‘Umjetnik u koji treba investirati’
Prije godinu dana Mario Gucek Andromak, kustos Laube, je u neobaveznom razgovoru najavio vašu suradnju i veliku izložbu u Laubi. Odmah po razgovoru smo pretražujući Internet naišli na nekoliko zanimljivih podataka o Vašem radu. Rođeni Kanađanin, radite i izlažete po cijelome svijetu, a na Saatchi on line galeriji ste navedeni u izboru top 10 mladih umjetnika u koje se treba investirati.
Prije par godina su počeli objavljivati popise umjetnika u koje vrijedi investirati. Imam dobar profesionalan odnos s Rebecom Wilson, glavnom kustosicom on line galerije, te sam imao dobar početak karijere, imao sam sreće biti u doticaju s kolekcionarima. Ne želim zvučati pretenciozno ili bahato, no imao sam dobar start karijere i stalno si zadajem sve veće i kompleksije ciljeve jer želim razvijati svoj rad, želim da se kreće u raznim smjerovima i medijima. Mnogi umjetnici rade često slične ili iste stvari – od izbora medija, formata, stila, teme… Nekima to odgovara, no nekima, kao meni to znači da su ‘zapeli’ i to im šteti. Želim rasti, mijenjati se.
Pokušavam sa svakom izložbom promijeniti svoju umjetnost, dati joj prostora da se razvije.
Bogata karijera i bogati mediji
Proriču Vam bogatu i veliku karijeru, da imate pozitivnu i veliku perspektivu…
To se nikada ne može sa sigurnošću tvrditi. Sigurno mnogo očekujem sam od sebe. Podižem si ljestvicu sve više i više sa svakim radom, izložbom. Možda su kritičari prije nekoliko godina, kada sam stasao na sceni, mene smatrali za umjetnika s novom perspektivom ili nekoga s nečim novim što želi poručiti… Vjerovano su me zato i uvrstili u tu skupinu u koje se treba investirati.
Vaši radovi nisu strogo definirani stilom niti medijem, koristite razne medije, no svejedno su Vas često u medijima svrstavali u figuralne slikare sklone ekspresionizmu…
Razumijem na što ciljate… Često se od mene traži da radim portrete, no zapravo mi je to često omražena narudžba… No, od tuda dolazi to definiranje , jer su mi portreti uglavnom figuralni. To je točnija definicija. No, ja se svim silama želim othrvati od bilo kojeg definirajućeg kalupa… sada želim iznenaditi svoje promatrače, kritičare, na kraju i sebe.
Da, u radovima koristim kolaž, tekstilne elemente, reljefe, razne predmete i naravno sve je to objedinjeno najčešće u ili na slici. Imao sam sreće da sam imao kupce za svoje radove. No, što god radio, za svaki sljedeći rad želim da bude posve drugačiji i novi, različiti.
Hrabrost i rizici
To je hrabar potez… nakon prodaje određenih radova, većina, posebno mladih, umjetnika reći će da je to – to, da je to što funkcionira i, ako ništa zbog financijske sigurnosti, nastavit će, barem dijelom svojeg rada,u tom, sigurnom, smjeru. Vi to ne radite, Vi riskirate.
Kurt, koautor izložbe s Marion, uvijek je bio pun razumijevanja i potpore. Moji radovi imaju mnogo elemenata iznenađenja. Postavljam sada ovu izložbu, no već sam mislima u nečemu posve drugačijem, u sljedećoj izložbi i u onoj iza te. I svaki put želim napraviti nešto posve drugačije, novo. Naravno, mnogo je ljudi kojima se sviđao moj rad iz 2012. i sada im se ovo ne sviđa. I to je u redu. Mnogi me prate na mom umjetničkom i profesionalnom putu.
Nikad nisam posve siguran kako će publika reagirati, znam da je klišej, no moram slušati sebe i raditi ono u što ja vjerujem.
Najveća izložba do sada je u Laubi
Ovo je do sada Vaša najveća izložba – kako to da se najveća realizirala baš tu, u Laubi, u Zagrebu?
Postoji povijest povezanosti s Mariom, u jednom trenutku je surađivao s Kurtom… Ideja da izlažem u Laubi postoji već dvije godine. No, prostor je zastrašujuć, ogroman. I morao sam napraviti radove koji će biti dostojni prostora i koji mogu biti dorasli veličini i reprezentativnosti prostora. Dvije godine sam razmišljao i radio i nisam odmah imao definiranu i cijelu sliku u glavu o izložbi tj. kako će ona izgledati.
Originalno smo dogovorili da ću izložiti deset radova koji će visiti lancima sa stropa galerije. No, na kraju se cijela priča razvila u četiri prostorije koje ja vidim kao četiri čina. Svaki čin, svaka prostorija je ideja za sebe. Svaka soba ima svoj osjećaj, svoju priču… te četiri sobe djeluju kao četiri scenografije, kao dijelovi predstave. Sve je zapravo performans. Slike koje se ljuljaju, prostor u koji se ulazi, koji se osjeća i slično… sve zove na interakciju publike i moji radovi imaju elemente kazališta i performansa. Radi se o interaktivnom putovanju kroz moju umjetnost.
Laubin rođendan
Otvorenje izložbe je također dio proslave rođendana Laube – kuće za ljude i umjetnost. Očekujemo veliki tulum, no isto tako nas zanima odnos Vaše izložbe i kuće, prostora.
Ja kao umjetnik imam obavezu prema kući u kojoj izlažem i jako mi je drago da mogu biti dio ove priče. Umjetnici su često protiv sustava u kojemu funkcioniraju. Niti ja ne volim raditi neke stvari, ustupke,gostovanja na televiziji su mi često mrska, no naravno da se moramo prilagoditi i surađivati. Još k tome, ako je ta suradnja zapravo odraz imidža koji nosimo, to je najbolje što se može desiti. Jer imidž je ono kako Vas javnost, publika percipira i često prosuđuje.
Što nakon Laube, spomenuli ste dvije izložbe..?
Uskoro postavljam novu izložbu, još ne smijem odati gdje, no radovi koje ću izložiti inspirirani su pjesmama Charlesa Baudelairea. Nakon toga izlažem u Capetownu 2018. i u Torontu u ljeto 2018. No, ovo će biti nešto manje izložbe, ne velika kao ova u Laubi. Izlažem po cijelome svijetu – ‘I like to keep things exciting!’.
Foto: Mario Gucek Andromak
