Ovaj plutajući restoran skriven u norveškom fjordu spaja dizajn, prirodu i Michelinovu kuhinju
Norveški Hardangerfjord krije jedno od najposebnijih gastronomskih iskustava današnjice. Usred vode, u futurističkoj strukturi poznatoj kao Salmon Eye, smješten je restoran Iris, mjesto gdje se visoka kuhinja i priroda stapaju u jednu priču.
Večer u Irisu više nalikuje ekspediciji nego klasičnom odlasku na večeru. Sve počinje u slikovitom Rosendalu, malom gradiću udaljenom nekoliko sati vožnje od Bergena. Odatle vas električni brod prevozi kroz fjord, dok se pred očima otvara dramatičan krajolik, strme planinske litice, slapovi i beskrajna voda. Prva postaja je otočić Snilstveitøy, gdje vas u svojoj skromnoj kućici dočekuje chefica Anika Madsen. Ondje poslužuje mali zalogaj, nešto poput prologa cijele priče, a zatim vas ponovno vraća na brod. Ovoga puta prema konačnom cilju, restoranu Iris koji pluta usred fjorda.
Restoran Iris
Salmon Eye izvana izgleda gotovo nadrealno. Oblikovan poput ribljeg oka i prekriven s više od 9.000 čeličnih pločica koje podsjećaju na lososove ljuske, u igri svjetla i vode stalno mijenja svoj izgled. Čas blješti poput dragulja, čas nestaje u sivilu oblaka i fjorda. No iza spektakularne fasade krije se sasvim drugačija atmosfera: unutrašnjost je zamišljena kao skandinavsko utočište topline i jednostavnosti.
Drvo oraha, suptilna rasvjeta i ručno izrađeni detalji ublažavaju monumentalnost prostora i pretvaraju ga u intimnu blagovaonicu za samo dvadesetak gostiju.
Gastronomsko putovanje
Kulinarsko putovanje u restoranu Iris sastavljeno je od čak osamnaest sljedova. Anika Madsen i njezin tim u svako jelo ugrađuju filozofiju održivosti, ali i duboko poštovanje prema prirodi koja ih okružuje. Riba i morski plodovi dolaze iz samog fjorda, meso od lokalnih uzgajivača i lovaca, a na tanjurima se nerijetko nađu i alge, fermentirane namirnice ili insekti. Ideja je pokazati kako budućnost hrane može izgledati, i to ne kroz predavanja, nego kroz užitak okusa. Gosti su tako istovremeno očarani i izazvani: ono što bi u nekom drugom kontekstu djelovalo egzotično ili teško prihvatljivo, u Irisu postaje prirodno i logično.
Svaki slijed ima i narativnu funkciju. Poslužuje se uz objašnjenje podrijetla namirnica, načina pripreme i poveznice s lokalnim okolišem. Hrana u Irisu nije tek kulinarski doseg, već alat za razgovor o klimatskim promjenama, održivom ribarstvu i našoj budućnosti. Upravo ta kombinacija vrhunske gastronomije i edukativnog sadržaja čini ga toliko posebnim. Michelinovi inspektori, koji su mu već u prvoj godini rada dodijelili zvjezdicu, posebno su istaknuli tu sposobnost da obrok spaja estetiku, okus i poruku.
Ono što Iris razlikuje od mnogih drugih restorana visoke kuhinje jest i osjećaj zajedništva. Kapacitet je malen, tek 24 gosta po večeri, pa cijelo iskustvo ima intiman, gotovo obiteljski ton. Gosti često komentiraju kako nakon nekoliko sati provedenih zajedno za stolom odlaze s osjećajem da su stekli nova poznanstva, a ne samo da su bili u restoranu. U tome se krije i posebna snaga Irisovog koncepta. Nije riječ o glamuroznom, zatvorenom fine dining ritualu, već o otvorenoj i inkluzivnoj večeri koja vas uključuje u priču.
Cijeli doživljaj traje između četiri i šest sati. Za one koji žele dodatno produbiti priču o okusima, tu su i vinska uparivanja, od klasičnih do luksuznih “sommelier expedicija”.
Foto: Instagram (@iristherestaurant, @salmoneye)
