Manifesta je međunarodna izložba suvremene umjetnosti koja se svake dvije godine održava u novoj europskoj prijestolnici i privlači ljubitelje umjetnosti iz čitavog svijeta. Osnivačica je Hedwig Fijen, nizozemska povjesničarka koja od osnutka 1990-ih do danas bira glavnog kustosa i rukovodi iz središnjeg ureda u Amsterdamu. Hedwig ističe kako je nakon 11. izdanja Manifeste u Zürichu odlučila promijeniti nešto u kustoskom pristupu pa je ove godine sastavila tim kustosa (Ippolito Pestellini Laparelli, Mirjam Varadinis, Andrés Jaque i Bregtje van der Haak). Njihov glavni zadatak jest da kroz prizmu geopolitike istraže urbane, društvene i kulturne transformacije grada te otkriju kako migracije, zagađenje i klimatske promjene, možda najaktualnije teme suvremene Europe, utječu i mijenjaju grad.
Manifesta u Palermu donosi preko 40 umjetnika na više od 20 lokacija
Nomadska priroda koncepta Manifeste ove godine u Palermu pronalazi izvrsnu kulisu. Zahvaljujući burnoj prošlosti, okupaciji od strane gotovo svih europskih civilizacija i uskih veza sa sjeverom Afrike i istočnim dijelom Mediterana zadnjih 2000 godina, Palermo kako ponosno navodi njegov gradonačelnik Leoluca Orlando, „donosi Manifestu Mediteranu, a Mediteran Europi“. Svoju migracijsku povijest Palermo je potvrdio i prije nekoliko godina kada je njegovo arapsko-normansko nasljeđe zajedno s katedralom u Cefalù i Monrealeu upisano na listu UNESCO-ve svjetske baštine.
Ovogodišnja Manifesta je prilika za stvaranje platforme gdje će se o gradu promišljati u suradnji s lokalnom zajednicom i gdje će svi zajedno pokušati odgonetnuti tko je vlasnik današnjeg Palerma i kako ga vratiti građanima. Radovi preko 40 umjetnika postavljeni su na više od 20 gradskih lokacija među kojima su crkve, kapelice, parkovi pa čak i palače koje su za javnost inače zatvorene. Kustoski tim imao je težak zadatak smještanja modernih instalacija u snažne i sugestivne prostore koji mahom plijene pažnju freskama, mozaicima i arhitekturom.
Krovna tema bijenala su vrtovi, točnije planetarni vrt – koncept francuskog botaničara Gilles Clémenta koji 1997. godine svijet naziva planetarnim vrtom. Vrtovi su simbol moderne globalizacije i logična metafora s obzirom na to da su i sami mjesta gdje se različite vrste susreću i koegzistiraju. Prigodno je i raskošni botanički vrt Palerma, osnovan 1789. godine, s nizom egzotičnih vrsta inspirirao i poslužio kao scenografija radova ovogodišnje Manifeste. Među posjećenijim lokacijama je i palača Forcella de Seta u kojoj se nalazi instalacija The Soul of Salt, rad umjetnice i aktivistice Patricie Kaersenhout. Prema tradiciji s Kariba, postoji legenda o „letećim Afrikancima“, robovima koji ne jedu sol kako bi postali lakši i odletjeli natrag u Afriku. Uz video s afričkim obredima i blagoslovom soli, umjetnica u maurski interijer smješta brdo soli i poziva posjetitelje da svatko uzme mali dio. Vraćanje soli u more označava kraj patnji i simbolizira pomirbu s precima.
Pažnju privlači i instalacija berlinskog Peng! Kolektiva pod nazivom The Call-A-Spy. U dvorištu palače Ajutamicristo postavljena je govornica u kojoj su programirani telefonski brojevi zaposlenika svjetskih najpoznatijih tajnih službi čije agente svaki posjetitelj može kontaktirati tako da podigne slušalicu i prije razgovora posluša upute što (ne) govoriti prije javljanja agenta.
Autori instalacije Theatre of the Sun (David Burns i Austin Young) inspiraciju uvijek pronalaze u voću stavljajući akcent na trgovačke rute kojim voće kroz povijest putuje kontinentima, baš kao i kultura. Projekt uključuje izradu zidnih tapeta i Voćnu mapu Palerma na kojoj su ucrtane stotine stabala mahom zapostavljenih voćki na javnim i privatnim posjedima grada.
Crkva Sv. Lovre u Palermu poznata je zbog krađe čuvenog i nikada pronađenog platna “Rođenje Krista sa Sv. Franjom i Sv. Lovrom” kojeg je 1609. naslikao Caravaggio. Osim štukatura Giacoma Serpotte, razlog za posjetiti ovaj iznimni barokni ambijent je performans Nore Turato, hrvatske umjetnice s nizozemskom adresom, postavljen upravo u ovoj crkvi. Forte Norinih performansa uvijek je jezik pa tako i u performansu I’m happy to own my implicit biases (malo mrkva, malo batina) slušamo Noru kako recitira reklame, prepričava isječke svakodnevnih dijaloga, slogana, poštapalica i književnih tekstova koje kao da smo već čuli. Umjetnica riječi izgovara brzo, poigrava se ritmom, glasnoćom i dinamikom pa teško pronalazimo granicu njene inačice spoken word poezije, suvremene glazbe i performansa.
Osim glavnog programa, Manifesta je popračena i velikim brojem radionica, projekcija, umjetničkih projekata i kolateralnih događanja koja traju sve do zatvaranja 4. studenog 2018. nakon čega kreću pripreme za Manifestu13 u Marseilleu.
Talijani vole naglasiti da posjet Siciliji otkriva nove svijetove, a uz niz razloga za uživanje u temperamentom Palermu, ove godine sigurno je i planetarni vrt Manifeste12.
Foto i tekst: Josipa Vujčić
