

Umjetnica Klara Rusan Klarxy otvara samostalnu izložbu u Uraniji. Otkrila nam je sve o njoj
Umjetnica Klara Rusan Klarxy večeras u 19 sati otvara svoju samostalnu izložbu Dear babies…u Prostoru kreacije URANIA (Trg Eugena Kvaternika 3).
Izložba je dio godišnjeg izložbenog programa galerije i platforme za promociju umjetnika mlađe i srednje generacije Kolekcionart. Samom izložbom obilježava se i početak suradnje Kolekcionarta i Klarxy, koja postaje 18. umjetnica zastupljena na platformi. Iako je pred sam finish otvorenja sve jako napeto i užurbano, Klara je pronašla malo vremena da porazgovara s nama o izložbi i otkrije nam pozadinu iza velikih ulja na platnu kojima obilježava jedno, aktualno, razdoblje svog života.
‘Dear babies…’
‘Dear babies…’ još je jedan ciklus radova Klare Rusan Klarxy kroz koji umjetnica hrabro i potpuno iskreno publici otvara vrata u svoj intimni svijet.
Kako pojašnjava kustos izložbe Bartol Fabijanić: “Svojom novom serijom radova u tehnici ulja na platnu Klara Rusan stvara slikarski portret vlastitog života u 31.-oj godini, kojeg u formi osobnog testamenta želi ostaviti svojoj budućoj djeci, ne bi li im jednog dana pružila jedinstveni uvid u intimni život osobe koja se trenutno nalazi na prijelazu iz jedne svoje životne faze u drugu; one koja se iz dječje faze najprije razvila u adolescentsku, a zatim i u mladenačku, da bi danas već u potpunosti stekla i osigurala svoje mjesto u svijetu ‘odraslih’, s brojnim životnim izazovima prateći ju na tom putu.
Kako teku pripreme, je l’ sve spremno?
Pripreme su tekle napeto, kao finale svjetskog prvenstva u bilo čemu. Evo, doslovno danas, u petak, na dan izložbe, riješile su se zadnje stvari. Neću napisati da je sve spremno jer najčešće kad to napišem ispostavi se da nešto jaaako nije spremno, ali nadam se da će do danas u 19, kada je otvorenje, sve biti spremno!

Ulje na platnu je za tebe novi medij, kako to da si se odlučila na njega i kakvi su dojmovi sada? Ostaješ li pri njemu ili “been there done that”?
Htjela sam probati nešto što do sada nisam, da napravim korak u smjeru u kojem još nisam hodala. U biti iz učenja tog medija se nekako nadam da će nuspojava biti nešto friškije u mom dosadašnjem stilu. Medij mi se jako svidio i ostat ću neko vrijeme sigurno pri njemu. Puno tu još trebam napraviti da bi savladala to, ne mislim da sam zapravo ni zagrebala površinu ulja na platnu ali još bitnije, jako me veseli, jako me zabavlja raditi ulje na platnu. Treba napraviti još 6 slika, napisati još neka pisma tim mojim bebama…

Objasni nam malo naziv izložbe Dear babies, ali i koncept…
Izložba ‘Dear babies…’ obuhvaća seriju slika koje prati i serija pisama posvećenih mojem budućem djetetu ili budućoj djeci. U odrastanju i starenju postoje “check pointovi” u kojima čovjek radi rezime dosadašnjeg života i razmišlja o budućnosti koja tek dolazi. “Check point” može biti Nova godina gdje odlučujemo početi vježbati i jesti bolje. Slavlje rođendana nakon kojeg si obećajemo da postajemo bolje osobe. Završetak fakulteta gdje nakon obavezne egzistencijalne krize definitivno zaključujemo da postajemo ozbiljne osobe i službeni član društva u kojem živimo.
Moj 30. rođendan je u mom slučaju poslužio kao “check point” gdje sam odlučila napraviti rezime trenutačnog stanja svog života u više kategorija. Ponukana raznim svadbama, rođenjima djece svojih prijatelja, sve češćim bolestima i bolovima u leđima zaključila sam da je vrijeme da stanem i nešto zapišem, a kome to zapisati osim sebi nego svojoj nerođenoj djeci.





Često pišeš duhovite tekstove uz svoje ilustracije, jesu li za tebe te dvije umjetnosti povezane?
Haha hvala, drago mi je da je takav dojam jer me najviše veseli kad nekoga ti tekstovi uspiju nasmijati! Ovo što ja pišem ne bi rekla da je umjetnost. Više je uputa koja ide uz sliku. Nešto što gledatelju otvara vrata u moju verziju priče koju sam ilustrirala. I ove tekstove redovito pošaljem prijatelju Jakobu Filiću da ih pregleda i učini čitljivima kada ja zabrazdim u nečitljivo haha. Hvala Jakobu!



Kroz svoje radove pratiš svoje odrastanje i oni su uvijek nekakav uvid u tvoje intimno trenutačno stanje. Kako se nosiš s tim ogoljenjem?
Apsolutno u redu. Nemam problema s tim. I to što se “skidam” pred svima je isto iza nekoliko paravana i zaštita. Pazim ja da najgolije ostane sa mnom ili s malim brojem ljudi haha.


Tako svakako pomažeš svojoj generaciji da što prije prihvati sve životne izazove koje nosi sazrijevanje, a kako se ti nosiš s njima?
A mislim… Svjesna sam koliko sam u životu imala sreće i privilegije pa onda pokušavam biti svjesna da to što imam trebam jako cijeniti i paziti. S druge strane zna biti obeshrabrujuće raditi ovo što radim jer nije samo pitanje smisla nego i egzistencije. Ono što sam sigurna je da dok god pričam sa ostalima i pomažemo si međusobno sve ovo lakše ide i prolazi. Često sam u suzama, ali to nije nešto strašno. Ako izuzmemo pms-ove i hormone, uvijek ostaje taj ekstra senzibilni karakter. I dalje sve ide i prolazi samo malo kroz suze, a suze se brzo brišu i ne ostavljaju mrlje na odjeći, dakle, nikakav problem.

Je li ono što su govorili starci ‘ipak imalo smisla’?
A je…arghhhhh…I puno više od očekivanog! Mislim to su moji mama i tata… Ne znam za tuđe. Nisu svi roditelji uvijek u pravu hahaha.

Što nas čeka na otvaranju večeras?
Prva 4 ulja na platnu od ukupno 10 koje bi nekada u budućnosti trebali nastati, foto kolaž Luke Dubroje koji je pratio proces nastanka slika kroz fotografiju, nešto teksta i boca travarice! Dođite!

Foto: Luka Dubroja