman i postoji, iznimno je važno dati prostor tim ljudima da stvaraju dodanu vrijednost našem turizmu.
Kako po vama izgleda odgovoran i održiv stil života? I što sami možemo napraviti da ga ostvarimo?
Odgovornost bi morala početi s time da ne čekamo da prostori konstrukcijski potpuno propadnu i služe za odlaganje smeća, već da se kontinuirano promišlja o prostoru i da se stručnjacima, mladim ljudima i umjetnicima pruži prilika da sudjeluju u promišljanju i kasnijoj realizaciji. Odgovornost također znači da se aktivno uključuje i građane koji žive u pojedinom dijelu grada kako je primjerice Amsterdam, nakon što su identificirali sve prostore dostupne za korištenje ili prazne, su otvorili natječaj na koji se mogao prijaviti svatko tko je imao obrt ili udrugu, uz uvjet da je imao ideju ili koncept dugoročno održivog korištenja tog prostora, pri čemu nije bilo važno da je on visokokomercijalan, već da je kvalitetan sadržaj i da ima model održivosti.
Tako potvrđujemo činjenicu kako možda nisu svi jednaki ali imaju jednake mogućnosti i jednaka prava. Umjetnici i kulturnjaci imaju tendenciju živjeti u samom centru grada. Kroz projekt smo primijetili da ih sve više živi u samoj Ilici. Umjetnost je uvijek katalizator promjene pa je samim time i ta tendencija logična.
Ono što bi bilo korisno od javne uprave je da prepozna tu tendenciju, prostore koji se nalaze u Ilici ustupi na upotrebu umjetnicima i kulturnjacima, što podrazumijeva i uvođenje ekonomski isplativog modela upravljanja tim prostorima. Tako bi Ilica i centar grada bila vibrantna, imala bi svoj identitet i povećala bi se kvaliteta života jer bi građani imali sadržaje ispred kuće.
Foto: promo, Sanja Jagatić
