Imati dobru knjigu na plaži jednako je važno kao i imati dobar SPF. Želimo dobar odmor za tijelo, a tako i za naš um, a može li bolje od dobrog štiva? Ne baš. Zato se svakoga ljeta trudimo pronaći The knjigu koja će nas prodrmati i ostaviti dobar utisak, evocirati nam dane ležanja pod borovima, čak i kada ti dani budu daleko iza nas, a mi ćemo se stiskati u hladnim jesenskim i zimskim datumima. Pronašli smo jednu takvu. Jedna od najboljih američkih spisateljica mlađe generacije Siri Hustvedt napisala je Ljeto bez muškaraca, roman koji se čita u jednom dahu. Dobro, možda više njih, jer ćete morati uzimati pauze za smijanje. Britko, glatko, zanimljivo, pametno, ali nipošto prepotentno – ovo je knjiga koju morate ubaciti u ljetnu torbu, tamo odmah pored kreme za sunčanje.
Ljeto bez muškaraca
Mia Fredricksen, glavni lik ovoga romana, nagrađivana pjesnikinja u svojim pedesetima, suočena s muževom izjavom da mu treba „pauza“ od njihova braka, doživljava slom. Nakon izlaska iz bolnice odlazi u svoj rodni gradić i provodi ljeto vodeći radionicu pisanja, koju pohađa nekoliko djevojaka. Ondje se, izlažući se novim licima, a i onima koje pamti iz djetinjstva, sabire, preispituje i mijenja. „Unutarnje i vanjsko lako se pomiješaju. Ti i ja“, izgovara Mia, odmjeravajući svoj prostor slobode, svoj odnos s mužem, i počinje prihvaćati „pauzu“ kao dobru priliku za osobni rast, koji je istodobno tragičan, ali i komičan.
Upravo zbog načina pisanje i jasnog i glatkog gledanja na realnost, ovaj roman uzbudljiv je od prve rečenice. Pomalo brutalno, sarkastično, u nekim trenucima i satirično viđenje muško-ženskih odnosa, jasno daje do znanja da se autorica ne pokušava svidjeti nikomu, a vjerojatno joj upravo zato to toliko dobro uspijeva. Realitet svakodnevnih situacija u sukobu s naučenim i društveno prihvatljivim ideologijama, ne prelazi granice dobroga ukusa. Ne zauzimaju se opće i generalne strane, likovi djeluju po volji, apsolutno svjesni sebe i svoje okoline, samo bez prevelike želje da se u istu uklope. Ona je ionako uvijek i zauvijek ista, mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo se s njom nositi.
Bol koja je prožvakana već stotinu puta, u ovom je romanu opipljiva, ali ne zadaje smrtonosan udarac. Ona je tu tek da nam pokaže da doista jesmo od krvi i mesa, da emocije vladaju našim razumom, ali da isto tako ako nama ovladaju one lijepe i naša se okolina mijenja na bolje, a naša stvarnost postaje onakva kakvu sami želimo. Sve te spoznaje autorica nikako ne nameće ni evocira, one se naprosto same od sebe rađaju u nama dok čitamo rečenicu po rečenicu. I to je ono što čini autora uspješnim, a roman još uspješnijim.
Uz ovu knjigu nećete pobjeći od stvarnosti, u neke daleke krajeve i pustiti mozak na pašu da se odmara u paralelnom univerzumu. Naprotiv, ova će vas knjiga vratiti u realnost, čvrsto na zemlju. No, osjetit ćete da se točno tu gdje jeste i točno u ovom trenutku osjećate dobro. Da je ta realnost za vas okej i da ne morate bježati. Sve se događa ovdje i sada. S tim suočeni, vaš će odmor poprimiti tu neku novu razinu. Onu koju naposljetku i tražimo, zar ne? Ako niste na odmoru i to je za vas već u ropotarnici povijesti, knjigu pod ruku i onih pola sata vremena u danu koje odvajate za sebe (radite to zar ne?) prepustite glavnoj junakinji ovog romana i vidite što će vam se dogoditi. Nema na čemu. Knjigu potražite u Profilu.
Foto: Ana-Marija Topolčić, Unsplash
