Umjetnik Mario Miličić postavlja izložbu na neobičnoj lokaciji – u zgradi Zapadnog kolodvora

Od uličnih umjetnika navikli smo da neobične prostore pretvaraju u umjetničke galerije. Platna su im tako često zidovi i neke druge javne površine, ali i prostori koji kao prvotnu namjenu nemaju umjetnost za cilj. Umjetnička organizacija Cirk Pozor važan je pokretač kulturne scene u Hrvatskoj, a novim projektom “Privremeni izložbeni prostori” podižu ljestvicu malo više.

Naime, Mario Miličić poznat pod pseudonimom Mane Mei u zgradu Zapadnog kolodvora u Zagrebu donosi prvu u nizu izložbi kojima je cilj stvaranje privremenih kulturno-umjetničkih zona u gradu Zagrebu u nekonvencionalnim prostorima koji se inače ne koriste u slične svrhe.

U prostoru bivšeg ureda HŽ Carga na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru, u četvrtak 5. lipnja otvara se SURADNJA – nova izložba Maria Miličića. U ovaj će se privremeni galerijski prostor ulaziti direktno s prvog perona. Detalj je to koji nije samo praktičan, već je i simboličan: izložba se vraća pruzi, mjestu gdje je i započela. Posjetili smo Marija uoči otvorenja da vidimo kako teku pripreme, kako je sve zamislio i i što nas sve čeka na ovoj neobičnoj izložbi.

Pruga kao vječni izvor inspiracije

Sve je krenulo od rukavice radnika HŽ-a. Poderane i izgubljene, ostavljene uz tračnice, s vremenom ih Miličić počinje primjećivati, onda fotografirati, a kasnije i skupljati.

“SURADNJA nije unaprijed režirani izložbeni koncept Maria Miličića, već je to izložba koja je nastajala usput – hodajući uz željezničku prugu. Riječ je o site-specific postavu, zapravo prostornoj instalaciji u kojoj Miličić spaja ciklus fotografija izgubljenih/odbačenih radničkih rukavica, ready-made predmete i nekonvencionalni izložbeni prostor,“ govori Marina Šafarić, autorica izložbenog predgovora.

Priča o sustavu i ljudima

Iako je izložbeni koncept nastajao organski, kroz niz slučajnosti, izložba je prostorno realizirana kao dvoslojna priča. Najprije o sustavu, zatim o ljudima koji ga pokreću, a sve skupa tvori izvanrednu prostornu instalaciju.

U prvom dijelu izlažu se fizički fragmenti željeznice. To su sirovi, teški materijali, oni koji tvore kostur infrastrukture. U drugom dijelu izložbe fokus se pomiče s materijala na čovjeka ili točnije, na ono što je od njega ostalo. Miličić izlaže seriju fotografija izgubljenih rukavica, ali i same rukavice koje je pronašao i sačuvao.

Posveta radu i radničkoj klasi

U svom pristupu fotografiji, umjetnik spaja preciznost dokumentarista sa senzibilitetom portretista. Svaka je rukavica kadrirana kao da je živo biće.

Šafarić govori: „Nastala na temelju suradnje, slučajnog i nevidljivog, ali nimalo nevažnog susreta umjetnika s radom željeznice, sam naziv izložbe pomno je osmišljen. Nimalo slučajno. Sastavni dio SURADNJE je i riječ RAD, što je i stvarni temelj Miličićeva ciklusa. Jer, ova je izložba posveta radu, radnicima i radničkoj klasi. Ne samo onima sa željeznice, nego svima čiji se trud često podrazumijeva, a rijetko prepoznaje.

SURADNJA je, na kraju, nastala upravo iz tog odnosa – između promatrača i predmeta, između rada i vremena, između umjetnika i nepoznatih radnika koji su, htjeli to ili ne, postali sudionicima ovog projekta.“

O umjetniku

Mario Miličić na sceni je prisutan od kraja devedesetih, najprije kroz street art, a od 2014. djeluje pod pseudonimom Mane Mei. Kroz murale, poruke u javnom prostoru i radove u ateljeu, njeguje prepoznatljiv izraz koji balansira između angažiranog i poetičnog. Autor je murala “Oj budi svoj”, “Budi čovjek” i “Osmijeh na licu uljepšava ulicu” (te mnogih drugih). Izlaže od 2013., te je do sad imao 12 samostalnih i nekoliko grupnih izložbi. Od 2018. godine djeluje kao kustos u Galeriji Siva u zagrebačkoj Mediki te je u tom periodu realizirao 45 izložbi domaćih i stranih umjetnika. Suosnivač je umjetničke organizacije Cirk Pozor te član HDLU-a od 2019. godine.

Foto: Karla Čurin