Razgovor s Teresom Margolles – jednom od najzanimljivijih meksičkih umjetnica

Razgovor s Teresom Margolles – jednom od najzanimljivijih meksičkih umjetnica

teresa margolles

Teresa Margolles jedna je od najzanimljivijih meksičkih umjetnica svjetske reputacije, njezin je rad međunarodno prepoznat i priznat te izlagan u svim važnijim institucijama i na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala, Manifeste, Guggenheima, MUAC-a, itd. Ovo je njezino prvo samostalno izlaganje u Istočnoj Europi.

Teresa Margolles

Na zagrebačkoj izložbi Sutura autorica ispunjava Francuski paviljon balončićima u varijaciji instalacije Zrak, svoga najpoznatijega djela te predstavlja dvije nove produkcije nastale u korelaciji s lokalnom scenom, uzimajući u obzir lokalne specifičnosti. Jedna od njih nastala je u suradnji s članovima zagrebačke LGBT zajednice koji su ujedinili platna koja su skupila ostatke brutalnosti nedavnih ubojstava triju transrodnih prostitutki u Ciudad Juarezu, inače protagonistkinja autoričinih ranijih radova. Ta akcija žalovanja, u kojoj oni posuđuju svoje vrijeme i tijela kako bi se odrekli zločina u kontekstu ekstremnog nasilja u Meksiku, istovremeno otvara emocionalan registar koji će manifestirati politički i ideološki okvir okoliša, u kojemu njihova tijela postaju podložna nasilnim djelovanjima. U svom drugom radu Štoviše, trava raste, fotografskom diptihu i videu koji je nastao u rujnu 2017., umjetnica dokumentira akciju uklanjanja bilja koje je prekrivalo stare tračnice vlaka u dvorištu Studentskog centra. Tim činom Margolles vraća u prvobitno stanje rijetko spominjanu epizodu povijesti SC-a iz vremena Drugog svjetskog rata.

francuski-paviljon-organ-vida-slider

Margolles stvara snažna umjetnička djela koja problematiziraju socijalne i ekonomske norme društva, koje smrt – nasilnu, onu drugih i drugačijih  – prihvaća kao normalnost. Njezin izričaj prvenstveno je hrabar, ona propituje, ali i krši društvene i umjetničke konvencije. Kroz svoj dugogodišnji rad razvila je jedinstven umjetnički jezik kako bi kroz suptilne geste dala glas nasilno ušutkanim žrtvama. Kustosice izložbe su Karla Pudar i Alejandra Labastida u suradnji s Martom Kiš, kustosicom Francuskog paviljona. Donosimo razgovor s ovim iznimnim ženama upravo ususret otvorenju izložbe.

1. Koji je značaj Teresinog djelovanja u svijetu i kojim je svojim djelom podigla najviše ‘prašine’?

Alejandra Labastida: Teresa često inzistira i preispituje određene strategije koje su ključne za njezinu praksu, ali ovisno o mjestu gdje se izlažu, učinak je drugačiji. Ovaj odgovor je iz meksičke perspektive, ali je i vrlo povezan s percepcijom Teresinog rada međunarodno, rad koji je podigao najviše prašine bio bi Meksički paviljon na Venecijanskom bijenalu 2009. koji je kurirao Cuauhtémoc Medina.

Naslov govori sve: O čemu još imamo razgovarati?! Teresa je izložila nekoliko radova povezanih uz nasilje u Mexicu uzrokovano narko kriminalom, posebice iz Ciudad Juaresa. Jedan od njih bio je performans u kojem članovi obitelji žrtava čiste pod izložbene palače mješavinom vode i krvi žrtava. Iako je projekt odabrao žiri kada je konačno dobio odgovarajuću pozornost meksičke vlade, pokušali su ga cenzurirati. Uklonili su svu potporu vlade i aktivno pokušavali bojkotirati, srećom privatna podrška spasila je stvar. Slučaj je u konačnici govorio ne samo o nasilnoj stvarnosti Meksika nego o odlučnosti države da ju sakrije od svijeta.

_DSC3468

2.Platna koja sjedinjuju ostatke nasilja nedavnih ubojstava tri transrodne prostitutke u Ciudad Juárezu – molim Vas, recite mi kakva su to platna, kako će biti izložena, i naravno, recite nam nešto o tim ubojstvima, kad su se dogodila, zašto i kako?

Teresa Margolles: Platna su rezultat akcije koja je izvedena na mjestima na kojima su ubijene Karla, La Gata i Selena u Ciudad Juárezu. Performans se sastojao od brisanja mjesta platnom koje je prethodno bilo namočeno vodom kako bi se na njega uhvatili tragovi tekućina i zemlje. Izveli su ga lokalni mladi umjetnici koji su videom i fotografijama zabilježili tu umjetničku akciju.

Karla je moja prijateljica, poznavale smo se duže vrijeme. Ubijena je 22. prosinca 2015. Pretučena je u napuštenoj zgradi, razbili su joj glavu cementnim blokom. Imala je 67 godina. Bila je pjevačica i prostitutka. Ubojstva La Gate i Selene bila su jednako okrutna. U sva tri slučaja počinitelji su prošli nekažnjeno. Ubijene su jer su bile žene. Tu se radi o femicidu, a njihovi su počinitelji još uvijek na slobodi.

Rad se sastoji od 6 platna koja su predstavnici hrvatske LGBT zajednice ujedinili. Prišili su ih zajedno u jedno veliko platno pomoću šavova. Sudionici performansa isprepleli su i svoje životne priče sa zločinima. To je čin koji sjećanju na ubijene žene daje vidljivost i dostojanstvo. Brazil i Meksiko su zemlje s najvećom razinom homofobije. Pitate zašto su ubijene? Zato što se može. Jer se to ne kažnjava. Iz mržnje. Platna su izložena u Francuskom paviljonu.

_DSC3525

3. Koju rečenicu o Teresinom djelu s mjehurićima i tome kako će taj dio performansa naglasiti novi aspekt koji predstavlja platno?

Karla Pudar: Instalacija U zraku varijacija je ranijeg rada, jednog od autoričinih najpoznatijih djela. To je vizualna senzacija koja nosi gorku poruku, a u ovom slučaju povezan je, kako ste napomenuli, s radom Sutra. No ne bi više unaprijed govorila nego pozvala bi sve da dođu i uživo dožive!

Kakva je veza Terese i Zagreba, s obzirom na to da je već ovdje boravila i radila?

Karla Pudar: Veza Terese i Zagreba započinje zapravo tek 2016. pozivom za izlaganjem u impozantnom prostoru Francuskog paviljona. U suradnji s kolegicama Martom Kiš i Alejandrom Labastidom počinjem planiranje suradnje. Tako da je Margolles tek u rujnu prošle godine prvi put posjetila Hrvatsku, štoviše prvi posjet ovom istočnijem dijelu Europe. Bio je to istraživački posjet iz kojeg se iskristalizirala i sama izložba, kao i nove produkcije koje ćemo vidjeti u četvrtak.

_DSC3537

Foto: Journal arhiva, Teresa Margolles

Učitati još
Zatvori