Prošle je godine osvojio nagradu na pjesničkom natječaju Milivoj Cvetnić i objavio prvu zbirku pjesama pod naslovom Ovdje. Sada u vlastitoj nakladi objavljuje novo izdanje koje smo i mi imali priliku dobiti prije same promocije koja se održava večeras u 20 sati u Koncept baru.
Najdraža boja mu je zelena, omiljena životinja mačka, a oblik vode more. Voli ljeto i vrućinu kad je preko 30 i nikad ne pali klimu. Upoznajte ga.
Književnosti danas kao da nedostaje malo kapitalizma, malo šušura. Prije nego što sam pobijedio na natječaju što mi je omogućilo da objavim prvu knjigu, govorio sam da poezijom želim postići tri stvari: dobiti Mc Donald’s sponzorski ugovor, sudjelovati u Plesu sa zvijezdama kao prvi kandidat pjesnik i dati intervju za Journal.hr, po mogućnosti s naslovom Koga ljubi mladi zagrebački pjesnik. Ljudi su mislili da se šalim, a ja sam se stvarno šalio, ali samo napola. Ana-Mariji puno hvala na intervjuu, a ako itko iz produkcije Plesa sa zvijezdama ovo čita, barem razmislite o prijedlogu, ako treba objavit ću još koju knjigu…
Pisanje je ogoljenje, poezije pogotovo. Kako se ti nosiš s time?
To me pitanje najviše mučilo kad sam pjesme počeo objavljivati na Instagramu. U tom sam periodu pisao dosta nesretne pjesme i par puta nakon što sam ih objavio, javili su mi se brat, sestra ili prijatelji da provjere kako sam. Po naravi sam otvoren i često pričam o osjećajima, ali kad je nešto zapisano u obliku pjesme, ljudi tvoju tugu shvate ozbiljnije nego kad im o njoj pričaš na kavi ili u klubu. U tome i leži ljepota umjetnosti općenito, omogućuje nam se povežemo s tuđim pričama i dublje proživimo vlastite emocije.
To ogoljenje pisanjem nije mi uvijek bilo lako. Moje pjesme čitaju ljudi koji su mi najbliži, ali i potpuni stranci. Ni za jedne ni za druge ja ne mogu utjecati na to kako će prihvatiti moje stihove, što će s njima napraviti. Svaki put kad s drugima dijelim svoju pjesmu, otkidam nešto pitomo i ranjivo od sebe, dajem svijetu i nadam se da će to dobro čuvati, ali u tom ogoljenju nastaje komunikacija i netko se drugi može prepoznati u mojoj priči.
Često razmišljam o umjetnosti kao izlaganju pa je to postalo tema i konceptualnog projekta ja, ovdje koji sam započeo prije dvije godine. Odmalena čuvam svakakve uspomene – stare igračke, kamenčiće, račune, popise za kupovinu, autobusne karte… Te meni važne sitnice počeo sam poklanjati prijateljima i nepoznatim ljudima na doživotno čuvanje, a da im pritom ne otkrivam zašto su mi važne. Za desetak ili dvadesetak godina, pokušat ću ponovno doći do svih tih predmeta i izložiti ih zajedno uz priče koje govore o tome zašto su mi bili važni. Kao i pjesme koje drugima dajem na čitanje, mogu se samo nadati da će i te predmete do tada dobro čuvati.
Tvoje pjesme su nostalgične, ali opet trenutačne i prisutne. Vraćaš se često u djetinjstvo, ali stojiš čvrsto u sadašnjosti. Je li jednostavno biti glas svojih unutarnjih zapažanja?
Moram se svakoga dana boriti da ostanem povezan s tim dijelom svoje unutrašnjosti koji zapaža stvari oko sebe. Nekad i ono što me od poezije odvlači postane tema pjesme, kao brige oko traženja i količine posla kao samozaposlen obrtnik ili truljenje mozga od Instagram sadržaja i čitanja dnevnih novina… U svakom slučaju trudim se ostati blizak svakodnevici i u njoj pronaći ljepotu. Zato mi je najdraže kad u društvu čujem neku dobru priču ili svjedočim nekom prizoru na ulici pa me prijatelji zezaju da ću sigurno o tome napisati pjesmu…
Ali moram još reći i da postoje dva prečaca za nalaženje ljepote oko sebe, jedan je neostvarena zaljubljenost, a drugi putovanja i besciljno lutanje nepoznatim gradovima kad odjednom zapaziš sav život koji se oko tebe događa. Što se tiče života općenito, imam sreće da sam danas sretno zaljubljen, a što se tiče pisanja, imam sreće da sam samozaposlen pa mogu često na par dana pobjeći iz Zagreba. Ideje za neke od meni najdražih pjesama u zadnjih par godina dobio sam lutajući Napuljom, Rimom, Parizom, Andaluzijom ili Solunom, spavajući u hostelima i kampirajući u prostranstvima središnjih SAD-a.
Pišeš li još što i radiš li na nečem novom?
Trudim se redovito pisati, objavljivanje pjesama na Instagramu mi pomaže jer ako prođe previše vremena od zadnje objave, ljudi me znaju prekoriti da slabo pišem u zadnje vrijeme. Trenutačno skupljam nove pjesme pa kad ih bude dovoljno, objavit ću novu zbirku. Povremeno radim i na nekim scenarijima i filmovima koje bih volio ostvariti, a volio bih realizirati i jedan projekt s ilustratoricom Klarxy.
Gdje se može kupiti ovo drugo izdanje zbirke?
Možete mi se javiti na Instagram profilu ovdje.ovdje i rezervirati primjerak koji ću vam osobno dostaviti biciklom ako ste u Zagrebu ili poslati poštom.
Što nas očekuje večeras na promociji?
Želio sam izbjeći tipični format promocije knjiga, mislim da je Koncept bar savršeno mjesto za to. Sve sam zamislio više kao otvaranje neke likovne galerije nego kao književnu večer. Na zidovima u Konceptu bit će izložene moje fotografije koje smo koristili za naslovnicu zbirke. Nećemo previše filozofirati o književnosti, urednik knjige, moj dragi prijatelj Marul, reći će par riječi o novom izdanju i to je to. Mladi glumci Rea i Ivan recitirat će par pjesama iz zbirke, a kantautorica Miriiam izvest će par vlastitih pjesama u akustičnoj verziji. Ja ću prodavati knjige, bookmarke i novčanike sa stihovima, a nakon toga, nadam se da ćemo svi podružiti na terasi Koncept Bara na Tkalči!
Foto: Karla Čurin
