#allaboutchange: Upoznajte tri psihologinje koje stoje iza psihološke platforme ZAMisli

#allaboutchange: Upoznajte tri psihologinje koje stoje iza psihološke platforme ZAMisli

allaboutchange_zamisli-1

U ovim, za psihu izazovnim vremenima, izuzetno je važno ostati pribran i snažan, a to jedino možemo tako da priznamo kada smo slabi i pokušamo to promijeniti. Godina iza nas bila je izazovna i teška, a ova koja nam predstoji svakako će biti promjenjiva. Nakon što smo godinu otvorili serijom članaka na našoj #allaboutchange platformi koji ocrtavaju pozitivne promjene, nastavljamo dalje. Ovoga puta razgovarali smo s tri psihologinje Mariom Paluh, Zrinkom Štetić Grubišić i Anom Žulec koje stoje iza platforme ZAMisli. S kojim problemima se ljudi najčešće suočavaju, kako si pomoći i gdje potražiti pomoć saznali smo u ovom zanimljivom intervjuu.

allaboutchange_zamisli-3
  • Kako je nastala platforma ZAMisli?

Platforma ZAMisli nastala je kao produkt željele za proaktivnošću (u prijevodu iz frustracije). Mnogi su danas lifecoacheri, savjetnici, psiholozi, a ljudi zapravo nemaju lako dostupne stručnjake. Zaključile smo da ne možemo biti ljute radi toga što ljudi čitaju stvari koje nisu baš najbolje ili najkvalitetnije, kad je to jedino što imaju. Tu se rodila ideja da maknemo tu barijeru psihologa prema društvu, da ne pričamo jezikom nekih veleučenih ljudi, već da pokušamo ljudima na jedan jednostavan način dati znanja, alate i vještine za svakodnevni život. Ideja je približavanje psihologije svim ljudima i to psihologije koja je znanstveno potkrijepljena. Psihologija koja je poznata ljudima nije preslika onoga što psihologija uistinu jest – znanost.
Nas tri prije svega smo dobre prijateljice, skupa smo studirale na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Ana Žulec je trenutno je zaposlena kao suradnica na znanstvenom projektu te započinje s doktoratom, Zrinka radi kao školska psihologinja te psihoterapeutkinja u superviziji, a Maria je HR specijalistica u jednoj hrvatskoj firmi. Sve tri smo u različitim granama psihologije što nam daje puno širi pristup svemu što radimo. U slobodno vrijeme radimo različite stvari koje pokušavamo integrirati i u naš rad na ZAMisli. Naša Ana aktivno sudjeluje na glumačkoj i plesnoj sceni, Mariu posebno zanima mentalni trening i krizne intervencije, dok je s druge strane Zrinka u psihoterapijskoj edukaciji kao i coaching te NLP edukaciji.

allaboutchange_zamisli-4
  • Koliko dugo djelujete?

Platformu smo pokrenule još za vrijeme studija, tako da to sada čini otprilike dvije godine aktivnog rada. Sve je to skupa jedan proces – kako mi sazrijevamo i mijenjamo se, tako i naša stranica mijenja svoje lice. Kada bi usporedili izgled stranice kakav je bio kada smo tek krenule i ovaj danas – tada se može vidjeti jedna sasvim drugačija priča. Za svaki proces treba puno, puno, puno strpljenja i ljubavi. I to je ono što se mi svakodnevno trudimo, biti strpljive s nama samima. Ima još puno stvari koje želimo popraviti, ali ima i puno stvari koje smo već uspjele. Najviše se borimo s time na koji način zadržati stručnost, a da ipak to ne bude neki dosadni udžbenik te kako u cijelu priču uklopiti osobni život i dati pratiteljima i znanje i stručnost, ali i toplinu i svakodnevicu.

  • Koja je glavna poruka vaše platforme i zašto mislite da je nužno postojanje jedne takve u ovim vremenima?

Nešto što mi želimo prenijeti svakom čitatelju je to da svatko može živjeti kvalitetan i ispunjen život – no on je za svakoga, naravno, drugačiji. Također samo naše ime stvoreno je iz poruke koju smatramo jako važnom, a to je da je prvi korak uvijek ZAMisao. Sve što želimo ostvariti u životu, moramo prvo zamisliti (upravo to stoji iza našeg imena, a osim toga u pitanju je i igra sa slovima: Z kao Zrinka, A kao Ana i M kao Maria). Osim toga želimo, naravno, približiti psihologiju i psihologe ljudima kako bi se još više umanjila stigma da ako idete kod psihologa niste normalni. Baš naprotiv! Želimo osnažiti ljude i dati im alate koje mogu koristiti u svakodnevnom životu. Želimo u zajednici izgradili atmosferu vjere u sebe i svoje sposobnosti da možemo napraviti puno. Kako bi to mogli, moramo raditi na našim mislima. Misli utječu na naše emocije i ponašanje. Ako mijenjamo misli, mijenjamo i ostalo. Kako ćemo se prestati bojati potresa, ako konstantno dopuštamo da nam misli poput „Bilo je strašno, sve se treslo“ prolaze kroz glavu. Nitko nema moć nad našim mislima – mi smo ti koji imamo kontrolu, samo ju je, naravno, ponekad teško uspostaviti.

allaboutchange_zamisli-5
  • Koliko je važna psihološka podrška svakoj osobi?

