BIEN je Bijenale tekstilne umjetnosti koji se svake dvije godine održava na različitim lokacijama u slovenskim regijama Gorenjska i Goriška. Program uključuje izložbu suvremene tekstilne umjetnosti te popratne stručne i iskustvene sadržaje koji istražuju pozitivan utjecaj tekstilnog stvaranja na pojedince i zajednicu. Potrajat će sve do 14. kolovoza, a glavno mjesto održavanja je Layerova kuća u Kranju. Uključuje i popratna događanja priređena u Škofji Loki, Idriji, Novoj Gorici, Gorici, Tržiču i Jesenicama.
Umjetnički program pod nazivom Zrak kustosirao je hrvatski umjetnik Lovro Ivančić, koji na Bijenalu sudjeluje od njegova osnutka, no prvi puta u ovoj ulozi. BIEN predstavlja 80 međunarodnih i slovenskih kolektiva, umjetnika, stvaratelja i istraživača te 200 studenata tekstilne umjetnosti i dizajna.
Zrak: Nevidljiv, ali ključan element
Ovogodišnji BIEN usmjerava pozornost na zrak – nevidljiv, ali ključan element života, naš prvi dom koji nas prati od rođenja do smrti. Iako sveprisutan, zrak je danas i politički, zagađen, kontroliran i nejednako dostupan. Stoga, bijenale otvara važno, radikalno pitanje: Što znači disati – zajedno – danas?
Središnja tema Zrak prožima se kroz razmišljanja o disanju, protoku, slobodi, zagađenju, političkoj kartografiji i brojkama. U svojoj kustoskoj koncepciji Ivančić naglašava važnost prostorne specifičnosti, intuicije i estetike, uspostavljajući dijalog između umjetničkih djela i samih izložbenih prostora – od palače Lantieri u Gorici, rotunde Slovenskog narodnog kazališta Nova Gorica, gradske tržnice u Jesenicama, rudarskih instalacija i obnovljene Topilnice Hg u Idriji, preko kapele dvorca u Škofjoj Loki do kuće obitelji Crobath, koja dočekuje posjetitelje na ulazu u staru jezgru Kranja.
Oni su slušali priče
Neki umjetnici istraživali su zrak kao sjećanje, trag ili duhovnu prisutnost. Drugi su ga vidjeli kao političko stanje, oblikovano ratom, radom i nejednakošću. Ostali su mu pristupili kroz rituale, sporost, brigu i dugi protok vremena ugrađen u tkaninu, istaknuo je u svom govoru Ivančić.
Upravo zbog toga, cilj Bijenala bio je stvoriti niz atmosfera, usklađenih s poviješću gradova, prostorima i umjetnicima. Izložbeni prostori, od javnih zgrada do napuštenih tvornica, sada dišu drugačije, noseći zrak oblikovan stoljećima. Umjetnici su slušali te priče i na njih odgovorili svojim radovima.
Disati zajedno ili nikako
Koliko vrijedi zrak koji udišemo? Tko ga posjeduje, tko njime upravlja, i tko ima pravo na njegovu čistoću? Na ovogodišnjem Bijenalu tekstilne umjetnosti zrak postaje više od nevidljivog elementa – postaje medij, arhiv, politička sila i duhovna veza.
Kustos Lovro Ivančić poziva nas da zrak promatramo kao “prvi tekstil” – nevidljivo vlakno koje nas obavija pri rođenju, ispunjava naša pluća, prenosi naše glasove i utjelovljuje naš dah. Kroz umjetnička djela istražuje se kako tekstil može uhvatiti ono što ne možemo vidjeti: toksične oblake, dah predaka, sjećanja, tugu.
Ono što se zadržava i ono što se otpušta
Izložba otvara važna pitanja: U svijetu koji sve više udiše kroz filtre, gdje ratovi pretvaraju zrak u oružje, a ekologiju u luksuz, može li tekstil pružiti prostor za kontemplaciju, povezanost i otpor? U tkaninama se zadržavaju mirisi, prašina, toplina tijela – one svjedoče povijesti, radu i odnosima. Tekstil tako postaje senzor, filter, ali i politički čin: krpa koja pamti, zastava koja protestira, veo koji skriva i otkriva.
Disati zajedno ili nikako, poručuje BIEN, podsjećajući nas da je zrak zajedničko dobro, duboko isprepleten s našim tijelima, gradovima i budućnošću. U vremenu klimatske krize i digitalne dematerijalizacije, poziv na osluškivanje zraka postaje čin pažnje, ali i otpora.
Istaknuti sudionici
Na BIEN-u 2025 sudjeluju istaknuta imena suvremene tekstilne umjetnosti, među kojima su slovenska umjetnica Eta Sadar Breznik, norveški autor monumentalnih instalacija John K. Raustein, Irkinja Marielle MacLeman s radovima od dotrajalih tkanina, Jakup Ferri s razigranim tekstilnim crtežima, Šveđanka Ellen Dynebrink s digitalno inspiriranim patchworkom i Dankinja Signe Emdal sa skulpturama koje evociraju samoodržanje.
Svoj rad ponovno predstavljaju i članice kolektiva Kreativnice iz Škofje Loke, koje pripremaju instalaciju za rudarske pogone u Idriji. U istom prostoru izlaže i nizozemski kolektiv IPIHAN, poznat po site-specific radovima u napuštenim zgradama. Detaljna lista umjetnika na linku.
Lokacije koje vrijedi posjetiti
Ovogodišnji BIEN odvija se u nekoliko gradova zapadne Slovenije, od kojih svaki nosi vlastitu priču o industriji, kulturi i transformaciji – ujedinjeni kroz zrak, tekstil i suvremenu umjetnost. Središte Bijenala je Kranj, ujedno i dom Kuće Layer, kulturnog centra u kojem je cijela priča i započela. Kuća Layer danas djeluje kao glavna informacijska točka festivala, ali i kao prostor susreta s umjetnošću kroz galerije, umjetničke rezidencije i ugodni kafić koji pulsira lokalnim životom.
Nedaleko se nalaze i Jesenice, grad snažno obilježen svojom prošlošću kao željezarsko središte. Danas je to mjesto velikog potencijala, koje traži nove identitete izvan industrijskog nasljeđa, te kroz umjetnost i kulturu otvara vrata budućnosti. Idrija, grad poznat po čipki i rudarskoj povijesti, nudi jedinstveni spoj tradicije i ekologije. Njezina povijest isprepletena je s tekstilom, ali i s pitanjima rada, tijela i okoliša, temama koje Bijenale kroz umjetnost oživljava.
Škofja Loka, srednjovjekovni gradić s bogatom poviješću i živom scenom suvremene tekstilne umjetnosti i obrta, mjesto je gdje se baština i suvremenost ne sukobljavaju, već međusobno nadopunjuju kroz finu nit ručnog rada i novih interpretacija. Na samoj granici Slovenije i Italije, Nova Gorica i Gorizia ove godine zajednički nose titulu Europske prijestolnice kulture. Ove dvije povezane, ali i povijesno razdvojene sredine, simbol su kulturnog dijaloga, zajedničkog disanja i otvaranja prostora suradnji, i doslovno i simbolički. Više informacija o lokacijama i izložbama dostupno je na linku.
Foto:Maša Pirc
