Luna Simić – fotografkinja koja je spojila Sarajevo, Toronto i Berlin

Luna Simić – fotografkinja koja je
spojila Sarajevo, Toronto i Berlin

Luna Simić

Luna Simić jedna je od onih fotografa koji foto objektivom stvaraju prava umjetnička djela. Rođena je u Sarajevu, odrasla u Torontu, a sada živi i radi u Berlinu. Spoj različitih gradova i kultura učinio ju je vrlo inspirativnom i zanimljivom osobom, što se preslikava na njezin rad.

U nastavku saznajte tko joj je uzor, tko bi htjela biti u sljedećem životu, kada je znala da će se cijeli život baviti fotografijom, zašto voli svoj posao, što bi poručila mladim ljudima koji se žele baviti fotografijom, nosi li u dnevnoj torbi mali fotoaparat i zašto voli život u Berlinu.

Luna Simić

Reci nam nešto o svom privatnom životu.

Rođena sam i odrasla u Sarajevu gdje sam provela idilično djetinjstvo (ne računajući rat) okružena prirodom, zanimljivim ljudima i prekrasnom obitelji. Svako ljeto, otkad znam za sebe pa sve do danas, provodim u Dubrovniku i tu je rođena moja ovisnost o morskoj obali. Volim sunce i more!

Kao tinejdžerica s obitelji selim u Toronto, Kanadu i kada sam se nakon nekog vremena opravila od kulturološkog šoka, bilo je to zaista prekrasno mjesto za odrastanje. Prilično različito od mog prijašnjeg života, ali sada mogu reći da se osjećam privilegiranom što sam imala tu mogućnost da odrastam okružena ljudima iz toliko različtih kultura.

Kada sam se konačno počela osjećati kao prava Kanađanka, Europa me počela dozivati nazad i tako sam završila u Berlin. Nije Sarajevo, nije Toronto, ali je negdje između i to je moj dom.

Luna Simić

Postoji li nešto posebno čega se možeš sjetiti što je u tebi probudilo želju da postaneš fotografkinja?

Pohađala sam srednju umjetničku školu i fotografija je bila jedan od mojih predmeta. Sve dok nisam odlučila upisati taj predmet konstantno sam mijenjala mišljenje o tome što želim postati, ilustratorica, kiparica ili spasilac na plaži zbog garantiranog vremena provedenog na suncu. Nakon što sam ga upisala, fotografija i ja smo kliknule na prvu i zadnju. Imala sam 16 godina i znala sam što želim raditi u životu. U to vrijeme fotografija je bila savršena kombinacija umjetnost i magije (era prije digitalne fotografije). To je posao koji ti pruža bezbroj mogućnosti i nikada ti ne može dosaditi.

Luna Simić

Tko su bili tvoji rani uzori?

Jedna od mojih prvih uzora bila je Annie Leibovitz. Čula sam da je ona svoju karijeru započela tako što je odlazila na mjesta gdje odlaze poznate osobe i slikala ih, pa sam i ja pokušala isto. Odlazila sam na lokalnu radio stanicu i čekala ispred da mi netko od profesionalnih fotografa na odlasku da svoj press pass. To je bilo vrlo uzbudljivo razdoblje za jednu tinejdžericu… Moje fotografije su bile grozne, ali ja sam bila puna adrenalina i entuzijazma. Idealiziram i Davida LaChapellea, u sljedećem životu želim biti on.

Luna Simić

Jesu li te roditelji podržavali u tome da postaneš fotografkinja?

Moji roditelji su me uvijek u svemu podržavali. Mama me ponekad pratila na misijama da fotografiram poznate osobe, a ja sam se pravila da je ne poznajem jer sam bila tinejdžer i bila sam jako zabrinuta da bi ljudi mogli pomisliti da je mama sa mnom, to je bilo totalno uncool.

Od roditelja sam za 16. rođendan dobila prvi pravi fotoaparat, vintage 70’s Pentax i bila sam najsretnija cura na svijetu!

Luna Simić

Prema tvom mišljenju, koja vrsta edukacije je potrebna da se postane profesionalni fotograf?

Kada odlučite postati fotograf potpišete doživotni ugovor o konstantnom učenju i usavršavanju, cjeloživotno obrazovanje u samoj svojoj srži. Možete ići u školu i naučiti osnove kako koristiti alate, ali pravi fotograf postajete s iskustvom i radom. Uvijek, ali uvijek, postoje stvari koje još morate naučiti i savladati. Bilo da je riječ o novoj tehnologiji ili o učenju psihologije kako se nositi s različitim vrstama ljudi, edukacija nikada ne prestaje i morate to prihvatiti ako se ozbiljno želite baviti fotografijom.

Postoji li nešto što još nisi fotografirala?

Ima još puno stvari koje bi voljela fotografirati, a o njima trebam još nešto i naučiti. To je najuzbudljiviji dio! A i ne namjeravam se povući u penziju tako skoro.

Luna Simić

Recite nam nešto o svom angažmanu za MILA ZOVKO lookbook?

Dizajnerica Sandra Zovko i ja najbolje smo prijateljice već jako dugo, tako da se sve dogodilo vrlo prirodno i spontano. Kao da je oduvijek bilo zapisano da će ona imati svoj modni brend, a ja ću fotografirati za nju.

Nosiš li svakodnevno mali džepni fotoaparat?

Pokušala sam to neko vrijeme, ali sam odustala zbog previše stvari u torbici, ipak sam ja samo žena. Zahvaljujući novim tehnologijama mobitel je postao zamjena za džepni fotoaparat i svakodnevno ga koristim, jer u protivnom postajem tjeskobna i proživljavam strahove da neću imati ispunjenu kvotu smislenih snimaka.

Luna Simić

Imaš li savjet za mlade ljude koji se profesionalno žele baviti fotografijom?

Volite ono što radite i nikada nemojte prestati s učenjem i usavršavanjem. Nemojte se uspoređivati s drugim fotografima, do te mjere da se obeshrabrite. Postoji toliko različitih vrsta fotografije i vještina koje se mogu svladati, a svatko ih radi na svoj, poseban način.

I na kraju, kako ti se sviđa život u Berlinu?

Volim Berlin! To je moj dom i beskrajno šarmantan grad. Berlin je mjesto gdje možete biti tko god želite i živjeti život kako želite, bez ikakvog osuđivanja i društvenog pritiska. Neprekidno se mijenja i razvija, a mene tjera da činim isto.

Luna Simić

Tekst: Jelena Čolak

Foto: Luna Simić

Učitati još
Zatvori