WOLF konferencija ove godine slavi pet godina. Možeš li opisati trenutak kada je došla ideja za osnivanjem i što je bio ključni pokretač da tu ideju pretvoriš u ovako veliku i uspješnu platformu?
Cijela priča je započela iz čiste želje da pružim nešto što je meni u tom trenutku bilo potrebno. Sanjarila sam o mjestu gdje ću dobiti smjer, motivaciju, nove ideje… I to sve je trebalo biti smješteno u jednoj jako ugodnoj atmosferi, a ne onoj “uštogljenoj” koja najčešće prati takav tip eventa. Složila sam priču u glavi i pozvala najbolju frendicu na kavu da joj to prezentiram.
Tako je krajem 2019. godine nastao WOLF. Od početka nešto što smo nazivali platformom, sad ona to zaista i jest – mjesto koje si rezervirao za sebe – svoje želje, snove, ali i uživanciju. Hana je takav lik, da ju nisi trebao dugo nagovarati, ako klikne s idejom – tvoja je. Znam ju od prvog razreda osnovne škole, prošle smo zajedno kroz šito i rešeto, ali reći ću da količina sati provedenih zajedno oko stormanja koga/gdje/što bi radili s WOLF-om je oborila sve rekorde.
Vrlo brzo smo zapravo imale neki idealni program i teme, trebalo je potegnuti i sve to posložiti u konkretnu cijelinu. Budući da Hana ima stalni posao u jednoj IT tvrtki, operativu, prodaju, marketing sam odradila osobno, ali olakotna okolnost je bila 2020. i korona. Tu sam dobila lufta za postaviti priču na jače temelje.
Hana je naravno i dalje glavni vanjski suradnik na WOLF-u. Sastavni dio tima danas čine članovi agencije, ali ima još uvijek strastvenih pojedinaca koji ulažu energiju i vrijeme u ovaj projekt te su ključni igrači u cijeloj ovoj priči.
Kako bi opisala evoluciju WOLF-a od prve godine do danas? Koja je najveća razlika u dojmu, organizaciji ili ciljanoj publici koju primjećujete?
Da probam to slikovito objasniti – preko trnja do zvijezda… Makar si ponekad još uvijek mislim da smo u ovom trnovitom dijelu. Nevjerojatno je koliko znoja i suza stoji iza ovakve jedne priče. WOLF je rastao kao i svaki zdravi projekt – postepeno, trudom, radom, odricanjem, uz fantastičan tim ljudi. Na istim tim točkama raste i danas. Cijeli ovaj projekt gura ekipa velikih entuzijasta i presretna sam da sam okružena takvim ljudima. Ta naša energija se i osjeti na van, kako prije pet godina, tako i danas.
Važno je reći da ono od čega nikad nismo odstupali, od doslovnog prvog puta, jest izbora govornika i kvaliteta programa. Ljudi koji su prve godine stali na pozornicu, bili su apsolutno fatastični i željela bih ih sve opet ponoviti u programu. Izbor ljudi koji će doći na pozornicu dan danas je proces.
Možda prosječnom sudioniku najveću razliku čini promjena lokacije i raznolikosti koje nudi konferencija kroz ta dva dana.
A uskoro počinje i najnovije izdanje. Što možemo očekivati od ovogodišnje konferencije?
Ove godine WOLF slavi peti rođendan, naš mali prvi jubilej i to će se stvarno osjetiti. Pripremamo najveće izdanje do sada – s bogatim programom, fantastičnim govornicima i nekoliko iznenađenja koja će pokazati koliko smo kao tim narasli.
Sigurno je jedno, ravnodušan ne možeš otići doma. Uz predavanja na koja plačeš i smiješ se istovremeno, našeg genijalnog dvorišta i minglanja, pa sve do atmosfere koju jednostavno moraš osjetiti.
WOLF je poznat po autentičnim i inspirativnim formatima, poput “Pep Talka” i panela koji pokrivaju raznolike teme, od biznisa do mentalnog zdravlja. Kako birate teme i govornike koji će biti “fit” za WOLF i njezinu viziju?