Psihološka pomoć je važna, ako je potrebna. Mislim da niti jednoj od nas nije u cilju reći da svatko i uvijek mora ići psihologu ili psihoterapeutu. Mnoge struke jako žele davati sebi na važnosti te ponekad stvarati i lažnu potrebu za sobom. Mislim da je svaki psiholog ili psihoterapeut najsretniji (ili bi barem trebao biti) kada mu osoba kaže hvala, ovo mi je puno koristilo, budem te nazvao, ako budem imao potrebe. Ključ je u tome da se razbije ta predrasuda da nisi normalan ako ideš, ali iskreno, jednako loša predrasuda bi bila i da nisi normalan ako ne ideš. Mislim da svatko poznaje sebe najbolje i sukladno tome, ako osjeća da mu treba podrška, pomoć ili običan razgovor, u redu je podići slušalicu i zatražiti pomoć.

  • Kako se nositi s anksioznošću i strahom od potresa?

Svatko od nas je drugačiji i svakome pašu drugačije stvari. Najbitnije je da imamo oko sebe ljude koji su nam podrška, s kojima možemo razgovarati o svojim osjećajima (trenutnim, ne o onima za vrijeme potresa). Kod ljudi koji osjećaju veliku anksioznost, ona je najčešće produkt gubitka osjećaja kontrole. U tom slučaju najbolje je napraviti jasan plan što i kako u slučaju novog potresa. Ono što svi radimo, jer smo uronjeni u informacije, je gledanje (slušanje) vijesti 13 puta dnevno. Pokušajte to izbjegavati. Odaberite vrijeme u danu kada ćete pogledati vijesti i to je to. Obavezno deinstalirajte aplikaciju za potrese. Organizirajte si dan, posebno ako imate djecu. Vratite osjećaj kontrole kroz vraćanje strukture, kroz to da znate koja vam je iduća aktivnost. Tako vaš dan postaje predvidljiviji, a osjećaj kontrole se povećava. Ne osuđujte sebe, druge, Boga, svemir. Takav pristup reaktivan je i neće vam pomoći da izađete iz straha, nego će samo doprinijeti osjećaju ogorčenosti, frustracije i ljutnje. Umjesto tog pristupa, odaberite proaktivnost. Pronađite pozitivne stvari u svakom danu te, usmjerite li pogled u to, povećat ćete svoj osjećaj sreće i zahvalnosti.

allaboutchange_zamisli-6
  • S kojim problemima se ljudi javljaju u posljednje vrijeme? Koji su to simptomi koji su možemo reći svima zajednički s obzirom na aktualnu situaciju?

U posljednje vrijeme ljudi se često javljaju zbog problema sa spavanjem. Upravo zato je Zrinka nedavno i snimila tehniku relaksacije kako bi ljudima to pomoglo da se opuste i zaspu. Osim toga, često je tu trzanje na najmanje podražaje, osjećaj straha koji je paralizirajući i neki obiteljski problemi koji su u ovim stresnim situacijama uzeli maha. Neki česti „simptomi“ kod ovakve traume su:

  • Strah od povratka na mjesto u kojem su doživjeli potres
  • Strah od pranja kose ili tuširanja
  • Spavanje u odjeći (i obući)
  • Senzibilnost na potrese (fantomski potresi) – osjećamo ga čak i kada ga nema
  • Doživljaj stresne reakcije kada nam prođe kamion pored prozora
  • Trzanje na svaki zvuk
  • Poteškoće sa spavanjem i apetitom
allaboutchange_zamisli-7
  • Kako si možemo pomoći na dnevnoj bazi, nekim jednostavnim savjetima i trikovima?

