Predstavljena monografija operne prvakinje Cynthie Hansell-Bakić

Predstavljena monografija operne
prvakinje Cynthie Hansell-Bakić

Cynthia Hansell Bakić

Cynthia Hansell Bakić

Nesvakidašnja života priča i velika umjetnička karijera Cynthie Hansell-Bakić zabilježena je u monografiji naslova Vissi d’arte, vissi d’amore što je prvi stih slavne arije/molitve iz opere Tosca i životni moto primadonne. U petak, 17. studenoga 2017. godine u muzeju Mimara u Zagrebu monografiju autorice Marije Barbieri predstavili su akademik Nikša Gligo, profesor dr.sc. Ivo Banac i slavni violinist Tonko Ninić, a sve uz vodstvo gđa. Sonje Šarunić s radio Sljemena.

Tijekom večeri nastupili su sopranistica Nela Šarić i bas-bariton Mate Akrap, studenti Cynthie Hansell-Bakić; redovne profesorice Muzičke akademije u Splitu i Zagrebu. Cynthia Hansell-Bakić rođena je u uglednoj američkoj obitelji 7. lipnja 1949. od majke Mary Kerfoot i oca Jacka Elwaine Hansell. Od najranije mladosti bila je u doticaju s glazbom i nije se obazirala na želju obitelji da studira povijest filozofije. Položila je audiciju za studij glazbe i nakon školovanja u New Jerseyu nastavila je studirati na konzervatoriju Nove Engleske (New England Conservatory of Music – NEC) u Bostonu, Massachusetts, kod profesoru Lava Vrbanića iz Zagreba.

Iz monografije CHB kao nezaboravna Cio Cio San u Madam Butterfly

Iz monografije CHB kao nezaboravna Cio Cio San u Madam Butterfly

Za studija je bila solistica u zboru Konzervatorija koji je nastupao s Bostonskim simfonijskim orkestrom, a njime su dirigirali poznati svjetski dirigenti kao što su Erich Leinsdorf, Seiji Ozawa ili Zubin Mehta. To je bilo dragocjeno iskustvo koje ju je rukovodilo u njezinu poimanju glazbe. Za vrijeme školovanja upisala je i tečaj jazz-baleta i već je na drugoj godini studija počela nastupati u mjuziklima. S dvadeset godina diplomirala je pjevanje i krenula na usavršavanje u Mozarteum u Salzburgu i ponovno radila s profesorom Vrbanićem. S njim je ostala povezana tijekom cijele karijere. Ljeto 1971. provela je na odmoru u Dubrovniku, a onda ju je profesor Vrbanić predstavio ravnatelju Opere Narodnog kazališta u Splitu Dragutinu Savinu. Položila je audiciju i 20. siječnja 1972. debitirala u zahtjevnoj ulozi Leonore u Verdijevu Trubaduru u nepodesnom prostoru tadašnjeg Doma brodogradilišta Split, u kojemu je ansambl djelovao u iščekivanju obnove kazališne zgrade nakon požara koji ju je uništio 13. veljače 1970. godine.

Odmah je skrenula na sebe pozornost raskošnim, senzualnim glasom, vrhunskom muzikalnošću, ljepotom scenske pojave i već tada naglašenim smislom za interpretaciju. Splitski operni ansambl dobio je umjetnicu kojoj se, unatoč njezinoj mladosti i neiskustvu, mogla povjeriti svaka zadaća. Ostala je u Splitu i udajom 28. srpnja 1973. za Antu Bakića postala je splitska snaha. Dana 9. kolovoza 1975. supruzi Bakić postaju roditelji Gwendolynn Marie i 25. studenog 1977. Katarine Elizabete. Bilo je izvjesno da je Split postao njezin dom, a Hrvatska njezina domovina. Nizale su se uloge – Adina u Ljubavnom napitku, Cho-Cho-San u Madame Butterfly, Djevojka u komornoj jednočinki suvremenog američkog akladatelja Jacka Beesona (1921-2010) Halo vi vani! (Hello out there!), Eva u Nikoli Šubiću Zrinjskom, Mimì u La Bohème.

