Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji knjižara u kojoj se knjige ipak sude prema koricama? Štoviše, upravo su one u fokusu. Riječ je o projektu prve online knjižare kurirane s fokusom na stvaralaštvo domaćih dizajnera. Ona nosi naziv Inktrapbooks, a o njoj smo razgovarali s njezinim osnivačem, dizajnerom Bojanom Crnićem.
- Kako ste došli na ideju kreiranja jedne ovakve knjižare?
Ideja mi se godinama motala po glavi. Kako se i sam profesionalno bavim dizajnom, gdje sam najveći dio karijere proveo u Zagrebu te se iz prve ruke upoznao sa scenom i onime što sve domaća struka s medijem knjige radi, strast za tiskom i dobro dizajniranom publikacijom je uvijek postojala. Također, još jedna stvar se pokazala kao očita — da velika većina spomenutih publikacija često ostaje zaboravljena nakon njihovih promocija i sličnih manifestacija. Ne postoji kanal njihove zajedničke distribucije te javnost naknadno vrlo teško može dobiti informacije o njima, a još teže ih nabaviti.
Kada sam nakon zagrebačkog potresa igrom slučaja i neplanirano odselio u daleko manje užurbanu Vinodolsku dolinu, realizacija ideje koja se kuhala u podsvijesti godinama je počela sve više imati smisla i dobivati neku jasnu strukturu realizacije, pa sam se i bacio na posao.
- Koji su bili najveći izazovi u njezinom kreiranju?
Najveći izazov je svakako bila spoznaja da realizacija ideje podrazumijeva upotpunosti skok u nepoznato. Nisam imao neku postojeću “šablonu”, tj. model kojeg sam mogao koristiti kao referencu, jer je projekt poprilično unikatan. Drugi izazov je svo uloženo vrijeme i energija, jer apsolutno sve radim sam… od uredništva, dizajna i održavanja weba, identiteta, komunikacije s izdavačima i kupcima… i još hrpu stvari koje svaki inovativan startup projekt zahtijeva.
Ali odpočetka sam vjerovao u potencijal projekta te sam znao da imam kapacitete da ovako nešto realiziram. Glavni “motor” je entuzijazam i želja da se nešto dobro napravi za domaću scenu i publiku, sve drugo se da “ishendlati”.
- Kako izgleda proces odabira djela koja će se u njoj naći?
Proces se ustvari primarno svodi na konstantno praćenje što i kako izdaju domaći nezavisni izdavači, institucije, umjetničke organizacije, udruženja i sl. te “pecanje” onoga što je zanimljivo tj. onoga što njeguje dobru dizajnersku praksu. S druge strane, praksa i struka postoji kao vodilja, a knjiga je medij koji ima pregršt elemenata gdje dizajner djeluje senzibilitetom i tehničkim predznanjem. Od samog layouta, izbora i sparivanja tipografije, preko uređenja bloka teksta do izbora formata, papira, tiska, uveza, dorada…
Knjiga zato i je tako zanimljiv medij za dizajnirati, sraz grafičkog i produkt dizajna gdje se vidi kada je dizajnirana, kada je pokušana biti dizajnirana i kada nije dizajnirana. Danas je proces kuriranja već nešto jednostavniji, jer sam se “uigrao” te već sklopio suradnje s 15-ak relevantnih izdavača. Ali potraga je konstantna, kako za novoizdanim naslovima, tako i onima koje treba izvući iz zaborava te ih dati ljudima u ruke umjesto da skupljaju prašinu po policama i skladištima izdavača.
- Odakle inspiracija za njezino ime – Inktrapbooks?
Ime Ink Trap koristim kao sinonim za knjigu… kao “zamke za tintu”. Ali naziv je izvorno i tipografska terminologija. Znači namjerno kreiran negativan prostor u uglovima slova da bi se u procesu tiska tinta “zarobila” i ne razlila u neželjena područja, tj. da bi tekst na otisku bio “oštriji”. Danas su tiskarski strojevi daleko napredniji pa se taj pristup kod dizajna tipografije koristi isključivo stilistički.
- Na koje biste nam osobno naslovnice voljeli usmjeriti pažnju? Odnosno, na koja ste djela ponosni što su dio i vašeg projekta?
