FŪĒGØ‑44: Zadarski dom odiše atmosferom koja povezuje dvije obale, španjolsku i dalmatinsku

Subota, 02. kolovoza 2025.

Da Wizia studio prostor čita kao priču, dokazali su već s nekoliko projekata o kojima smo pisali. Ovoga puta za oko nam je zapeo još jedan. Specifičnost i prepoznatljivi pečat ovog studija jest da se njihov rad temelji na preciznosti i detaljnosti. Rade polako, s mjerom, birajući materijale koji će i za deset godina zvučati uvjerljivo. Trendovi prolaze, a ono što ostaje jest osjećaj koji oni stvaraju. Takav su pristup primijenili u idejnom konceptu FŪĒGØ‑44, uređenju objekta smještenog u Zadru, za koji ih je angažirala klijentica iz Španjolske. Želja joj je bila da njezin novi mediteranski dom odiše toplinom i atmosferom koja povezuje dvije obale, španjolsku i dalmatinsku.

FŪĒGØ‑44

Već pri ulasku dočekuju nas zidovi obojeni u nježne bež tonove, nijansu preuzetu s pjeskovitih plaža i kamenih fasada dalmatinskih gradova. Ti tihi, uravnoteženi zidovi služe kao pozornica suvremenom stropu od sirovog betona: materijalu koji unosi urbani kontrast, ali se istodobno skladno nadovezuje na tradicionalni kontekst. U nastavku se topla priča razvija namještajem od oraha. Bogat, prirodan ton ovoga drveta podsjeća na stare brodice što se ljuljuškaju uz obalu i povezuje prostor u koherentnu, gotovo taktilnu cjelinu.

Ugodna atmosfera

Akcenti zagasite narančaste je pigment preuzet iz spektakularnih zadarskih zalazaka sunca, stvarajući emocionalnu poveznicu između španjolskih i dalmatinskih večeri. Duboke, smirujuće nijanse zelene pojačavaju mediteransku atmosferu i prizivaju maslinike te bujnu vegetaciju karakterističnu za zadarsko podneblje.

Na podovima i zidovima pojavljuju se travertinske pločice bez vena, čija teksturirana obrada referira na rustikalni kamen što stoljećima definira arhitekturu ovog kraja. U kontrapunktu im stoji Calacatta Viola, raskošan mramor dinamičnih, gotovo valovitih linija koje evociraju ritam mora. U glavnoj spavaćoj sobi uveden je Verde mramor: hladniji, elegantan ton koji prostoru daje novu dimenziju smirenosti i pretvara ga u intimno utočište.

Spoj klasičnih i suvremenih detalja

Posebnu vizualnu napetost donosi suvremena interpretacija Mona Lise, slika čiji blagi osmijeh dobiva novo značenje u dijalogu s mediteranskim materijalima. Crni i zlatni detalji pojavljuju se tek u tragovima, poput finog ornamenta na povijesnoj fasadi, unoseći dozu diskretne profinjenosti bez da nadjačaju prirodne teksture. Svemu tome pridružuje se staklena opeka; njezina transparentna površina hvata i raspršuje svjetlost baš kao što more reflektira sunce, stvarajući u prostoru poetičnu atmosferu.