Journal Studio Stories: BAAL Design kreira jedinstvene projekte, a jedan od njih je i upečatljiv stan u Zagrebu
U razgovoru, Aleksa nam je otkrio da će uskoro dosta vremena provoditi u Italiji, gdje je dobio stipendiju za specijalistički program posvećen arhitekturi u hospitality industriji, s mentorima kao što su Patricia Urquiola i Bjarke Ingels. Srećom, uspjeli smo ga uhvatiti u trenutku i razgovarati o tome kako razmišlja, gdje pronalazi inspiraciju, koji su mu najveći izazovi i ambicije, ali i kako njegovi prostori postaju živa iskustva koja ostavljaju trag. Dobro došli u Journal Studio Stories – serijal članaka u kojima otkrivamo zanimljive priče koje stoje iza kreativnih arhitektonskih i dizajnerskih studija.
Osobni put i inspiracija
Kada se osvrneš na trenutak kad si znao da želiš biti arhitekt, što te točno i kada toliko privuklo arhitekturi?
Od malena sam bio fasciniran bagerima i gradilištima i na podu dnevne sobe sam uz pomoć VHS kaseta, igračaka dizalica i ostale mašinerije improvizirao svoja gradilišta. To je bio proces koji se razvijao godinama, pa za mene tijekom odrastanja nije postojala nijedna druga opcija osim arhitekture. Oduvijek me privlačila ideja stvaranja nečega, osmišljavanja prostora, ali i razmišljanje o tome zašto neki prostori u meni izazivaju veću fascinaciju od drugih. Još kao vrlo mlad nisam znao pronaći odgovore na te emocije niti ih racionalizirati, što je u meni probudilo još veću želju da tragam za odgovorima na ta, ali i mnoga druga pitanja.
Na koji su te način sredine u kojima si živio, studirao i boravio oblikovale, ne samo kao arhitekta nego i kao osobu?
Imao sam sreću da tijekom života promijenim nekoliko država, pa sam pored Srbije živio i u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, a značajan dio jedne godine proveo sam u Brazilu. Svako od tih iskustava bilo je epohalno i ostavilo je snažan trag na mene, i kao osobu i kao arhitekta. Iz svakog gradu ponio sam nešto novo što je dodalo sloj mom karakteru i mom stvaralaštvu. Od Španjolaca i Brazilaca sam naučio lakoću življenja, od Talijana umijeće prepoznavanja ljepote u svakodnevnom, dok mi je zemlja iz koje potičem podarila ustrajnost i upornost. U posljednje vrijeme često boravim u Dubaiju, koji me uči da mislim vizionarski i da ne postavljam granice kada je riječ o razmjerima ambicije i mogućnosti. Moj zadatak je da sebe stalno pomičem, smještam u nove realnosti i nova iskustva, što dublje i intenzivnije. Svako putovanje doživljavam kao ulaznicu za nove vidike i mogućnosti. To je moj način da izađem iz trenutačnog „ja“ i zakoračim ka novoj verziji sebe.
Kako bi opisao svoj osobni stil u arhitekturi? Postoji li neki zajednički nazivnik koji te prati kroz sve tvoje projekte?
Balans. Rekao bih da je to simbol mog arhitektonskog izraza i nešto čemu uvijek težim. Što se mog osobnog stila tiče, on se transformira kroz svaki novi projekt. Svaki prostor donosi novu varijaciju, novo izdanje postojećih stilova koje reinterpretiram i pretvaram u nešto nesvakidašnje. Zato svaki projekt postaje iznenađenje i za mene, i za klijenta, i za promatrače. Danas, u vremenu kada se svijet mijenja munjevitom brzinom, vjerujem da je upravo ta otvorenost ka transformaciji ključ. Sebe i studio vidim kao pokretače novih stilova i pravaca, a u budućnosti će se taj “naš” stil, prirodno, još jasnije iskristalizirati. Za sada, ono čemu težimo jeste da iz projekta u projekt napredujemo i kreiramo drugačiji rezultat u odnosu na šaroliku i bogatu današnju scenu.
Kako nastaju tvoje ideje? Što ti u posljednje vrijeme najviše potiče maštu?
