Kako nastaje event koji puni dvorane? Razgovarali smo s dečkima iza Taking the Trash Out i KPP
Kako se danas osjećate kada se prisjetite vašeg prvog partyja i pogledate koliko daleko ste dogurali? Jeste li očekivali ovoliki uspjeh?
Vid: Moj početak u organizacija evenata je vrlo atipičan, jer je već na mom prvom eventu bilo preko 1000 posjetitelja. Prvi party kojeg sam organizirao bio je Kvart Priča Party, to je bilo 2019. na krovu garaže Tuškanac. Kad sam odlučio da uspjeh svog YouTube serijala usmjerim u evente znao sam da moram naći partnere koji će mi pomoći to ostvariti. Budući da sam izlazio na njihove tulume i da smo bili poznanici, odmah sam se javio Domagoju i Roku.
Gledajući unazad, sad mi je jasno da je ta odluka bila jedna od najbitnijih odluka u mom poslovnom životu, a i u privatnom jer smo sada Domagoj, Roko i ja bliski prijatelji i nezaustavljiv tim. Ne znam što smo točno očekivali kada smo krenuli, ali sigurno nismo očekivali da ćemo propasti. Sretan sam i zadovoljan kako nam ide, ali više me ispunjava i motivira sve što još želimo i budemo napravili.
Domagoj: Prvi tulum organizirao sam davne 2010. u kultnom prostoru Jet Ski u Koturaškoj. To je bilo u drugom razredu srednje, bilo nas je sveukupno 100-tinjak, redom frendovi ili frendovi od frendova. Klasičan srednjoškolski budget tulum, svatko je dao 50ak kuna za cugu i prostor, muzika se puštala s mobitela, ponuda cuge je bila horor, ali atmosfera je bila nenadmašna. Naravno da tad nisam mogao ni blizu očekivati niti sam planirao da ću se jednog dana profesionalno baviti organizacijom tuluma. Ali s godinama i svakim novim eventom rastu i apetiti i ciljevi, tako da ja još uvijek nemam osjećaj nekakvog uspjeha jer vjerujem da možemo i puno više.
Roko: Moj prvi party bio je srednjoškolski doček Nove godine za 30-ak prijatelja davne 2009. godine. Cijela priprema i iščekivanje doveli su me do nekog pozitivnog osjećaja. Ubrzo sam shvatio da je to nešto u čemu se mogu vidjeti u budućnosti. Ubrzo smo se Domagoj i ja udružili s par zajedničkih prijatelja i party entuzijasta i započeli raditi ozbiljnije i veće evente. Danas je to puno drugačije i ozbiljnije, što zbog stečenog iskustva, što zbog većeg apetita i puno većih mogućnosti nego prije. I dalje ne bih rekao da smo došli do “we made it” trenutka, a i pitanje je hoćemo li ikada doći do njega jer uvijek želimo više i bolje. Svakako smo jako zadovoljni dosadašnjim radom i motivirani za nove izazove.
Uz Taking the Trash Out organizirate i KPP, čije ime potječe od popularnog YouTube serijala. Vid, kako je došla ideja za to i je li ti teže bilo snimati Kvart Priča ili organizirati partyje?
Vid: Nakon suludog uspjeha prve sezone Kvart Priče htio sam proslaviti i zahvaliti svim sudionicima koji su pomogli u tome da serijal postane to što je. Ideju da okupim sve vodiče iz epizoda kako bi se svi zajedno podružili sam podijelio sa svojim prijateljem Vlatkom koji je na to rekao: pa daj napravi party di svi možemo doć. To je bio jedan od onih rijetkih trenutaka u životu kad osjetiš da ti se upravo ukazala nevjerojatna ideja. Tako da, hvala ti Vlac. A što se tiče toga što je teže; teže je producirati epizode Kvart Priče, pokazatelj toga je da ipak postoji drugih event organizacija, a ne postoji baš puno sličnih serijala na YouTubeu.
Odvedite nas malo iza kulisa jednog vašeg partyja. Kako izgleda cijeli proces organizacije?
Roko: Pa sada je već sve uhodano i planirano na razini godine. Ali uvijek prvo počinjemo s bukiranjem lokacije i određivanjem datuma. Zatim budžetiranje i razgovori s potencijalnim sponzorima. Najviše posla zapravo uvijek bude par dana prije i par dana nakon eventa s montažom/demontažom i ostalom operativom. Jako puno stvari smo standardizirali koje nam olakšavaju posao oko budućih evenata.
Sada kada ste već nekoliko godina u eventima, što vam je najizazovnije? Nije ipak sve glamur i zabava.
Roko: Mislim da svi koji rade u ovoj industriji će se složiti da su najizazovnije stvari one na koje ne možeš utjecati. Svaki event pojavi se neki novi problem na koji moraš misliti idući put i pripremiti se za prevenciju. Od stvari na koje možeš utjecati bi od najizazovnijih izdvojio originalnost i neponavljanje – svaki novi event želimo podići ljestvicu i biti inovativni što uključuje puno sati brainstorminga i na kraju dosta intuitivnih procjena.
Vid: U organizaciji evenata se nekad pojave neočekivani problemi. Većinu puta su to relativno male stvari koje se lako riješe, ali nekad su to veći problemi. To su najizazovnije situacije, kada se pojavi neočekivani problem, pogotovo kada nema puno vremena da se nađe rješenje.
Domagoj: S obzirom na to da radim i kao project manager u IT industriji, a odnedavno sam i tata jedne male curice, najveći izazov trenutačno mi je pronaći vremena i energije za sve. Tu se moram zahvaliti mojoj supruzi koja mi je najveća podrška. Što se tiče samog event managementa, najveći stres mi predstavljaju vanjski faktori na koje imamo ili minimalan utjecaj ili ga nemamo uopće.
S obzirom na to da na Taking the Trash Out slušamo trash glazbu, koja je vaša go to trash pjesma koja je nezaobilazna na svakom partyju?
Vid: Postoji samo jedan točan odgovor na ovo pitanje: Gala – Freed from desire.
Domagoj: Zadnjih par tuluma mi je favorit Zorden x Pacho – Moja Štikla.
Roko: Hmm, pošto puštam ovu glazbu već 10 godina, dosta pjesama više ne mogu ni čut, tako da se i favoriti mijenjaju. Ali ajde izdvojio bi Colonia – Najbolje od svega.