Kod WOLF-a ništa nije slučajno, a onda s druge strane, puno toga i jest. Nekad se ti govornici događaju spontano, nekoga otkrijem i u potpunosti se zaljubim i njegov lik i djelo. Govornike biram tako da imam klik i potrebu da nam se netko pridruži.
Zato često biramo ljude koji nisu nužno “najveća imena”, nego oni koji imaju priču, ranjivost i iskustvo koje može potaknuti druge. Važno nam je da se osoba u publici može poistovjetiti s ekipom na pozornici. Mislim da se baš zbog toga publika vraća – jer osjeti istinu i energiju u svemu što radimo.
Kao osnivačica i organizatorica ovako kompleksnog projekta, s kojim si se najvećim poslovnim izazovom susrela, a što bi izdvojila kao najvažniju lekciju koju si naučila od trenutka pokretanja WOLF-a?
Najveći izazov bio je – ostati mirna u kaosu. I kaos u potpunosti eliminirati iz vokabulara, pa tako i iz svakodnevice. Neusporedivo je gledati pripremu i egzekuciju eventa prije pet godina i sad.
U organizaciji događaja, ludnica je svakodnevica, ali s vremenom naučiš da panika i nemir nikome ne pomažu. Imala sam situacija koje su mi testirale granice – od tehničkih problema do osobnih gubitaka, ali živ čovjek iz svega ispliva.
Najvažnija lekcija? Možda ta da ne možeš kontrolirati sve – ali možeš kontrolirati način na koji reagiraš. Definitivno snaga nije u tome da nikad ne padneš, nego da znaš ustati i nastaviti dalje.
Kao žena u poduzetništvu, što misliš da je ključno za poticanje veće uključenosti žena na vodećim pozicijama?
Mislim da je najvažnije – podrška, a ne natjecanje. Između ostalog zato i postoje ovakvi projekti i drago mi je da smo započeli takav trend te da se pojavljuje sve veći broj ovakvih događanja.
Kroz svoje projekte stalno pokušavam naglašavati da uspjeh jedne žene ne znači neuspjeh druge. Isto tako, žene vrlo često same sebi postave najveće prepreke – osjećaj da nisu dovoljno spremne, dovoljno jake, dovoljno “nešto”. To sve naravno proizlazi iz društva u kojem rastemo i razvijamo se.
Ovakvim pričama pokušavamo napraviti zdravu platformu za rast i razvoj, pa ako to bude jednoj jedinoj odskočna daska i poticaj da napravi neki pozitivan korak u svoj karijernom razvoju, smatrat ću da smo uspjeli.
Drastična promjena u društvu neće se dogoditi osim ako se sustavno ne radi na tome i ne podržava ovakav oblik rasta i razvoja. Pri tome mislim da je od ključne važnosti uključiti muškarce. Mislim da imamo super sinergiju ta dva svijeta kod nas na konferenciji i da šaljemo jednu pozitivnu poruku.
I za kraj, koju poruku bi uputila ženi koja se trenutno nalazi na poslovnoj prekretnici, traži inspiraciju ili se boji napraviti prvi korak prema pokretanju vlastitog biznisa?
Kratko i jasno – ne moraš sve znati, samo moraš znati prvi korak, a zapravo je on – samo kreni. Jedna od najdražih uzrečica da u mraku u šumi ne možeš vidjeti cilj ni cijeli put, ali ti je dovoljno da vidiš ono iduće drvo ispred. Tako je i s razvojem ideje, to je proces, ne događa se ništa preko noći. Savršen timing ne postoji, ali ako imaš one leptiriće u trbuhu na spomen te ideje, to je onda to. Mislim da je jako važno u procesu se okružiti s dobrim ljudima koji će dati poseban vjetar u leđa, a isto tako uzeti trenutak da uživaš i osvjestiš što si stvorio.
Foto: Neja Markičević/CROPIX
