Ovaj engleski gospodin je najveći obožavatelj hrvatske kave – pročitajte priču o njemu i ciglici koju je pronašao nakon 13 godina

Prije nego nam se život potpuno preokrenuo, mnoge smo stvari uzimali zdravo za gotovo. Užurbana svakodnevica nam često nije ostavljala dovoljno slobodnog vremena i volje pa smo ga nakon cijelog dana provedenog na poslu i hvatanja u koštac s ostalim obavezama, najčešće provodili kod kuće. A onda se dogodio koronavirus i sve se promijenilo.

Karantena u kojoj smo proveli gotovo dva mjeseca naučila nas je cijeniti i uživati u malim stvarima. Iako nismo mogli putovati, viđati se s prijateljima i u svom omiljenom kafiću uz šalicu najdraže kave pretresati dnevna događanja, od nekih svojih rituala, poput ispijanja kave, ipak nismo odustali – samo smo ih prilagodili datoj situaciji.

A koliko znači uživanje u malim stvarima, dokazuje i ova priča jednog gospodina iz Engleske. Naime, on svake godine posjeti našu zemlju iz koje se ne vraća bez barem 2 kg svoje omiljene kave – Franck Jubilarne. Ove godine zbog koronavirusa na žalost neće doći, ali je u svom kuhinjskom ormariću pronašao 13 godina staro pakiranje Jubilarne – i oduševio se njenim okusom! Uz šalicu dobre kave sve je lakše, pa tako i izdržati izolaciju. Priču o omiljenoj ‘ciglici’ iz daleke Engleske, koja je unatoč godinama zadržala svoj čarobni miris i okus, donosimo u nastavku.

Priča o Francku iz Engleske u doba koronavirusa

Priče za malu djecu uvijek započinjemo s riječima ‘nekoć davno…’, i završavamo ih s frazom ‘… i živjeli su sretno do kraja života’. A između takvog početka i kraja uvijek se događa nešto čarobno. U ovom trenutku, dok proživljavamo vrhunac zaraze koronavirusom, potrebno nam je malo čarolije. Učimo nove vještine, suosjećamo jedni s drugima, stvaramo nova prijateljstva i pronalazimo nove načine kako živjeti isključivo unutar svoja četiri zida i u vlastitom vrtu. Ponajviše od svega učimo što učiniti s prastarim stvarima koje smo našli zaboravljene u kuhinjskom ormaru. Trebao bih objasniti kako se dogodilo da smo pronašli (i popili) pakiranje Jubilarne proizvedene prije točno trinaest godina. Pa krenimo…

Nekoć davno, daleke 1974. godine, mladić koji je studirao na sveučilištu u Londonu, upoznao je djevojku iz Hrvatske. I zaljubio se u nju, naravno. Tko ne bi? Ona se zatim vratila studirati u Zagreb. On je krenuo za njom. Autostopirao je, putovao vlakom, pješačio. U to vrijeme sa sobom ste mogli ponijeti tek 300 dinara, što nije bilo previše novca. Pa je mladić naučio kako preživjeti na jajima, kruhu, rajčicama, vodi i kavi. Osobito kavi.

Naravno, taj sam mladić bio ja. A kava je bila Franckova. Jubilarnu sam prvi puta kušao te godine, pripravljenu na štednjaku koji sam dijelio s četrdeset drugih ljudi u ženskom paviljonu doma Stjepan Radić na Savi. Pio sam je uz čvarke i sa šljivovicom jer je to bila jeftina opcija. Navečer bi jedan slijepi student svirao gitaru, dok smo ga mi slušali kao u snu. U dobrome društvu malo kave puno vrijedi. U to je vrijeme, doduše, nismo zvali Jubilarna, već jednostavno Franck kava.

Naučio sam voljeti Zagreb, čak i uza svu maglu, hladnoću, i neoličene, ali predivne kuće koje su mirisale po kavi. U Splitu to, naravno, mogu tek prošaptati, ali možda sam ipak Purger.

