Kada promatramo svijet oko sebe, neki od nas vide zidove i krovove, dok drugi – poput tima iz Ninehertz officea – u svakom prostoru prepoznaju priču koja čeka da bude ispričana. Iza imena koje intrigira i izaziva znatiželju stoje tri kreativne djevojke: Dora Tomulić, vlasnica studija i ovlaštena arhitektica, Adrianna Prekpalaj, project managerica i projektantica, te Helena Čačić, projektantica – svaka sa svojim jedinstvenim pogledom na arhitekturu, prostor i ljepotu svakodnevice.
Ninehertz office nije nastao kao klasičan studio, već kao eksperiment – prostor slobode, igre i istraživanja, gdje arhitektura nije samo nacrt, nego iskustvo, emocija i odgovor na pitanje: Kako želimo živjeti? Njihov profesionalni put nije bio linearan, ali zajedničko im je to što su do arhitekture stigle vođene znatiželjom, ljubavlju prema stvaranju i osjećajem da kroz prostor mogu mijenjati svijet, makar jedan interijer po jedan.
Razgovarali smo s Dorom i Adriannom, a u nastavku donosimo cijelu priču. Dobro došli u naš drugi Journal Studio Stories.
-
Tko stoji iza Ninehertz Office studija? Predstavite se kako bismo vas bolje upoznali.
DORA: Zovem se Dora, rođena sam i živim u Zagrebu, uz jednu kraću avanturu života u Istri. Ovlašteni sam arhitekt i zaljubljenik u dizajn i interijere, volim lijepe stvari, nove izazove, ne mogu dugo biti na jednom mjestu i volim promjene, a najviše me veseli stvarati. Do arhitekture me doveo neki nagon u djetinjstvu za uređivanjem barbi kuća crtanjem i kad je došlo vrijeme sam upisala arhitektonski fakultet.
9hz uz mene čine Adrianna i Helena, a upravo čekamo da nam se pridruži novi član tima.
ADRIANNA: Ja sam Adrianna, dolazim iz Zadra, a zadnjih 10 godina nakon početka studiranja provodim u Zagrebu s povremenim izletima na more. Dora i ja smo studirale zajedno iako se zapravo na faksu nismo družile već je naša suradnja krenula puno nakon završetka faksa. Dobila sam od nje dobar vibe i svidjela mi se njena poslovna vizija o tome kako se arhitektura i dizajn u Hrvatskoj može raditi. Našle smo se na kavi jedan dan i tu je sve krenulo!
-
Kako je izgledao vaš put prema arhitekturi? Je li to bila ljubav na prvi pogled ili tiha, postepena priča?
D: Došlo je postepeno, bilo je i drugih opcija i najviše sam naginjala ekonomiji koja me istinski interesirala, ali je mama rekla da je šteta ne probati arhitekturu. Većina tog interesa je nastala samostalno, nisam imala znanja o umjetnosti ili arhitekturi. Na studiju je početak zahtjevan jer kreneš projektirati kao da samo slažeš zidove ili komade namještaja, tek kasnije dolazi razumijevanje koncepta i toga da prostor može biti umjetnost i nositi sa sobom osjećaje.
A: Kod mene se interes za arhitekturu razvio postepeno. Još od malih nogu obožavala sam crtati i izrađivati razne stvari, uvijek bih sama nešto ukrašavala ili prepravljala. Kasnije sam za sebe crtala stripove, zanimalo me kako stvari funkcioniraju i s puno strpljenja popravljala sam sve što bih mogla po kući. Uz to, uvijek me privlačila matematika i prirodni predmeti, ali nikada nisam mogla zanemariti svoju kreativnu stranu. Na kraju, u četvrtom razredu srednje shvatila sam da postoji zanimanje koje objedinjuje sve te interese – arhitektura!
-
Postoji li neka uspomena, prostor ili iskustvo iz djetinjstva koje vas je nesvjesno gurnulo prema arhitekturi?
D: Mislim da su ključni bili Simsi te povijesni dokumentarci o palačama. Imala sam ozbiljnu opsesiju s Alhambrom.
A: Isto kao i Dora igrala sam Simse (smijeh). Čini se da to progoni sve arhitekte milenijalce. Probudila sam se jednog dana i znala da je to to i da je to ono čime se želim baviti.
-
Koliko je važno biti promatrač da bi se postalo dobar arhitekt? Što vas u svakodnevici najviše inspirira?
D: Meni je jako ugodno biti promatrač. Volim promatrati ljude i prostore, opušta me to i uspori tempo života kada nisi akter nego publika. Sve je puno tiše. Mene inspiriraju razne stvari, mehanizmi stvarnog života i svijeta oko nas, od ljudske psihologije do politike i znanosti, koncepti i objekti. Onda glava odradi svoje nekim bizarnim spojevima pa spoji nelogične parove koji ti se odjednom čine kao da si imao heureka moment.