Nema pravila, nekad se pojavi u snu, nekad dok pokušavam zaspati, nekad u avionu, ili dok sam u pokretu. Može se javiti u nekom razgovoru ili dok gledam neku scenu filma. Trudim se odmah osvijestiti ih i zapisati, skicirati ili podijeliti s nekim, kako ne bi nestale. Volim stvarati prostor za nove ideje. Najveća inspiracija za mene su putovanja. Ta stalna izloženost nepoznatom hrani moju maštu i podsjeća me koliko je svijet beskrajno inspirativan. Svako putovanje je prilika da integriram u sebe novo iskustvo, novu vizualnu referencu, drugačiji osjećaj prostora i kulture.
Kako vidiš ulogu arhitekta u današnjem društvu, samo dizajner prostora ili i kreator kulturnog identiteta?
U svjetlu svih događanja na lokalnoj, ali i globalnoj razini, pri čemu ne mislim samo na geopolitičke teme, već i na one egzistencijalne i ekološke, smatram da arhitekt prije svega ima moralnu dužnost da svijetu ponudi prostore koji doprinose osjećaju dobrobiti. To je vrlo široka tema, ali vjerujem da naša osnovna odgovornost leži u tome da stvaramo mjesta u kojima se ljudi osjećaju dobro, sigurno i ispunjeno. To je početak naše misije, ali i obaveza koju profesija nosi.
Kroz godine, kako budemo rasli i razvijali se, želim da BAAL Design ima priliku raditi na projektima koji nisu samo estetski privlačni već i društveno značajni, da doprinose zajednici, da otvaraju nova iskustva i da ostave dugotrajan trag. Za mene je svrha arhitekture upravo to: da prelazi granice samog dizajna i postane dio kulturnog i ljudskog identiteta. Krajnji cilj mi je da stvaramo prostore koji imaju smisao, koji inspiriraju i koji ostaju kao vrijednost i za generacije koje dolaze, a ne samo da budu komercijalnog karaktera.
Journal Studio Stories: BAAL Design
Upoznaj nas s timom.
Tim je mali i pažljivo odabran, multidisciplinaran. Pored arhitekata i dizajnera, surađujemo i s ljudima specijaliziranim za određene tehnologije u okviru arhitekture i dizajna, kao i s umjetnicima. Važno mi je da svatko unese dio svog senzibiliteta i da se kroz suradnju različitih talenata stvara nešto što nitko od nas ne bi mogao sam. Svatko u timu ima ogromnu ulogu za sve što je BAAL danas i bez njih ovakvi projekti ne bi bili mogući. Vjerujem da tim ne čine samo stručne kompetencije već i ljudska radoznalost, strast i širina pogleda. Zato u tim stavljam ljude koji inspiriraju i mene osobno, a pritom donose nove perspektive, bilo iz struke ili van nje. Ono što nas povezuje jest otvorenost, vizija i spremnost da zajedno rastemo i gradimo prostore koji nose smisao i priču.
Često ističeš da BAAL donosi nešto novo na arhitektonsku scenu. U čemu se vaš pristup najviše razlikuje od drugih studija?
Naš pristup je jedinstven jer ne upadamo ni u jedan kalup i ne pratimo slijepo trendove. Svestrani smo, lako plivamo u različitim stilovima i spajamo ih na nove načine. Puno ulažemo u usavršavanje, putovanja i događaje, što nam daje izoštreno oko i omogućava da budemo na prvoj liniji dešavanja.
Ono što BAAL razlikuje jest holistički pristup. Podjednako nam je važan prostor koji stvaramo, kao i odnos s klijentima i način na koji se oni osjećaju. Studio nije samo mjesto dizajna već i način života. Spoj arhitekture, mode, umjetnosti i kulture. U toj sinergiji nastaju projekti koji nose prepoznatljiv pečat i priču.
Na vašoj web-stranici stoji da kombinirate “glamur, klasiku i suvremenost”. Kako se to konkretno provodi u projekte?