Uf, najteže pitanje. 😅 Svaki naslov ima “ono nešto” jer govorimo o izdanjima potpisanima od strane relevantnih domaćih dizajnera ili ilustratora gdje svatko djeluje nekim svojim senzibilitetom i tehnikom. Iskreno, jednako sam ponosan na svako izdanje koje sam uspio dobaviti i predstaviti na platformi, ali ću svakako prvenstveno pokušati navesti nekoliko naslova sa željom upoznavanja čitatelja s vrlo osebujnim katalogom na našoj platformi, te ih pozvati na daljnje istraživanje preko 150 naslova – od suvremene umjetnosti i dizajna pa sve do proze i ilustriranih knjiga za najmlađe.
Grad je sinteza — Razgovori o Zagrebu
Jedno od novijih i popularnijih izdanja. Knjiga Saše Šimprage sadrži 30-ak razgovora s ključnim akterima te daje uvid u povijesne i aktualne aspekte urbanističkog razvoja grada Zagreba, njegov potencijal te vizije o alternativama, gdje dizajn potpisuje Zoran Đukić.
Slučaj vlastite pogibelji ⁄ Kristian Novak
Trenutačno vrlo aktualan nacionalni bestseller. Nakon Ciganina, ali najljepšeg i Črne mati zemle, Novak je ponovno u vrhu domaće proze a sva njegova spomenuta izdanja možete također naći u našem katalogu. Dizajnirale Lana Cavar i Narcisa Vukojević.
Kolači od blata i drugi recepti niodčega nizašto
Ilustrirana knjiga koja reimaginira konvencionalni format kuharice pružajući pisane upute o stvaranju nečega jedinstvenog. Predivno izdanje velikog formata i teme za najmlađe (i one koji se tako osjećaju), dostupna na hrvatskom i engleskom jeziku. Svakako bacite oko na ostala ilustrirana izdanja koje izdaje i dizajnira kolektiv Oaza, iskreno teško je izdvojiti (i imati na polici) samo jednu. Njihov pristup produkciji, temama i kolaboracijama je svakako jedinstven!
Yugo.Logo — Grafička Identifikacija u Jugoslaviji
Knjiga sadrži preko 400 znakova i logotipa s prostora ex-Yu te je i svojevrsni “hall of fame” nekih od najznačajnijih i najproduktivnijih dizajnera u ovoj grani dizajna vizualnih komunikacija. Svakako zapratite yugo.logo i na instagramu, fenomenalan arhivski projekt Ognjena Rankovića. Dizajn knjige potpisuje Antonio Karača.
Umijeće sakupljanja razglednica
Prva domaća cjelovita knjiga posvećena kartofiliji izdana od strane kultnog riječkog antikvarijata Ex Libris. Lana Grahek i Damir Bralić su kod dizajna naslovnice imali vrlo zanimljiv pristup gdje svaki primjerak sadrži i jednu jedinstvenu nasumično odabranu razglednicu.
- Vjerujete li da knjigu ipak treba suditi po koricama?
Ja bih rekao da knjigu prvenstveno treba suditi po koricama. Kada govorimo isključivo o knjizi, ja bih tu izreku preformulirao u ne sudi knjigu samo po sadržaju, jer je ona daleko više od samog medija za prenošenje sadržaja… knjiga je i vizualno te taktilno iskustvo. Nažalost, u današnjem svijetu pogonjenom gladi za kapitalom i knjiga se uglavnom svodi na masovnu i jeftinu produkciju koja često zaobilazi dizajn kao struku. Također, živimo i gravitiramo prema svakodnevici prezasićenoj ekranima i digitalnim sadržajem koji nam distorziraju i otupljuju osnovna fizička osjetila. Zaboravljamo kako taktilno i vizualno “uživati” jer su nam prsti konstantno na staklenim ekranima ili plastičnim tipkovnicama te provodimo sate svakodnevno buljeći u svjetleće LED panele.
Ali mislim da je i javnost već lagano zasićena “knjigama s kioska” i digitalnih izdanja, te ponovno otkriva knjigu kao taktilno i vizualno iskustvo. Realno, samo je i pitanje vremena kada će knjiga ponovno doći u svoje zlatno doba, gdje će postati reinkarnirani medij, kao što je postala gramofonska ploča. Zašto čekati do tada, kada već danas možemo prilagoditi “mindset” i uživati u jedinstvenom meditativnom iskustvu knjige kao multidisciplinarnog medija? Svakome je jasno da nam nikada niti jedan ekran niti virtualna stvarnost neće moći zamijeniti to iskustvo. 😊
Za informacije o novim izdanjima i promocijama pratite inktrapbooks i na Instagramu.
Foto: inktrapbooks, Aleksandra-Ana Buković
