Spoj suvremenog i klasičnog: Kako su moderni detalji razigrali prostor ove jedinstvene vile u Ljubljani
U srcu ljubljanskog kvarta Mirje smještena je vila čija obnova i suvremena reinterpretacija nude izniman primjer arhitektonskog promišljanja koje ujedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost. U kontekstu rimskih ostataka Emone, elegantnih građanskih kuća iz ranog 20. stoljeća i nezaboravnog urbanističkog rukopisa Jože Plečnika, ova vila ne postoji samo kao stambeni objekt, već kao kulturni artefakt živi palimpsest urbanog sjećanja. Iza obnove ove kuće stoji slovenski arhitektonski studio OFIS o čijem smo projektu i radu već pisali ovdje. No ovoga puta za oko nam je zapeo njihov novi projekt – vila u Ljubljani.
Povijesni kontekst
Mirje nije obična gradska četvrt. Njegova posebnost leži u slojevitosti: od rimskih zidina nekadašnje Emone, preko građanske arhitekture između dvaju ratova, do intervencija Jože Plečnika koje reinterpretiraju prošlost u duhu moderne. U takvom okruženju, gdje se antičko i suvremeno spaja, svaka nova gradnja ili obnova mora prepoznati i poštivati urbanu baštinu.
Plečnik, jedan od najznačajnijih slovenskih arhitekata, dao je ovom području poseban značaj. Njegov pristup nije bio konzervatorski u klasičnom smislu, već duboko autorski i simboličan. U njegovim intervencijama rimski zidovi nisu samo relikti, već elementi moderne urbane dramaturgije. Vila na Mirju, smještena tik uz ovu kulturno-povijesnu os, uspostavlja tihi dijalog s tim nasljeđem.
Simbolički slojevi
Vilu je 1920-ih godina sagradio inženjer Miroslav Kasal kao reprezentativni primjer građanske kuće srednjoeuropskog tipa. Bogato ukrašena fasada, kovana željezna ograda i raskošni vrt odražavali su društveni status i estetske ideale svoga doba. Interijer, sa secesijskim pećima, reprezentativnim hodnikom i stubištem od vapnenca – materijala koji često koristi i sam Plečnik – odavao je duh otmjene modernosti.
No, ono što ovu vilu čini posebno intrigantnom su simbolički slojevi njezine unutrašnjosti. Freske anđela koje potpisuje Maksim Gaspari, prijatelj vlasnika, sadrže simbole poput šestara i ravnala. Ove umjetničke i simboličke intervencije otkrivene su tijekom obnove, zajedno s brojnim dekorativnim slojevima – oslikanim zidovima, šablonskim uzorcima i muralima – koji svjedoče o eksperimentalnom duhu prvog vlasnika.
Obnova kao kulturna reinterpretacija
Desetljeća zanemarivanja, neadekvatnih adaptacija tijekom socijalističkog razdoblja i tehničke degradacije ostavila su traga na kući. Ipak, tijekom obnove odlučeno je da se ti tragovi neće brisati, već pažljivo integrirati. Obnovljeni su originalni prozori, rekonstruirani prema povijesnim modelima, restaurirane su mesingane kvake, štukature i fragmenti vrtne ograde. Mnoge povijesne intervencije, uključujući i one manje uspješne, ostavljene su vidljivima, kao materijalni svjedoci povijesti kuće i njezinih brojnih preobrazbi.
Obnova nije shvaćena kao čista konzervacija, već kao kulturni projekt. Vila je prostorno redefinirana kako bi odgovarala suvremenim oblicima života. Otvaranjem prema vrtu i dodavanjem dvaju staklenih paviljona, nekada zatvorena i introspektivna građanska kuća postaje dio urbanog krajolika, istovremeno poštujući povijest i gledajući u budućnost.
Dijalog starog i novog
Suvremene intervencije unutar vile svjesno se razlikuju od povijesnog sloja. Novi elementi ne pokušavaju imitirati stari jezik, već ga dopunjuju. Namještaj je apstraktan, obložen metalom i oblikovan tako da poštuje proporcije prostorija, ali unosi novu, suvremenu dimenziju. On nije samo funkcionalan, već oblikuje prostor – svjetlo, atmosferu i dinamiku svakodnevnog života.
Transparentni vrtni paviljoni predstavljaju još jedan važan arhitektonski potez. Izrađeni od tankih čeličnih profila, paviljoni djeluju poput trodimenzionalnih mreža koje definiraju prostor bez masivnih zidova. Njihova transparentnost i ritmička struktura stvaraju efekt „zavjese“, s nekih gledišta zaklanjaju pogled, dok se iz drugih otvaraju prema vrtu. Jedan paviljon izravno je povezan s dnevnim prostorom kuće, dok drugi reinterpretira položaj nekadašnjeg vrtnog paviljona, tako vraćajući memoriju prostora.
Suvremeni život u povijesnom okviru
Današnje stanovanje sve je manje vezano uz stroge tipološke norme. Hibridni oblici rada, promjenjive obiteljske strukture i sve veći utjecaj tehnologije, osobito umjetne inteligencije, oblikuju naše navike i potrebe. U tom kontekstu, projekt vile u Mirju promišlja kako se povijesni prostor može prilagoditi tim novim obrascima života.
Umjesto rigidnog zoniranja, prostor vile postaje fleksibilan. Povijesna organizacija zadržana je, s prizemljem kao javnijim dijelom, a katovima kao privatnijim, no suvremeni elementi unose mogućnosti za transformaciju. Potkrovlje, nekoć skladišni prostor, pretvoreno je u zajedničku zonu za goste, rad ili igru. Arhitektura tako omogućuje promjene bez gubitka identiteta, nudeći okvir za život koji se neprestano mijenja.
Nasljeđe i budućnost
Ova vila arhitektonski je narativ, prostor koji u sebi nosi priče o građanskoj stabilnosti, ratnim i poratnim transformacijama, simboličkim slojevima i suvremenim izazovima. Kroz pažljivo očuvanje, ali i hrabru reinterpretaciju, vila se vraća u život kao aktivni sudionik urbanog krajolika i društvenih promjena.
O projektu
Lokacija: Ljubljana, Slovenija
Status: Projekt 2022, Početak gradnje 2023, Završetak gradnje 2025
Površina parcele: 660 m²
Izgrađena površina: 510 m²
PROJEKTNI TIM
Arhitektura i interijer:
OFIS:
Rok Oman, Špela Videčnik,
Rok Dolinšek, Janez Martinčič, Andrej Gregorič,
Marieke Van Dorpe, Vladyslav Bondarenko, Nada Kodela
Privatna rezidencija
Izvođači radova:
Glavni izvođač: Zidarstvo Moste i Gradbeništvo Jusufi
Izvođač stolarije: Mizarstvo Ovsenik
Izvođač interijera – namještaj: Ambius
Izvođač HVAC sustava: Vavtar inženiring
Elektroinstalacije: Elektro Zavodnik
Rasvjeta: Arcadia
Dekoracija stropa: TH Hamler
Unikatna keramika: Pia Mršek
Unikatna rasvjeta: Tilen Sepič
Izvođač kamina: Kamini Hrovat
Foto: Tomaž Gregorič
