Sve što trebate znati o ružičastom šampanjcu, ženstvenom, lepršavom i iznimno popularnom piću

Šampanjci i pjenušci najstabilniji su i najuspješniji sektor svjetske industrije kvalitetnih i vrhunskih vina. Zašto ih obožavamo, te zašto su baš oni simbol sreće i ljubavi?

Pjenušava su vina desetljećima, pa i stoljećima smatrana neizostavnim ukrasom svih mogućih proslava, a danas su u velikom porastu na svim svjetskim tržištima. Više ne trebamo slaviti rođendan, diplomu, obljetnicu ili Božić da bismo otvorili bocu najfinijih mjehurića. Budimo iskreni – svijet je prepun veličanstvenih pjenušaca: od talijanskog prosecca do španjolske cave; od Tasmanije i Novog Zelanda do Južnoafričke Republike; od Kalifornije i Oregona do Enegleske, koja već petnaestak godina proizvodi neka od najboljih pjenušavih vina uopće… Ali, ipak, šampanjac, ‘vino kraljeva’ (jer je krunidba francuskih kraljeva stoljećima održavana u Reimsu, glavnom gradu pokrajine Champagne) – je šampanjac! Jedan i jedinstven, caruje kao vino vladara, ali i ljubavi, romantike i slavlja. Možda je taj status zaslužio zbog litija, koji se u njemu prirodno nalazi u tragovima, a možda zbog izgleda i mjehurića, no svakako – nema do – šampanjca.

Nema do šampanjca

Šampanjac sigurno neće izliječiti kliničku depresiju, ali može podići raspoloženje: ljubitelji šampanjca se lako razvesele, a za to im treba samo jedna čaša. Za mene šampanjac je stanje svijesti…, rekla je Mireille Guilianom, spisateljica koja je godinama radila za Veuve Clicquot. Cijela nas priča, naravno, vodi u francusku pokrajinu Champagne, najhladniju francusku vinsku regiju, što je iznimno važno za proizvodnju šampanjca. Grožđe za šampanjac bere se s devet do deset posto potencijalnih alkohola,  s vrlo visokim kiselinama, zatim se od tog grožđa proizvodi bazno, mirno vino (kojem se katkad dodaje šećer), a onda ide sekundarna fermetacija. Upravo iz pjenušave pokrajine Champagne potječe klasična metoda ili metoda sekundarne fermentacije u boci, stara oko 150 god, poznatija pod nazivom klasična metoda ili metoda a champenoise.

S prvim danima proljeća, na ovogodišnjem, 8. po redu Pink Dayu, glavnu riječ će držati upravo omiljeni prijatelj svake proslave – šampanjac. I to, naravno, ružičasti. Rosé šampanjac poznat je po svojoj svestranosti jer ga možete piti uz teža jela, ali i uz lakša, a čak i uz desert – premda je uparivanje šampanjca i slatkog najzahtjevnije od svih sljubljivanja vina i hrane. Ružičasti šampanjci imaju suptilne i bogate mirise i okuse – dodatno asociraju na aristokraciju, a u njima su prepoznatljive arome svježeg bobičastog voća – kao što su jagoda, malina, onda i đumbira, papra i božura.

Iza prvog ružičastog šampanjca stoji žena

Prije više od dva stoljeća, ružičasti šampanjci proizvodili su se dodavanjem i miješanjem starijih plodova, no Madame Clicquot s time nije bila zadovoljna te je krenula u ponovno stvaranje proizvodnje rosé šampanjca. Madame Clicquot voljela je crveno vino dobiveno od grožđa iz Bouzy regije Champagne, te je proizvela vlastito crveno vino s tog područja kojeg je kasnije odlučila je uklopiti s bijelim vinom. Upravo je tako nastao prvi poznati ružičasti šampanjac očaravajućeg okusa: Veuve Clicquot Rosé.

Kao i davne 1818. godine, Veuve Clicquot Rosé proizvodi se na isti način, a to je dodavanjem crvenog vina, prema metodi kako je i Madame Clicquot činila. Ovakav način proizvodnje zove se savoir – faire i omogućuje stvaranje vrhunskog rosé cuvéea.

Zašto je šampanjac tako skup?

Šampanjac je skup iz više razloga, ali neki od najvažnijih su metoda kojom se proizvodi, te terroir. Vinari iz Champagne razvili su i usavršili šampanjsku metodu koja je jako zahtjevna jer se sastoji od dviju osnovnih faza: proizvodnje baznog vina iz osnovnih sorti grožđa, te druge, izuzetno važne faze: sekundarne fermentacije baznog vina u boci. Sekundarna fermentacija zahtijeva puno vremena i posvećenosti vinu te obuhvaća između ostalog, tehnike remuaga – okretanja boca, te degorgamenta – izbacivanja sedimenta iz vina, te dodavanje ekspedicijskog likera.