Za mene glamur znači dozu teatralnosti i sofisticiranosti, klasika je proporcija i jasnoća forme, a suvremenost otvorenost prema materijalima i idejama našeg vremena. Kada se to troje spoji, nastaje atmosfera. A arhitektura je za mene prije svega upravo to – stvaranje atmosfere.
Na primjer, sushi restoran i koktel bar na kojima trenutačno radimo spaja elemente klasičnog stila sa suvremenim kontekstom koji se ogleda kroz upotrebu uzoraka, keramike i oblikovanje formi, a okarakterizirao bi se kao glamurozan.
O projektima
Na kojim tipovima projekata trenutačno najviše uživaš raditi – interijeri, arhitektura, urbanizam?
Najviše uživam u interijerima jer u ovom trenutku najviše kroz njih mogu ispoljiti svoj senzibilitet. Ipak, u posljednje vrijeme započeli smo rad i na ozbiljnim arhitektonskim projektima koji nisu klasične zgrade. Sama pomisao na to me istovremeno plaši i uzbuđuje, jer nosi novu dimenziju odgovornosti i stvaranja. Jedan od glavnih ciljeva za ovu godinu jest osmisliti najspektakularniju kuću na našem primorju. Ne zamišljam je kao klasičan stambeni objekt, već želim da doživljaj boravka u toj kući bude duhovno iskustvo. Iako se koncept još kristalizira, naziru se ideje i uveliko osjećam impulse iz trbuha i duše.
Koji ti je projekt do sada bio najveći izazov i zašto?
Uvijek posljednji. U skoro svakom projektu nailazim na izazove koji su veći od prethodnih s kojima sam se suočavao. Valjda je to prirodno, pogotovo zato što me i privlači ideja o konstantnom napredovanju i podizanju na višu razinu, iznova i iznova. Uvijek se trudim unijeti neku novinu, ne samo u fizičkom obliku već i u procesima kroz koje prolazim.
Imaš li projekt koji ti je posebno drag, ne zbog veličine ili budžeta, nego zbog priče ili atmosfere koju ste stvorili?
Jedni klijenti su dugo imali želju dobiti dijete. Prije nekoliko godina radili smo projekt njihovog stana, ali tada jedna soba nije bila uključena u projekt. Nedavno su nam se javili s divnim vijestima i zamolili nas da osmislimo baš tu sobu. Toliko smo bili sretni zbog njih da smo poželjeli da taj prostor bude naš poklon. Svaki put kada pomislim na to obuzme me osjećaj radosti i zahvalnosti što mi ovaj posao omogućava da budem dio tako važnih životnih trenutaka.
Imaš li neki projekt koji još nije realiziran, a smatraš ga vizionarskim ili posebno značajnim za tvoj autorski razvoj?
Prije nekoliko godina moja kolegica Isidora i ja došli smo na ideju bistroa kakav uopće nije postojao na našim prostorima. Toliko nas je ponijela ideja da smo iznajmili lokal i do detalja razradili cijeli koncept od atmosfere do hrane i napravili cijeli projekt. Vjerovali smo da možemo ostvariti svoju viziju, ali s vremenom smo shvatili da je ideja postala previše kompleksna i da bi u tom trenutku to bio prevelik zalogaj koji bi mogao ugroziti naš primarni posao.
Na kraju smo odustali, ali smo zapravo spoznali suštinu da iza svega toga nije stajala želja da vodimo restoran, već da dizajniramo restorane koji su drugačiji. Iako je to među rijetkim projektima koji nikada nismo izveli, i dalje ga smatramo jednim od najznačajnijih jer je bio pokretač energije koja nas je kasnije dovela do onoga što danas radimo. Danas, tri godine kasnije, radimo na restoranima koji mijenjaju identitet gastronomske scene u ovom dijelu Europe.
Projekt stana u Zagrebu
Reci nam nešto više o projektu stana u Zagrebu?
Ovaj projekt u Zagrebu za nas je bio posebno zanimljiv jer smo željeli stvoriti prostor koji čuva duh starog vremena, ali ga istovremeno osvježava suvremenim slojevima. Klijentica voli nekonvencionalne prostore pa su se naši senzibiliteti lako poklopili. Dala nam je potpunu slobodu, uz nekoliko smjernica o materijalima koje želi da se koriste. To nam je omogućilo da kreiramo priču u kojoj je glavni akter dualnost, koja se ogleda u kontrastu između zatečenog i novog, između patine zidova i modernih, skulpturalnih komada namještaja i umjetničkih djela.
