U našoj rubrici Journal foto izložba redovito ugošćujemo fotografe koji nam kroz vlastitih deset odabranih fotografija predstavljaju sebe i svoj rad. Posebnost ovih fotografija i ove online izložbe je ta da se u nekim drugim situacijama ove fotografije možda ne bi našle na istom mjestu. Dosadašnje izložbe možete pogledati ovdje, a danas vam predstavljamo fotografa Damira Matijevića. S fotografijom se krenuo baviti još u srednjoj školi, a specifičan je po svojem mračnijem izrazu i specifičnim fotografijama Zagreba noću. Prošećite gradom i upoznajte njegove stanovnike na način na koji to niste nikada do sad.
- Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Davno je to bilo…..mislim da sam fotografirao baku i djeda.
- Kakvu fotografiju najviše voliš?
Volim fotografirati sve ono što vas dira, pogađa u dušu, obuzima. Bilo da se radi o prirodi, gradu i njegovoj arhitekturi, o ljudima – u fotografiji gledate očima ali vidite duhom! Fotografija bilježi atmosferu dva svijeta: svijeta u vama i svijeta izvan vas. Cijeli svijet je jedna velika pozornica, nema dosadnih mjesta, sve je pitanje trenutka i mjesta gdje se nalazim…. Jednostavno fotografija je za mene trenutak opuštanja, meditacije u pokretu, vrijeme otkrivanja nepoznatog i skrivenog….
- Najčudniji moment koji si uhvatio kamerom?
To je fotografija mostića na jezeru u trenutku kada je magla bila toliko slojevita da je slika ispala potpuno nadrealna.
- Najdraža fotografija/serija fotografija?
Najdraža mi je noćna serija fotografija grada Zagreba, a koja se sastoji od tri djela (Nokturno, Noćni život i Tajni grad) gdje na jedan vrlo poetičan i mističan način, izvlačim iz grada onaj njegov šarm, nevidljivi dio, dušu…Spašavam grad od zaborava! Noć je uvijek mračna, tajnovita, zavodljiva, obuzima, miriše na avanturu. Ulice postaju nadnaravne, postoji priča u svakom kutku… Ljudi čine posebnu priču. Hvatam njihova raspoloženja, emociju, energiju, humor, način odijevanja. Njihovu spontanost, razigranost. To je raspoloženje jednog grada, dokument jednog vremena. Grad koji neprestano pulsira, živi, mijenja se i prolazi….
- Analogni fotoaparat ili digitalni? Zašto?
Nebitno, bitno je što je na fotografiji, a ne čime je fotografija zabilježena. Iako sam veliki ljubitelj analogne fotografije i većinu svojih radova napravio sam baš sa starim analognim fotoaparatima. Analogna fotografija ima svoj šarm jer je spora. Fotografiju imate u glavi i vidite je tek kada razvijete film, nema okidanja u beskraj! Ja sam radio s Rollei kamerom 6×6 koja ima samo 12 snimaka i morate dobro razmisliti prije nego stisnete okidač. Digitalna fotografija koju danas koristim, puno je jeftinija i brža, ali krajnji produkt ako razvijate na kvalitetnom foto papiru potpuno je zadovoljavajući i gotovo da ne zaostaje svojom kvalitetom. Čuvam svoje stare analogne aparate, još uvijek imam i filmove u torbi za njih, ali zadnju godinu dana radim samo digitalno.
- Jesu li fotografi svojevrsni voajeri?
Moj cilj i svrha fotografije je čista vizualna umjetnost u svrhu dokumentiranja svakodnevice, društva općenito i okruženja u kojem živimo. Doživljavam se kao likovnog umjetnika, kroničara jednog vremena.
- Čime fotografiraš?
Nikon F601 i Rollei 6×6 od analognih fotoaparata te Nikon d3400 digitalni fotoaparat.
- Kada si znao da je fotografija tvoj poziv?
Fotografiram zadnjih 30. godina, otkad sam dobio fotoaparat od roditelja.
- Zašto si odabrao baš ove fotografije?
Zadnjih 10 godina radim na noćnim serijama grada Zagreba i planiram izdati tri fotomonografije grada Zagreba iz tih noćnih serija (Nokturno, Noćni život i Tajni grad).
- Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?
Trenutno tražim izdavača koji je spreman ući u ovaj ozbiljan projekt, jer želim izdati kvalitetnu foto monografiju kakvu grad Zagreb nije imao do sada prilike objaviti, a koja bi ravnopravno stajala uz sve vodeće svjetske fotomonografije poput Parisa, New Yorka, Berlina, Londona…
Foto: Damir Matijević
