Pogledali smo 1922 – najnoviji film Stephena Kinga

Pogledali smo 1922 – najnoviji
film Stephena Kinga

1922

1922 – novi uzbudljivi horor triler

Stephen King majstor je trilera i horora te sam s velikim nestrpljenjem čekala 20. listopada kako bih pogledala film 1922 jer tada, prije par dana, imao premijeru na Netflixu. Na žalost, stigla sma tek sinoć. Film donosi uzbudljivu priču o zločinu – no u ovom slučaju odmah znamo tko je zločinac i što je bio njegov motiv. No, ne znamo što slijedi nakon što se zločin desi. I to je ono oko čega se film vrti.

Film je odličan primjer koliko moćan triler i horor mogu biti. Režiser filma je Zak Hilditch koji potpisuje filmove Transmission i Posljednji sat, također horore. 1922 film je koji se sporo, napeto razvija, no nikako nije dosadan. Svaki trenutak je bitan i dio je mozaika koji se na kraju složi u jednu posve zaokruženu sliku. Ova adaptacija knjige Stephena Kinga nije zamišljena da bude revolucionarno djelo, već je jako dobar televizijski film koji bi čak mogao funkcionirati i na velikom platnu.

1922

Odličan Thomas Jane

Glavni glumac Thomas Jane portretira Wilfreda Jamesa, farmera, supruga i oca, kojemu su zemlja i sin najbitniji u životu. On doslovno živi za njih. Njegova supruga Arlette (glumi ju Molly Parker, poznata iz serija Deadwood i House of Cards) naslijedila je 100 ari zemlje od svog pokojnog oca. Naumila ju je prodati kako bi se cijela obitelj preselila u grad, Omahu. No, Wilf ne želi se odseliti s farme u Nebrasci i ne želi izgubiti sina. Kako ih ne bi izgubio, skuje plan i uz pomoć sina počini stravičan zločin – ubije suprugu. Ne brinite, ne odajem ono najbitnije iz filma. Film nije o ubojstvu, već o krivnji i svemu što ona nosi sa sobom te strašnim posljedicama… 1922 film je nastao u maniri The Tell-Tale Heart Edgara Allana Poa te donosi jako sličnu atmosferu.

Film je ispričan iz njegove perspektive priznanja zločina i svega što se desilo nakon, sve što ga je nagnalo na taj posljednji čin – priznanje i samoubojstvo. Jer od njezinog ubojstva pa sve do kraja filma saznajemo koji su to svi užasi i u kojim sve oblicima dolaze te kako izjedaju nečiju savjest i dušu. Film izgleda prekrasno, kamera je jako dojmljiva, a glazba s potpisom Mikea Pattona savršeno nadopunjuje, no i zaokružuje svaku scenu – bila ona ispunjena užasom ili ne… No, film ima i nekoliko mana… King u romanu mnogo detaljnije opisuje likove i čini ih stvarnijima, nego što su na filmu. Također je dijalekt glavnog lika pomalo čudan, bez obzira što jest karakterističan za područje. Čitajući opise filma na internetu naišla sam na objašnjenje da je Jane radio s jezikoslovcem i fonetičarem koji je zajedno s njime rekreirao govor ne samo prostora, već i vremena. Zato, nemojte odmah skakati na prvu… Izgleda da je govor ipak pogođen u potpunosti.

1922

Film se možda u početku čini sporim, no na kraju, u retrospektivi, vidjet ćete da se radi o promišljenoj gradnji napetosti kako bi se kulminacija podijelila u dva trenutka. Ipak neću odati koji su. Preporučujem da pogledate film, jer Wilfova posljednja – In the end, we all get caught. – ovdje nikada nije bila istinitija.

Preporuka

Zatvori