Nažalost, ovo nije priča sa sretnim završetkom. Ona nije bila zaljubljena u mene. I nismo živjeli sretno do kraja života. No, tada je već bilo prekasno, nisam mogao prestati s dolascima. Oženio sam se (u Engleskoj). Moja djeca nisu odrastala slušajući engleski rock – morala su slušati Bijelo Dugme, Azru, Valentina, Merlina i Vlatka Stefanovskog. S vremenom sam se ponovno oženio. Tijekom 25 godina i moja je partnerica zavoljela Hrvatsku. Stalno se sa sirotom prepirem oko toga je li najbolja slavonska slanina, paška sol, zagrebački ćevapi, samoborske kremšnite ili bosanske lepinje… Ali oko kave se slažemo.

Moj život s Franckom predstavlja evoluciju. Nikada prije nisam pio tako snažnu kavu. Brzo sam uvidio da je nitko ne pripravlja na isti način. Ako su sastojci samo voda, kava i šećer, kako se krajnji ishod može toliko razlikovati? Mi kavu kuhamo onako kako su me učili, u džezvi. Pustimo je da uzavri, ali ne do kraja… i tako tri puta. Naučio sam i čitati sudbinu iz prevrnute šalice… a možda je to samo izmislila moja bivša djevojka. Odlično paše uz ljepljivi rahat-lokum iz Sebilja u Sarajevu. Izvrsna je i u Samoboru, uz kremšnite, ali najbolja je kada je u zoru, uz kruh i med, pijemo s prijateljima na otoku Lastovu…

Puno sam toga naučio od Francka. Svako kućanstvo u svakoj europskoj zemlji ima svoj miris i atmosferu, a sve to dolazi iz kuhinje i od kave kakvu piju. Svaka zemlja ima svoj stil pripravljanja i ispijanja kave. Uđem li u neku kuću bilo gdje u Europi, vjerojatno ću već po mirisu kave pogoditi gdje sam. Ali samo jedan miris kave govori mi da sam kod kuće – možete pogoditi koji je to miris.

Kakvu kavu pijemo u Engleskoj? Dan započinjemo čajem. Ipak smo u Engleskoj. Kod prijatelja se pije instant kava ili ona iz kafetijere. U kavanama se pije kava iz filtera ili espresso. No kada kušate slabu, gorku englesku kavu, jasno vam je zašto je stil života u Hrvatskoj drugačiji. Kod nas je više kiše, a kod vas sunca. Naše je more zeleno ili smeđe, a vaše plavo. No, prava je razlika u tome što ovdje, kada se nađemo s prijateljima ili poslovnim suradnicima, možda ćemo popiti kavu – ako nam padne na pamet. Ali u Hrvatskoj, prvenstveno se ide na kavu, a usput ćete se možda naći s prijateljima ili poslovnim suradnicima. A ako se i ne pojave, koga briga?

Prije koronavirusa naporno smo radili i nismo imali vremena sjesti i uživati. Sada imamo novi jutarnji ritual – polagano ispijanje velike šalice Jubilarne uz doručak. Prijatelji i članovi obitelji koji su je kušali, obožavaju je. Odlično paše uz kroasane i pecivo s čokoladom, no gotovo je nemoguće nabaviti je ovdje. Sa svakog našeg putovanja u Hrvatsku donesemo kilogram ili dva, zbog čega je ne nudimo nikome osim iznimnim prijateljima. To je naša tajna… A ako već poznaju isključivo englesku kavu, onda niti ne znaju što propuštaju.

O čemu je ova priča, pitate se?

Sjećate se da smo pronašli vakumirana pakiranja Jubilarne proizvedene 8. svibnja 2007. godine? I da smo kod kuće, u izolaciji zbog koronavirusa? Ne možemo putovati, viđati se s prijateljima ili ići na plažu. Otvorili smo prvo pakiranje i kava je bila fantastična. Ne i savršena, jer joj okus nije bio tako snažan, ali dobra i pitka. Najvažnije od svega, miris i okus te kave bili su čarobni.

I tako se čini kako ćemo i u doba koronavirusa svi zajedno moći živjeti sretno do kraja života… kod kuće.

Foto: Privatna arhiva, Franck, Unsplash

1