Na Pink Dayu, na Masterclassu ružičastih šampanjaca – Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy powered by Premium Visa, koju će voditi brend ambasador te luksuzne svjetske grupacije Ted Lelekas, naučit ćete sve što ste oduvijek željeli znati o ovoj plemenitoj ružičastoj tekućini, a niste se usudili pitati. Važno je reći da je najčešća sorta koja se koristi za pink rose pjenušac – crni pinot, ali da se, kad je riječ o pjenušcima, eskperimentira i s drugim sortama, pa čak i s istarskim teranom. Masterclass na Pinku rasprodan je u svega nekoliko dana, što je samo dokaz više koliko je ovo piće ženstveno, trendi, lepršavo – jer takvo mora biti, ali – i ozbiljno i skupocjeno.

Najstarija šampanjska kuća na svijetu, Maison Ruinart iz 1729., koja će se također predstaviti na radionici, ponosna je upravo na svoj rosé šampanjac, kojeg uz onaj blanc de blancs (isključivo od sorte cahrdonnay) – smatraju ikoničnim. Iako su sada iznimno popularni, ružičasti šampanjci već su dugo na vinskoj sceni. Veuve Clicquot prva je šampanjska kuća koja je počela s komercijalnom prodajom ružičastih šampanjaca još davne 1775. godine.

Ali kako točno postići ružičastu boju? Majstorstvom i strpljenjem u podrumu! Vinari u Champagni za šampanjce smiju koristiti samo tri vrste grožđa: chardonnay, crni pinot i Pinot Meunier, od kojih su posljednja dva crveno grožđe. Šampanjci su obično bijeli jer meso i sok unutar crvenog grožđa ne sadrže pigmente, crvena je samo kožica, pa nakon što se grožđe pritisne i ukloni iz kože, konačni proizvod je bijel.

Kako znati da je u čaši kvalitetan šampanjac?

Mjehurići/perlice moraju biti sitni i brojni i kontinuirano se kretati s dna čaše prema vrhu. Dobar, vrhunski šampanjac mora biti rezak, skoro na rubu oporosti ako se radi o jako suhom šampanjcu: svjež, kremast, okusom podsjećati na kvasce, kruh prepečenac, brioš, kekse…Jeste li znali da standardna boca šampanjca sadrži oko 250 milijuna mjehurića!? Oni trebaju davati osvježavajući osjećaj u ustima, a ravnoteža između slatkog i kiselog mora biti balansirana. Šampanjci se, kao uostalom i vina, općenito razlikuju po zastupljenosti šećera. Tako imamo extra brut – koji je najsuhiji do 12 g šećera po litri, zatim brut koji ima 15 g šećera po litri, zatim extra sec s 12 i 20 g šećera po litri,  sec – suhi sa 17 i 35 g šećera po litri, demi sec – polusuho s 33 i 50 g  po litri te doux koji je najslađi s više od 50 g neprovrelog šećera po litri. Ako uopće nije dodavan ekspedicijski likerom, takvi se šampanjci (i pjenušci) označavaju oznakom brut nature, brut zero ili non-dosage, što znači da su se boce nakon degoržiranja napunile vinom iste kakvoće – bez dodatka šećera. I takvi su najkvalitetniji.

Svestranost šampanjca njegova je najbolja odlika. Možete ga piti kao aperitiv, uz sirovu hranu poput kamenica, sushija, sashimija ili carpaccia, ali i uz kuhana jela ili nakon glavnog obroka. Možete ga piti sami ili može biti zvijezda velikog partya. Naime, boca veličine Picolo izvrsna je za jednu osobu, dok je najveća boca Primart dovoljna za 180 čaša. Pa ukoliko tražite bocu šampanjca za određeni broj osoba, donosimo Vam popis svih boca koji će Vam pomoći pri sljedećoj kupnji:

Picolo 1,875 dl ≈ 1,5 čaša

Filette-demi 3,75 dl ≈ 2 čaše

Butelja 7,50 dl ≈ 5 čaša

Magnum 1,50 l ≈ 10 čaša

Jeroboam 3,00 l ≈ 20 čaša

Rehoboam 4,50 l ≈ 30 čaša

Methuselah 6,00 l ≈ 40 čaša

Salmanazar 9,00 l ≈ 60 čaša

Balthazar 12,00 l ≈ 80 čaša

Nebuchanezzarr 15,00 l ≈ 100 čaša

Melchior 18,00 l ≈ 120 čaša

Primat 27,00 l ≈ 180 čaša

UPDATE: U muzeju Mimara održana je konferencija za novinare na kojoj je uz veliko žaljenje kako organizatora, a tako i okupljenih medija objavljeno da se slijedom nepredviđenih okolnosti i zdravstvene situacije u Europi, 8. Pink Day – Međunarodni festival ružičastih vina, pjenušaca i šampanjaca – odgađa.

Pink Day će se održati 28. lipnja 2020., ukoliko će okolnosti to dozvoljavati, već tradicionalno u prekrasnom prostoru Muzeja Mimare.

Foto: Unsplash, Pexels, PR

0