Osim prethodno navedenih stvari možemo navesti još nekoliko koje nam mogu pomoći – kako volimo reći – zadržati mir. Važno je da svaki dan, bilo potresa ili ne, radimo na svom mentalnom zdravlju. Neke nama dobro poznate aktivnosti zapostavljamo, a čine veliku dobrobit za naš život. Neke od njih su:

a) Fizička aktivnost
Svaka fizička aktivnost smanjuje razinu stresa, pomaže organizmu da se riješi kortizola (hormona stresa). Najbolje bi bilo svako jutro napraviti intenzivnu tjelovježbu, trening u kojem se dobro oznojimo.

b) Dnevnik zahvalnosti
Možemo svakog dana upisati tri dobre stvari koje su nam se dogodile toga dana. To će nas potaknuti da osvijestimo koliko dobrih stvari u našem danu zapravo ne primjećujemo.

c) Educiranje
Čitanje knjiga, slušanje audio knjiga, slušanje različitih podcasta o temama koje nas zanimaju. Tako produbljujemo svoje znanje, lakše ostvarujemo vlastitu uspješnost, povećavamo vlastito samopouzdanje, te imamo osobni osjećaj napretka. Cijeli život je potrebno učiti jer uvijek možemo znati više i postati još bolji te tako pomagati društvu pomažući sebi.

d) Vrijeme bez veze
Vrijeme bez veze nije bezvezno provedeno vrijeme. To je vrijeme u kojem isključujemo svoj mobitel, računalo i ostale (dosadne) uređaje koji nas drže u napetosti. Vrijeme bez toga, vrijeme je za sebe. U tom vremenu možemo raditi sve već navedeno – poput educiranja, tjelovježbe ili vježbi zahvalnosti. Bilo bi najbolje kada bi sat vremena nakon buđenja i sat vremena prije spavanja isključili sve napravice i posvetili se sebi. Tako ćemo bolje upoznati samoga sebe.

allaboutchange_zamisli-8
  • Jeste li primijetili porast broja onih koji traže pomoć?

Jesmo da, posebno neposredno nakon potresa, no mislimo da će se prava potreba za pomoći tek pojaviti. Sada je to uglavnom bila prva psihološka pomoć koja se najviše fokusira na brigu o zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podsjećanje na njihovo snage. U Zagrebu je najveći problem što se dogodila retraumatizacija. Ljudi su proživjeli reprizu ožujka 2020. i to im je bolno. Nitko nije baš planirao doživjeti dva potresa u istoj godini. Drugim riječima, dva puta je naše vjerovanje da živimo u dobrom i sigurnom svijetu bilo poljuljano.

  • Kada znamo da je trenutak da trebamo potražiti stručnu pomoć?

Za svakoga je taj trenutak drugačiji. Međutim, ako moramo generalizirati, možemo reći da je nužno potražiti pomoć u trenutku kada nas problematika počne kočiti u obavljanju naših svakodnevnih obaveza. Također – konkretno nakon traume – ako simptomi koje doživljavamo potraju duže od mjesec dana i njihov intenzitet ne pada.

  • Predviđate li promjene i na tom polju u idućim godinama?

Hrvatsko društvo kao da se polako navikava na važnost i ulogu psiholoških stručnjaka. Čini nam se kako je u ovoj krizi puno puta zatraženo mišljenje naših kolega. Prekrasno je vidjeti kako ljudi traže i žele informacije. Mislim da su ljudi već polako dobili dojam da je u redu ići kod psihologa, a svakim danom taj osjećaj raste kako u pojedincu, tako i u cjelokupnom društvu.

allaboutchange_zamisli-9
  • Vrlo često čujemo da nekada pomoć trebamo potražiti i kad smo dobro, je li to istina?

Pomoć treba potražiti kada je potrebna. Kada je ona potrebna, to najbolje može procijeniti svatko za sebe. Ponekad ljudi žele promijeniti neke stvari u svom životu, iako je naizgled sve dobro. Žele nekoga tko će im biti podrška u promjeni karijere, nekoga tko će im pomoći otkriti čime se žele baviti, nekoga tko će im pomoći u tome da postanu bolja verzija sebe i tada isto mogu pokucati na vrata psihologa. Psiholog nije samo osoba koja će ti pomoći samo kada je kaos i kada je tvoj život kritično, ljepota psihologije je što pruža više od toga. Psihologija omogućuje čovjeku da postaje svakoga dana sve bolja verzija sebe i baš zato možeš potražiti psihologa i kada si dobro. Na kraju dana, ne možeš raditi ni s kime tko to ne želi! Ne možemo nikoga natjerati. Unutarnja želja čovjeka je jedina presudna!

Postoji jedan dobar vic koji oslikava upravo to:

Koliko je psihologa potrebno da se žarulja promijeni?
Ne znamo – jedino pravo pitanje je želi li žarulja zaista biti promijenjena.

Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Sanja Tušek

Lokacija: Canopy by Hilton Zagreb

Preporuka

Zatvori