U adidas shopu u centru metropole prošlog je tjedna osvanula mapa grada Zagreba veličine dva puta dva metra. Pravo umjetničko djelo na kojem prepoznajemo obrise Ciboninog tornja, stadiona u Maksimiru, kule Lotrščak…Autor je Sven Klobučar, jedan od najpoznatijih i najtalentiranijih umjetnika srednje generacije. Odrastao u centru Zagreba, Klobučar danas živi u Dubrovniku.
„Projekt me trebao stvarno ozbiljno privući da bih sjeo u avion i doputovao zbog posla“, priča nam. „Isprva sam bio uvjeren kako ću ga odbiti, jer u svoj rodni, najdraži Zagreb, iz jednako dragog Dubrovnika dolazim da budem sa svojima, a ne da radim. Međutim, prilika da nakon dugo vremena slikam na zidu, još k tome Zagreb, zainteresirala me da počnem raditi skice. Konačnu odluku da prihvatim posao donio sam kada sam u razgovorima s ljudima koji su me angažirali vidio da slično razmišljamo. Prvo sam naravno napravio nekoliko skica i u kombinaciji s elementima iz svake od njih počeo to prenositi na zid posebnim zidnim markerima“, govori o svom angažmanu u adidas shopu.
Mapa je, naime, kulisa novog Dinamo cornera unutar shopa, kutka u kojem su za prodaju izloženi Dinamo dresovi koje sezonama za igrače najpoznatijeg domaćeg nogometnog kluba radi upravo adidas, globalni lider u nogometu. adidas je službeni sponzor najvažnijih nogometnih turnira na svijetu među kojima su FIFA World Cup ™, Europsko prvenstvo UEFA i UEFA Liga prvaka te sponzorira neke od najboljih svjetskih klubova i igrača, uključujući Real Madrid, Manchester United, Arsenal, FC Bayern München i Juventus. U tom društvu klubova je i zagrebački Dinamo za koji adidas svake sezone osigura tri nove garniture dresa.
A Dinamov zagrebački dom, Stadion Maksimir, našao je svoje mjesto i na Klobučarovoj mapi. „Da nisam u mapu Zagreba ubacio Cibonin toranj, maksimirski stadion, tramvaj i Kulu Lotrščak, slika bi bila apstraktna. Nije mi ovo bio prvi motiv Zagreba, ali to nije ni važno jer je ovaj rad poseban i drugačiji, možda jedino prepoznatljiv po stilu kojim radim“, kaže umjetnik. A koji je njemu omiljeni kvart u rodnom Zagrebu? „Britanac. Nekad su to bili kafići, a sada, u dobi od 40 godina ipak priroda i šetnje. U zadnje vrijeme se, kad sam u Zagrebu, najviše volim prošetati po Jelenovcu“, dodaje.
Klobučar je diplomirao kiparstvo na Likovnoj akademiji, ali ističe da nije vezan za niti jedan medij. Iako bi se svi koji prate njegov rad složili da je crtač. Svjestan je toga, dodaje.
„Zanima me tema. Način na koji ću se njome baviti i kojom tehnikom ću raditi nekako dođe samo od sebe. Glumom, crtežom, fotografijom, performansom, tekstom… Npr. trenutno s kolegom snimam film, eksperimentalni, pa ću se okušati i kao redatelj. Iz tog razloga prezirem svoju diplomu, odnosno ono što piše na njoj – akademski kipar“, objašnjava nam Klobučar. Kaže da ga ta sablasno staromodna titula užasava i stvara mu osjećaj ograničenja u profesiji u kojoj toga ne smije biti. „Pogledao sam je jednom nakon promocije i nikad više. Tako da odbijam sebe nazivati samo kiparom. Naziv ‘multimedijalni’ umjetnik, što na kraju i jesam, mi je antipatičan, pa je možda najbliže da se predstavim samo kao umjetnik“, kaže.
No ne postoji mjesto koje ga inspirira više u odnosu na drugo.
„Umjetnost nije posao i ne postoji vrijeme kada nisi umjetnik. Zato je inspiracija uvijek prisutna bez obzira na mjesto ili vrijeme. Jako puno radim i to je u meni od rođenja. Inspiracija je dio mene i ne mogu uopće shvatiti pojam ‘kreativne krize’“, tumači.
Ako ga pitate koje svoje projekte doživljava svojim najuspješnijim, kaže da ih je teško izdvojiti.
„Cijeli život se uglavnom bavim jednom temom, tako da, koliko god zvučalo patetično i istrošeno, sve je to jedan projekt koji nadograđujem. Kao i kod drugih samostalnih umjetnika, izvor prihoda su mi komercijalni radovi poput različitih ilustracija, slika, skulptura ili kao u zadnjem slučaju, narudžba za zidnu sliku u adidas shopu. Na moju sreću kod takvih poslova većinom nosim lijepa iskustva, pa tako i ovaj zadnji svakako spada u draže suradnje“, zaključuje.
Foto: PR