Iz monografije kao Tosca za koju je dobila Nagradu publike HNK-a Split 1980. – 1981. za najgledaniju i najbolju opernu ulogu u sezoni

Iz monografije kao Tosca za koju je dobila Nagradu publike HNK-a Split 1980. – 1981. za najgledaniju i najbolju opernu ulogu u sezoni

Godine 1973. pjevala je prvi put jednu od svojih najboljih uloga Cho-Cho-San u Madame Butterfly pod ravnanjem Borisa Papandopula. Snažnom umjetničkom osobnošću, velikim muzičkim znanjem i neobičnom izražajnošću zainteresirala je skladatelja koji ju je vidio kao svoju interpretkinju. Bio je to početak vrlo plodne suradnje koja je trajala do skladateljeve smrti. Za nju je skladao sopransku dionicu u sljedećim djelima: Libertas, 1974., Osorski requiem, 1977., Osorski misterij,1978., Aleluja, 1979., Poema o Mostaru 1980., Non bene pro toto libertas venditur auro 1981. i Dvije uspavanke Gospe od Čitluka. Za nju je naknadno obradio ulogu Kate u djelu Doma i u buži prema kojemu je u Piranu snimljen televizijski film. Papandopulo je za nju skladao i nekoliko pjesama i njoj ih posvetio.

U sezoni 1976./1977. Cynthia Hansell-Bakić bila je članica Opere Slovenskoga narodnog gledališča u Ljubljani u kojemu je i poslije nastavila nastupati kao gošća. Repertoar je proširila Ottavijom u Monteverdijevoj operi Krunidba Popeje, ulogom Mrs Wordsworth u Albertu Herringu Benjamina Brittena, Dorindom u Händelovu Orlandu, Puccinijevom Toscom, Cio Cio San u Madame Butterfly, Mimi u La Boheme i Tatjana u Evgenij Onegin, A zatim se vratila u Split kojemu je darovala sav svoj golem potencijal.

Iz monografije CHB na izboru za Miss New Jersey

Iz monografije CHB na izboru za Miss New Jersey

Veliki trenuci karijere Cynthije Hansell-Bakić počeli su potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeća. Najprije je 1979. bila plaha ali odlučna Micaela u Bizetovoj Carmen na premijeri opere pod ravnanjem Nikše Bareze a ljeti iste godine topla, nježna, raspjevana Amelija u Verdijevu Simonu Boccanegri u antologijskoj predstavi opere na Splitskom ljetu na Peristilu također pod Barezinim ravnanjem s Ferdinandom Radovanom u naslovnoj ulozi. Kao ženstvena i herojska Madeleine u Giordanovu Andréu Chénieru sudjelovala je u svibnju 1980. s Viktorom Bušljetom i Radovanom pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja u prvoj opernoj premijeri u obnovljenoj zgradi Kazališta. Slijedile su u ljeto Kate „Mučenica“ u pasticheu prema Ivanu Mani Jarnoviću i drugim autorima Doma i u buži koji je priredio Igor Kuljerić na Osorskim glazbenim večerima i Dubrovačkim ljetnim igrama te Muzika i Nada na premijeri Monteverdija Orfeja na Peristilu. U obnovljenoj zgradi pjevala je Đulu na premijeri Ere s onoga svijeta.

Cynthia Hansell-Bakić bližila se vrhuncu i osvajala blistavim glasom i cjelovitošću umjetničke kreacije. Upravo ta cjelovitost glazbeno-scenskog ostvarenja, kad su svi sastavni elementi jednako zastupljeni, kad se nijedan ne ističe nauštrb drugoga nego se svi harmonično stapaju u nedjeljivu cjelinu – bila je i ostala temeljna odrednica u prosuđivanju ne samo dostignuća Cynthije Hansell-Bakić nego i cijele njezine umjetničke osobnosti. Visoke naobrazbe i široke kulture, usvajala je lik u mnogostrukosti njegovih značajki i profinjenošću interpretacije podastirala ga slušatelju i gledatelju. To je uočio veliki kazališni mag Kosta Spaić i povjerio joj Toscu na premijeri opere 1981. u Splitu pod Šutejevim ravnanjem. Unijela je mladenačku svježinu i lirske akcente u tu dramatski snažnu ulogu. Odjenula je kostim te pasionirane i predane heroine „naročitim žarom i posebnošću, koja je osamdesetih godina znatno prelazila sve naše prostore“. Odjek te predstave i Cynthijine kreacije naslovnog lika daleko je nadišao splitske okvire.

Nakon Tosce došla je Nedda u Leoncavallovim Pagliaccima koja je upravo kiptjela od neobuzdane žudnje za ljubavlju, idealno koncipiran i realiziran lik, još jedna antologijska kreacija Cynthije Hansell-Bakić. Slijedile su premijere: Marica u Prodanoj nevjesti, Donna Anna u Don Giovanniju, Rosalinda u Šišmišu, Tatjana u Evgeniju Onjeginu, koju je već pjevala u Ljubljani, i kroz cijelo to vrijeme jedinstvena, topla Mimì u Puccinijevoj La Bohème i iskreno potresna njegova Cho-Cho-San. Zatim su došle Margareta u Gounodovu Faustu, Desdemona u Otellu, Giulietta u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Elizabeta u Don Carlu, Alice Ford u Falstaffu. Silvije Bombardelli za nju je skladao ulogu Jele u operi Bakonja fra Brne na praizvedbi u travnju 1988. pod ravnanjem Oskara Danona.