A: Mislim da je teško biti dobar arhitekt ako nisi navikao promatrati svijet oko sebe i razmišljati o njemu. Kad naiđem na nešto što mi se sviđa, uvijek pokušavam shvatiti zašto je to tako – što to nešto čini posebnim ili uspješnim. Kroz analizu dolazim do suštine, a upravo iz tog procesa proizlazi razumijevanje koje kasnije mogu prenijeti u vlastite projekte.
Kao što dobar kuhar mora kušati mnogo različitih jela da bi razvijao svoj ukus i vještine, tako i arhitekt mora vidjeti, osjetiti i doživjeti što više prostora, kuća, zgrada. Inspiraciju pronalazim u najrazličitijim stvarima – nekom iskustvu, umjetničkom djelu, procesu, pa čak i u detaljima poput modne kombinacije. Sve to na neki način ulazi u moj rad.
-
Što za vas znači imati „arhitektonski identitet“ – i kako se on gradi kroz rad, pogreške, učenja?
D: Iskreno, ne mogu definirati svoj arhitektonski identitet. Ne znam je li to do toga što me uvijek nešto novo zanima ili što će se taj identitet isprofilirati kroz 10+ godina rada. Voljela bih da nikad ne zaglibim u stilu.
Ipak mislim da imam neki svoj senzibilitet koji bi opisala kao minimalan, ali uvijek eklektičan. Zanima me za par godina pogledati unatrag i vidjeti može li se izvući neki uzorak i vidjeti potpis. Javit ću vam (smijeh).
A: Moram priznati da mi je i privatno, ali i u arhitekturi, teško držati se samo jedne stvari ili stila. Nikada nisam imala prepoznatljiv ‘potpis’ koji strogo slijedim. Vjerujem da, iako nije dobro slijepo pratiti trendove. Važno je biti otvoren, pratiti duh vremena i isprobavati različite pristupe.
Često se iznenadim kad pogledam unatrag. Ono što mi je prije nekoliko godina bilo odlično, danas mi djeluje potpuno drugačije. Iako vjerujem u vrijednost bezvremenskog dizajna, mislim da si s vremena na vrijeme možemo dopustiti da nas ponesu trendovi. Nije sve u strogoj dosljednosti, ponekad je u redu i malo se zaigrati (smijeh).
-
Kako je nastao Ninehertz Office?
D: Želja za stvaranjem po vlastitom guštu, to je jedan eksperiment i vidjet ćemo do kuda će eksperiment doći. Ideja je raditi u dobroj vibri i uvijek kreativno, a tu kreativnost se može ispoljiti na stolcu, obiteljskoj kući, dućanu ili eventu. 9hz i dalje nastaje i razvija se konstantno sa svakim novim projektom
-
Ninehertz je specifičan već u imenu, što on za vas simbolizira i kakvu priču nosi?
D: Ime je nastalo iz istraživanja o Idejama. Predstavlja frekvenciju na kojoj ideje dolaze s najvećom lakoćom.
Želimo prevoditi ideje i koncepte u prostore. Svaki put iznova sa svojom pričom. Arhitektura iza koje je story telling.
-
Kako izgleda dinamika unutar tima? Jeste li više intuitivni ili analitični, i koliko toga se zapravo dogodi kroz razgovor, a koliko kroz skicu?
D: Dinamika u timu me jako veseli jer nam je lijepo. Dosta razgovaramo šaramo, međusobno si hvalimo i kritiziramo napravljeno. Good cop, bad cop varijanta. Puno stvari je super rješavati i praktično na terenu i razbudi nas kad se maknemo iz ureda. Bitno je i raditi s materijalima i u startu osjetiti materiju nekog prostora. A onda dođe faza iscrtavanja pa ured utihne. I to je ciklus koji se na dnevnoj razini izmjenjuje i tvori ugodnu dinamiku.
A: Zapravo, često se dogodi da nakon što nešto napravim, pozovem sve kolege iz ureda koji rade sa mnom da dođu i pogledaju. Poredaju se iza mog ekrana i komentiraju ono što prvi put vide. U tim trenucima shvatiš koliko ti, koji već dugo gledaš u taj ekran, izgubiš osjećaj za cjelinu i svrhu. Tada svježe oči, pogotovo one kojima moraš sve objasniti jer to vide prvi put, uoče stvari koje ti promaknu.
Atmosfera u uredu je stvarno odlična. Super spoj arhitekata i drugih kreativaca koji se odlično razumiju i nadopunjuju. Iako na prvi pogled često djeluje kao da se samo zezamo, kad se treba raditi, svi smo fokusirani i ozbiljni.
-
Kojim se sve vrstama projekta bavite?
