Mlada hrvatska grafička dizajnerica, ilustratorica i kreativka Maja Maar zaslužna je za mnogo vizuala koji nas okružuju. Možda niste svjesni što sve koristite ili konzumirate (hint: craft pivo!) a da je s njezinim karakterističnim kreativnim potpisom. Nakon što smo zapazili njezine ilustracije, odlučili smo bolje ju upoznati te nas je ugostila u svom živopisnom i šarmantnom domu koji je ujedno i njezin atelje.
Maja i Miš
1. Upoznali smo te kroz ilustracije Maje i Miša, a svi ljubitelji craft pive su sigurno zamijetili tvoje specifične etikete Visibaba pive. No iza tebe je mnogo kreativnih projekata, što iz vizualnih područja, što iz raznih drugih kreativnih suradnji. Kako bi ti sebe definirala, okarakterizirala?
Dugo sam se definirala kao festivalski multipraktik s crtačkim tikom, mislim da sam sad napokon možda samo ilustratorica. Za vrijeme studija na Grafičkom fakultetu dizajn me nije uopće privlačio i koristila sam svaku raspoloživu priliku da se bavim ilustracijom. Uz povremene ilustratorske poslove, igrom slučaja počela sam raditi u organizaciji ZagrebDox-a, a zatim i malog niza domaćih filmskih festivala…
Rad na festivalima omogućio mi je da budem izbirljiva kada se radi o ilustratorskim angažmanima, dao mi je sigurnu egzistenciju (koliko je to uopće moguće u festivalskim krugovima:) i samim time puno slobode.
Ako si zaradio za stanarinu, možeš si dopustiti da snimaš 37 sati eksperimentalnog materijala od kojeg ćeš koristiti možda minutu do dvije u spotu.
A imala sam puno sreće s klijentima, npr Axel iz Visibaba Pivovare ima istraživački duh, voli se igrati s okusima i teksturama piva, a meni ostavi prostor da se na temelju okusa igram s ilustracijom, bojama i vizualnim dojmom završnog proizvoda. Radila sam ilustracije za film, muzičare i bendove, festivale, časopise, piva i kafiće. Da, kad malo razmislim, imala sam baš jako puno sreće.
Radni prostor : dom
2. Ugostila si nas u jednom iznimno šarmantnom prostoru – koji je i životni i radni, dijeliš ga s partneromom – privatnim i poslovnim, a nađe se tu i još koji kreativni ‘padobranac’… Kako je raditi i živjeti u jednom kreativnom okruženju, no uvijek istom? Ili ipak nije uvijek isto?
Nekako se poklopilo da se moj partner, Matija, bavi webom i grafikom i više je fokusiran na digitalno, dok sam ja analogna koliko ide. Lakše se izrazim na papiru, a tek onda crteže obrađujem digitalno. Potaknuo me da se puno više bavim stvarima koje sam izbjegavala još od studija i nekako smo cijeli radni proces pretvorili u igru pa je postalo zabavno. Nisam se nikad baš osjećala kao dizajner, pa se svako malo iznenadim jer “WOW, ja to ustvari mogu!”.
Pomaže i činjenica da su nam klijenti uglavnom neki super ljudi koji nam daju dosta slobode pa se sve više igramo s novim tehnikama, gradimo setove od papira i izmišljamo svoje junake i njihove čudesne svjetove.
Body marbling
3. Ovog ljeta planiraš projekt specifičnog načinja slikanja i oslikavanja koji ćeš pokazati na raznim glazbenim festivalima. Reci, što posjetitelji festivala mogu očekivati, o čemu se radi i kako se uklapa u glazbene festivale?
Početkom godine počeli smo se malo igrati s body marblingom. To je tehnika tiska poznata i kao “hydro dipping”, proizašla iz suminagashija, stare japanske tehnike oslikavanja papira, ali prilagođena oslikavanju ljudskog tijela…. Za popularizaciju body marblingom zaslužni su veliki festivali poput Burning Mana, Coachelle i Lollapalooze, skloni zanimljivim umjetničkim projektima.
Pioniri same tehnike su Black Light Visuals, bazirani u SAD-u, a u svijetu trenutno postoji samo nekoliko ekipa koje se bave time, Trooperz u Južnoafričkoj Republici, Oz Marbling u Australiji i još par malo više komercijalnih priča, ali za sada osim nas još nitko u Europi.
Cosmic Lights Project
Trebalo nam je nekoliko mjeseci da dobijemo otiske s kojima smo zadovoljni, cijela serija pokušaja i pogrešaka, nekih malo više a nekih malo manje sretnih, ali gotovo sve što sam na faksu naučila o kemiji se napokon pokazalo korisnim! Svi materijali koji se koriste u procesu su sigurni za ljude i okoliš, većina sastojaka je čak i jestiva, a rezultat su šarene psihodelične privremene “tetovaže” koje se jednostavno uklanjaju sapunom i vodom, a svijetle pod UV rasvjetom.
Cosmic Lights Project predstavljamo na ovogodišnjem Modemu, koji se održava u Primišlju od 24. do 30. srpnja, a u pregovorima smo za neke malo veće festivale van Hrvatske, ali više informacija o tome ćemo objaviti na FB stranici projekta ubrzo.
Bojanke za djecu… i odrasle
4. Osim komercijalnih i autorskih projekata sklona si onima koji uključuju djecu. Tvoja bojanka jedna je od zanimljivijih na koje smo naletjeli zadnje vrijeme, planiraš li i jednu za odrasle?
2013. godine sam u suradnji s Udrugom Domino izdala prvu bojanku, a ove smo godine u sklopu projekta Imagine 2020 objavili bojanku o klimatskim promjenama popraćenu radionicama s klincima vrtićke dobi. Takvi me projekti užasno vesele jer mi je kad crtam za djecu u pravilu jako zabavno… Lakše je kršiti pravila, svijet koji gradim za njih ima svoju neku fiziku i pravila, ne nužno ista kao i naš svijet… Bojanka za odrasle se “kuha” kao misaoni proces već neko vrijeme, ali na listi čekanja je, planiram se time više baviti ove zime.?
Planovi nakon ljeta
5. Ljeto je tek počelo, no vjerujemo da se u kreativnoj radionici Maje i Miša kuhaju mnoge stvari. što će nam Maja i Miš spremiti nakon ljeta?
U suradnji s Visibaba Pivovarom početkom lipnja predstavili smo Oat Dirty Bastarda, novo craft pivo sa zobi te ječmenim ili i zobenim sladom, a za jesen spremamo još jedno iznenađenje za pivoljupce. Dok Miš radi na novim strategijama žicanja hrane, Matija i ja se pripremamo za ljetnu turneju s Cosmic Lights projektom i trenutno radimo na storyboardu za jedan spot.
Foto: Sanja Jagatić