Koncept prostora temelji se na ideji atmosfere kao nositelja identiteta. Željeli smo da stan zadrži sirovu, pomalo oštećenu teksturu zidova jer u toj nesavršenosti postoji autentična ljepota, dok smo suvremenim komadima unijeli dinamiku i teatralnost. Fokus nam je bio na tome da pokažemo kako arhitektura i interijer mogu voditi dijalog s vremenom i da prošlost i sadašnjost ne isključuju jedno drugo, već da se međusobno dopunjuju.
Trenutačno je u tijeku realizacija i odabir umjetničkih djela koja će zaokružiti atmosferu. Ono što ovaj projekt razlikuje od drugih na kojima radimo jest to što se više težilo nesavršenosti i isticanju tragova vremena nego uglačanosti i besprijekornosti.
Vizija
Kako balansiraš između osobnog pečata i potreba klijenata?
Za mene su potrebe klijenta i moj autorski pečat potpuno komplementarni. Potreba klijenta je osnova svakog projekta, dok je moja uloga da te želje prevedem u prostor i obogatim ih vlastitim senzibilitetom. Balans ostvarujem kroz pažljivo slušanje i sposobnost da se istinski stavim u poziciju osobe preko puta mene. Na kraju, nije važno nastaje li nešto više iz naše vizije ili iz njihove. Uvijek je to zajedničko djelo, spoj identiteta klijenta i dizajnera.
Gdje vidiš BAAL Design za deset godina? Koji su tvoji profesionalni ciljevi u nadolazećem periodu?
Za deset godina vidim BAAL Design kao globalno prepoznat brend i studio koji oblikuje trendove na svjetskoj dizajn sceni. Moj cilj nije samo da projektiramo prostore, već da BAAL postane više od studija i bude ime koje se povezuje s vrhunskim interijerima, arhitekturom, modom, dizajnom namještaja i kulturnim iskustvima. Ultimativno, želim da naš rad ostavlja trag i da traje.
Kad ne radiš, gdje pronalaziš mir i inspiraciju? Imaš li neki ritual koji te “resetira”?
Mir pronalazim u stalnom rastu i evoluciji. Mirno se osjećam dok koračam naprijed, dok ostvarujem nove poduhvate i kada dostignem ciljeve, pa i više od toga. Inspiraciju pronalazim ne samo u vlastitom, već i u rastu svoje okoline. Posebno me inspirira način na koji mogu utjecati na pojedinca i društvo. Naučio sam biti miran u procesima, ali i u burama i velikim promjenama. Možda je upravo to ono što mi omogućava da napredujem iz trenutka u trenutak.
Mir osjetim na kraju dana kada telefon prestane zvoniti, kada završim sa svim obavezama za taj dan i legnem na sofu, upalim lampe u stanu i svijeće. Iako ti trenuci mira traju u prosjeku 10-ak minuta, dragocjeni su mi. Volim kada uspijem odvojiti dan za sebe i provedem ga slušajući podcaste, radeći introspekciju, bilježeći neke ideje, planove. To me izrazito motivira i često u tim trenucima osjetim takve nalete pozitivne energije kad samo pomislim na to što me sve čeka i kakve su mogućnosti u životu ako se kvalitetno radi, sa svrhom i s dobrom namjerom.
Inspiriraju me dostignuća drugih, volim pratiti i podržavati tuđi uspjeh, ali i učim od njih kako je to bilo moguće. Ako bi se jedan ritual izdvojio kao moj najvažniji, onda je to trening. Ništa me toliko ne resetira i ne vraća u ravnotežu kao fizička aktivnost. Ona mi daje osjećaj stabilnosti, snage i mira i to je ono što me uvijek vraća samom sebi.
Foto
Portret: Đurđina Samardžić / @gg__help
Instagram: @babicaleksa, @baaldesign