D: Stvarno raznolikim projektima. I to mi odgovara da istražujemo i stalno učimo: arhitekturom, interijerima, stage i event dizajnom te stageingom prostora za fotkanja. Nadam se ubrzo u budućnosti i produkt dizajnom. Projekti su za privatne klijente i za tvrtke i brandove – kafići, apartmani, klubovi, trgovine
Radimo od početne ideje do provedbe s klijentima, dobavljačima, majstorima i svim izazovima do završetka kada svi zajedno ponosno uđemo u gotov prostor!
-
U moru arhitektonskih studija, kako njegujete autentičnost?
D: Želim da ured bude prepoznatljiv po proizvodu i iskustvu koji klijenti imaju. Da smo kao Michelin restoran. Što smo vam poslužili niste mogli sami doma skuhat i magično je, a uslužili smo vas besprijekorno, kao da ste bili dio neke koordinirane predstave.
Uspješan projekt je onaj koji je objektivno estetičan i nosi osjećaj kada si tamo, a klijent se može 100% prepoznati u njemu.
-
Kada krećete u novi projekt, što vam je najvažnije uhvatiti – atmosferu, priču, funkciju?
D: Najvažnije je uhvatiti priču, iz priče ćemo složiti atmosferu, a funkcionalne stvari će popratiti sve dijelove i ispreplesti se u cjelovit koncept.
A: Rekla bih da je najvažniji, ali i najizazovniji dio posla kvalitetna komunikacija s klijentom. Otkriti što im se zaista sviđa i istovremeno im na jasan način pokazati zašto su neka rješenja koja mi predlažemo bolja. U našem poslu zapravo ima jako puno edukacije; često je potrebno klijentima približiti procese i odluke koje njima možda nisu odmah očite.
-
Postoji li projekt koji vam je ostao posebno drag i zašto?
D: Imamo trenutno projekt koji je upravo završen i veselim se podijeliti fotke. Radi se o jednom shopu biljkama i cvijećem u centru. Uspjeli smo stvoriti jako jednostavan a funky prostor.
Projekti koji su mi ostali u sjećanju kao posebno dragi i uspješni su jedna kuća na Pagu gdje smo super premostili činjenicu da se radi o stambenom prostoru i uobličili je da svi imaju privatnost i osjećaj života u privatnoj kući. Uz nju i jedan super interijer privatne vile u Zagrebu.
A: Veselim se uskoro s vama podijeliti jedan novi, jako zanimljiv projekt uređenja interijera na kojem trenutačno radimo – ovaj put za jednu javnu osobu. Detalje još ne smijem otkrivati, ali sve ćete doznati na vrijeme!
-
Koji vam je projekt do sada bio najveći izazov i zašto? I kako ste uspjeli riješiti prepreke/izazove?
D: Kao i s bilo kojom uslugom, rad s ljudima je zahtjevan i treba uvijek lijepo ispeglati da su klijenti zadovoljni čak i kad su nerealni. Svaki projekt nosi neku novu školu sa sobom.
Trenutačno radimo na rekonstrukciji jedne kuće na gornjem gradu i tu moramo biti jaaako strpljivi jer u suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika ide sve sporije.
Dok s druge strane u event industriji ide sve brzinom svjetlosti i od danas do sutra nam treba proizvod i rješenje te smo se tu morali prilagoditi, izaći iz naše analitike i donositi odluke jako brzo i koristiti se 100% intuicijom. Ispalo je super.
A: Najveći izazov mi je definitivno komunikacija s klijentima. Ključno mi je da budemo na istoj valnoj duljini, jer ipak projektiramo prostor u kojem će netko možda provesti cijeli život. U tom kontekstu osjećam veliku odgovornost – ne samo kao arhitekt već i kao netko tko oblikuje dio njihove svakodnevice.
-
Kada pogledate nekoliko godina unaprijed, što biste voljeli da ljudi kažu kada vide projekt Ninehertz Officea?
D: To će biti new thing.
A: Željela bih da kažu: “Wow, kakav genijalan projekt! Nikad mi nije palo na pamet da se nešto takvo može napraviti.”
-
U slobodno vrijeme, gdje pronalazite mir i inspiraciju? Što Vas ispunjava?
D: Mir pronalazim doma i na tatinoj farmi. A inspiraciju u stvarima koje su van rutine. Odlazak na novo mjesto, u novo društvo ili sama sa sobom u nekoj novoj situaciji koja donosi pozitivnu energiju.
A: Mir najviše pronalazim u vlastitom domu i u svakodnevnoj rutini. Kad osjetim da mi je svega previše ili da sam kreativno zapela, volim otići na more ili otputovati u neki drugi grad. Ta promjena okruženja mi jako pomaže da se resetiram. Inspiraciju nalazim posvuda. U druženjima i izlascima s prijateljima, dečkom i sestrom, ali i u sasvim običnim stvarima poput beskrajnog skrolanja po TikToku (smijeh).
Foto: Martina Movrić, Ninehertz office
