Žene ispred svog vremena: Simone de Beauvoir

Žene ispred svog vremena:
Simone de Beauvoir

Punim imenom Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir bila je francuska spisateljica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistkinja, feministkinja i društvena teoretičarka. Iako samu sebe nije smatrala filozofkinjom, značajno je utjecala na egzistencijalizam i feminističku teoriju. De Beauvoir je napisala brojne romane, eseje, biografije, autobiografiju te monografiju o filozofiji, politici i društvenim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.

Simone de Beauvoir – Ženom se ne rađa. Ženom se postaje.

Najpoznatija je po djelu Drugi spol iz 1949. godine – radi se o detaljnoj analizi ženske povijesti i suvremene egzistencije. Ova knjiga jedna je od temelja suvremenog feminizma. Među ostalim djelima Simone de Beauvoir ističu se Uspomene dobro odgojene djevojke te kraći roman Veoma blaga smrt u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke.

No, krenimo od početka… Život i djelo ove iznimne žene svatko bi trebao poznavati. Simone de Beauvoir rodila se u Parizu, 9. siječnja, 1908. godine. Njezini roditelji bili su Françoise de Beauvoir i Bertrand de Beauvoir, a imala je i dvije godine mlađu sestru Hélène, koja će jednog dana postati slikarica. Budući da su izgubili mnogo materijalnih dobara tijekom Prvog svjetskog rata, obitelj se borila kako bi zadržala svoj status više građanske klase. Ipak, Simone i Hélène školovale su se u jednoj od tada najprestižnijih samostanskih škola. De Beauvoir je bila veoma religiozna djevojčica i namjeravala je postati časnom sestrom. U svojim adolescentskim godinama, međutim, izgubila je vjeru postavši i ostavši ateistkinja do kraja života.

Nakon što je postala sveučilišna prvostupnica matematike i filozofije 1925. godine, nastavila je studirati matematiku na Institut Catholique de Paris te književnost i jezike na Institut Sainte-Marie. Nakon toga je studirala filozofiju na Sorbonnei gdje je diplomirala 1928. godine. Simone de Beauvoir bila je deveta žena koja je diplomirala na Sorbonnei, budući da su se Francuskinje tek tada izborile za pristup visokom, sveučilišnom obrazovanju.

U početku je de Beauvoir radila s Maurice Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su sve troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica tj. studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za agrégation u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente Jean-Paul Sartrea, s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua. Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu godinu, de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala majčinskih ambicija. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala. Ocjenjivači za agrégation dodijelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je najmlađom osobom u povijesti koja je položila ovaj ispit.

Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao lycée (profesorica ili profesor koja srednjoškolce priprema za Baccalaureat), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand (Marseille), zatim Lycée Jeanne-d’Arc (Rouen) te Lycée Molière (Paris). Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezinog romana Gošća. Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo Bitak i ništa: ogled iz fenomenološke ontologije. 1950. i 1954. godine Simone de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman Mandarini.

U periodu između 1950. i 1960. Simone de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i Slomljenu ženu, koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej Starenje rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i autobiografiju u četiri sveska: Uspomene dobro odgojene kćeri, Napon života, Snaga okolnosti te Sve rečeno i učinjeno.1980. godine objavljena je knjiga Kad duhovne stvari dolaze prve, zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir. Iako su priče napisane čak i prije romana Gošća, de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. Nakon Sartreove smrti 1980. godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, 1986. godine u Parizu, u dobi od 78 godina. Sahranjena je do Sartrea na Montparnasse groblju u Parizu.

1970-ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla rečenicu s čijim značenjem se mnoga čak i zapadna, razvijena društva još uvijek bore: Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu.

Njezina dugoočekivana kontroverzna knjiga Drugi spol dostupna je u bolje opremljenim knjižarama u izdanju nakladničke kuće Ljevak. Ako vam je njezina fraza Ženom se ne rađa. Ženom se postaje. ikada zagrebla uho, onda je ova knjiga djelo koje morate pročitati.

Foto: Profimedia

Učitati još
Zatvori