OKO ima novu izložbu u LAUBI po kojoj doslovno možemo hodati: Prvi smo ju posjetili
Prije 12 godina Marina Mesar OKO, oslikavala je vanjski dio Laube, a ovih dana mogli smo ju vidjeti unutra kako svoje nove radove oslikava na parket. Dio je to izložbe koja će trajati samo u subotu, a već u ponedjeljak kreće rekonstrukcija poda i micanje tog istog parketa s nacrtanim radovima.
Kroz vizualni jezik emotikona, OKO nas poziva da zastanemo i zapitamo se: koliko zapravo razumijemo jedni druge?
Uz radove na podu, OKO će izložiti i sliku „Simboli i Velika očekivanja“.
Sve manje razgovaramo
Zapravo čitava stvar se odnosi na odnos između ljudi i način suvremene komunikacije, koja se često koristi emoji simbolima. Simbolima se ljudi koriste od početka čovječanstva i samim time kao da smo se opet vratili na početak. Često nastaju zabune oko tumačenja istih tih simbola, pa mogu izazvati i sreću i frustraciju… Ovisi čemu se mi sami zapravo nadamo očekujući poruku od druge strane. Fizički hodajući po simbolima, zapravo vraćamo fokus na razgovor u pravim rečenicama i uživo, pogotovo u ovom tehnološkom dobu, gdje uz sve mogućnosti komunikacije, zapravo sve manje razgovaramo.
“Simboli i velika očekivanja” – izložba o jeziku digitalnog doba
U vremenu u kojem emotikoni postaju nova abeceda emocija, izložba “Simboli i velika očekivanja” istražuje kako simboli oblikuju našu svakodnevnu komunikaciju. Kroz prostornu instalaciju sastavljenu od emotikona i fragmenata poruka, posjetitelji doslovno gaze po jeziku koji svakodnevno koriste – i pritom se suočavaju s pitanjem: Koliko zaista razumijemo jedni druge?
Izložba poziva na refleksiju o bliskosti i površnosti digitalne razmjene, a umjetnost postavlja kao most između riječi i osjećaja. U svijetu koji sve brže komunicira slikama, možda je pravo vrijeme da zastanemo i zapitamo se, govorimo li istinu ili tek šaljemo znakove?
Doba simbola
S obzirom na to da živimo u sve povezanijem, ali istodobno fragmentiranom svijetu, komunikacija postaje ključna tema našeg vremena. U svijetu brzih poruka, skraćenih izraza i sve manje prostora za dubinu, pitamo se: Što zapravo prenosimo jedni drugima? Jesmo li bliži ili udaljeniji no ikad?
Emoji simboli sa sobom donose i proturječje, oni olakšavaju komunikaciju, ali je i pojednostavljuju. Otvaraju vrata univerzalnosti, ali zatvaraju prostor za kompleksnost jezika. U tom balansu između bliskosti i površnosti, umjetnost preuzima ulogu posrednika – podsjećajući nas na važnost izraza, tišine, pogleda i onog neizrečenog.
Upravo zato ova izložba nije statična ona nas poziva na kretanje. Dok hodamo po simbolima razasutima po podu galerije, doslovno gazimo po jeziku koji svakodnevno koristimo. Ti simboli postaju putokazi, tragovi naše komunikacije. Na kraju tog puta čeka nas slika. Velika površina na kojoj su poruke ispisane u slojevitom kolažu tekstova i emotikona. Ta završna točka nije kraj, već ogledalo: prikaz onoga što govorimo jedni drugima, i kako to činimo – brzo, slikovito, često bez riječi. I baš tu, u šarenom kaosu simbola, možemo (možda po prvi put) zastati i zapitati se – jesmo li zaista rekli ono što mislimo?
Foto: Martina Movrić