Madam Butterfly

Madam Butterfly

Cynthia Hansell-Bakić usavršavala se na Julliard School of Music na majstorskim tečajevima velikih umjetnika poput Marije Callas, Birgit Nilsson i Elisabeth Schwarzkopf. Optimalno je razvila prirođenu nadarenost i postigla visoke domete u operi i na koncertima. Nastupi na Osorskim glazbenim večerima, Dubrovačkim ljetnim igrama, gostovanja u zemlji i inozemstvu, širok spektar ostvarenih uloga u rasponu od glavnog ženskog lika u Orfeju Claudija Monteverdija do Nje u Ljudskom glasu Francisa Poulenca, za koju je 2006. dobila strukovnu Nagradu Milke Trnine, dostignuća su koja oblikuju njezinu umjetničku osobnost. Valja spomenuti i njezin doprinos hrvatskoj glazbi. Osim uloga Eve u Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl. Zajca, Đule u Gotovčevu Eru s onoga svijeta, Jele u Povratku Josipa Hatzea, posebno za nju skladane Jele u Bakonji fra Brne i drugih na sceni, na koncertima je izvodila popijevke hrvatskih autora i cijelim se bićem utkala u hrvatsko nacionalno biće. Na koncertima je i upoznavala hrvatsku publiku s djelima američkih skladatelja.

Iznimno je značenje Cynthije Handell-Bakić u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Ne samo da je odbila poziv američkog tada konzulata da se iseli iz Hrvatske i očev poziv da se vrati u domovinu nego se istaknula kao promotor Hrvatske u svijetu, šireći istinu o ratu u Hrvatskoj. Objašnjavala je da je Hrvatska izvrgnuta agresiji i žrtva nasilja. Osnovala je 1992. hrvatsko-američko društvo „Demokracija za djecu“ – Democracy for children, nevladinu i izvanstranačku organizaciju, koja je okupljala brojne poznate umjetnike, veleposlanike i vjerske dužnosnike. Nastupala je na mnogim dobrotvornim koncertima. Od 1996. do 1997. bila je počasna predsjednica Hrvatske udruge prijatelja bijelog štapa „Homer“. U naponu umjetničke karijere podredila se višem cilju!
Cynthia Hansell-Bakić dobitnica je više nagrada i priznanja među kojima treba izdvojiti: Nagradu publike HNK-a Split 1980. – 1981. za najgledaniju i najbolju opernu ulogu u sezoni (Tosca); Nagradu Grada Splita 1992. za zapažena umjetnička postignuća i humanitarni rad; strukovnu nagradu HDGU ‘Milka Trnina’ 2006. za nastup u mono operi Ljudski glas Francisa Poulenca; Nagradu ‘Salona Očić’ 2010. za najbolji koncert u sezoni; Nagradu Grada Splita 2012. za životno djelo za umjetničko-pedagoški rad. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ju je 2012. Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za iznimna dostignuća u kulturi.

Šišmiš

Šišmiš

Cynthia Hansell-Bakić od 1990. docentica je na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu te 1989,osnivač Odjela za solo pjevanje na područnom odjelu u Splitu. I danas je redoviti profesor u trajnom zvanju na Umjetničkoj akademiji u Splitu te dalje drži katedru solo pjevanja. Od 2000. stalni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Izvodi nastavu Pjevanja kao glavnog predmeta te predaje i predmete: Komorna glazba, Metodika nastave pjevanja i Pedagoška praksa. Kolegij Metodika nastave pjevanja održava se kao hibridni kolegij uz primjenu e-učenja. Godine 2001. izabrana je reizborom u zvanje izvanrednog profesora, a 2008. u umjetničko-nastavno zvanje redovitog profesora na umjetničkom području glazbene umjetnosti, grana reprodukcija glazbe – pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2014. izabrana je u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Održava majstorske tečajeve.

I nakon više od pedeset uloga ostvarenih na sceni i mnogobrojnih koncerata, danas u trajnom zvanju redovita profesorica Muzičke akademije u Zagrebu, Cynthia Hansell-Bakić osvaja istom životnom radošću i umjetničkom znatiželjom kojom se prije rukovodila u vlastitom pristupu interpretaciji velikih slojevitih opernih likova ili malih formi koncertne popijevke. Danas svoje znanje i iskustvo prenosi na mladi naraštaj nastojeći u njemu probuditi i razgoriti onu svetu vatru bez koje nema prave umjetnosti.

Iz monografije CHB s krunom Miss New Jersey

Iz monografije CHB s krunom Miss New Jersey

Učitati još
Zatvori