Nikolija za Journal: „Svatko ima svoju strast. Neka izgleda kako god hoće, ali važno je da postoji”
Neposredno nakon što je odgođen koncert na Tašmajdanu, sjeli smo s Nikolijom Jovanović. Nikolija, ozbiljna sila od žene, iznova i iznova sebe nalazi u centru medijske pažnje. Karijera joj raste i razvija se gotovo deset godina, tijekom kojih se izdvojila kao jedna od najvećih muzičkih imena u regionu. Ipak, mediji je uporno stavljaju u kontekste koji joj ne pripadaju. Posljednji primjer u nizu je pjesma Baš ti se sviđa koju je snimila s partnerom Reljom. Lavina oštrih komentara otkrila je suštinu problematike. Nikolija je žena koja je potpuno svoja, a to se mnogima ne sviđa.
Za Journal otkriva sebe kakva je danas, u potpunom miru sa sobom, čvrstog stava i u jeku kreativne slobode i uspjeha. Veliki koncert na Tašmajdanu je trenutak kada se upravo to trebalo predstaviti u jedinstvenom nastupu.
Sada, kada je privremeno odgođen, čeka se pravi trenutak za sljedeći korak – onaj koji će biti jači nego ikad.
Od prvog albuma do Sile prošlo je skoro deset godina, a ti uporno prkosiš okvirima u koje te drugi žele staviti. Kako si razvijala svoj stil u moru tuđih mišljenja?
Sada osjećam da je to prirodno. Jedino sam tada, kada ispoštujem sebe, istinski zadovoljna. Kako god da to prođe. Naravno, uvijek je idealno da bude i komercijalno – kada se spoji da nešto dolazi od nas samih i da ima i komercijalnu vrijednost to je onda bingo, ali na kraju dana uvijek je najvažnije ispoštovati sebe. Nije da nije bilo ispada i pokušaja da se zadovolje samo drugi, ali ja to već zovem greške. Uz godine sam naučila da sve više slušam sebe.
Na početku sam to radila iz nesvjesnih razloga, malo sam se i ponašala kao da nemam ništa za izgubiti – sve to što prati late teenage godine i kasnu adolescenciju. Tako sam i živjela i takvu sam glazbu radila. Onda je uslijedio neki period traženja i sada sam se, s posljednja dva albuma, konačno vratila sebi. Ali i ja se mijenjam. To je isto čar života i kreativnosti. Nikada do kraja ne znamo tko smo, a kao umjetnici, imamo slobodu da to istražujemo.
Kako je izgledao taj period traženja?
Pa svakako i promjene identiteta, vizualnog, glazbenog i u tekstovima. Opet, da ne budem preoštra prema sebi, mislim da kada se već bavimo komercijalnom muzikom, a ja se bavim komercijalnom muzikom, to je negdje i biznis i umijeće da znamo kreirati tu dozu između toga što se traži, a da i dalje idemo u korak s vremenom. Ne mogu sada ili za deset godina furati nešto s čim sam počela. Mijenjaju se vremena, mijenjam se i ja. Mislim da je sada izazov sve to uklopiti.
Početak karijere si započela u Atini, gde si studirala nešto potpuno peto u odnosu na glazbu. Šta te tada ohrabrilo da se kreneš baviti glazbom i da se potpuno posvetiš tome?
U tim godinama, od 17. do 25. godine, vjerujem da većina ljudi život nekako živi hrabrije, sa manje odgovornosti. Tijekom cijelog fakulteta sam se čak i pokušala suprostaviti tome što je u biti bilo u meni, a to je scena. Scena i muzika.
Da li ti je to djelovalo kao veliki rizik?
Sada, s ove točke gledišta, vidim koliko je to u stvari bilo hrabro. Mislim pored majke i njene karijere. Ali sam tada vrlo lijepo to razdvojila, nesvjesno. Samo sam počela graditi svoj put i osvijestila da sam jedinka za sebe. Ona je jedinka za sebe, moj muž je jedinka za sebe, djeca za sebe, i tako dalje. Naravno, mi smo obitelj i volimo se beskrajno. Samo kada je muzika u pitanju, putevi su nam različiti i svatko ima pravo na svoje. Ništa nije ni bolje, ni gore, već je jedini zadatak da budemo autentični.
Cijela entertainment industrija, posebno u Srbiji, je u biti malo i nezdrava. S obzirom na to da si upravo u toj industriji sazrijevala i prolazila ključne formativne godine, zanima me na koji si način težila ka tome da održiš svoj mir u svemu?
Svaki posao ima svoje prednosti i mane, ali mislim da je u Hollywoodu još toksičnije nego kod nas. I na višem nivou. Odrastala sam uz mamu i tatu koji su me, iako su razvedeni, lijepo odgojili. Uvijek sam nekako znala što je pravi put. Čak su pokojni baka i deda uvijek govorili o tim pravim i krivim putevima. Tako da kad god sam nekada skretala s puta, znala sam da to ne valja i nisam se osjećala dobro. Vraćala sam se.
Što to znači pravi i krivi put?
To su zdrave radne navike, navike u prehrani, mentalni mir, duševni mir. Osnovne stvari. Od kada sam bila dijete mama je dosta pričala o duhovnosti i radnim navikama. To mi je itekako značilo jer to me vraća i centrira. Zdrava prehrana, zdrave radne navike, zdrav netoksičan život, harmonija u međuljudskim odnosima. Ne mogu funkcionirati kada je oko mene neki kaos. Napravila sam sebi život koji je emotivno stabilan.
Spomenula si duhovnost – na koji način ju prakticiraš u svom životu?
Baš me dijete pitao jučer: Mama, zašto se ti stalno križaš? Rekla sam: Zato što me smiruje. Tražila sam se. Iako sam krštena u pravoslavnoj vjeri, dosta me zanimala meditacija. To mi je bilo lakše primiti, ne znam kako objasniti – jednostavno biti u trenutku, promatrati svoj dah. Biti u tišini, u miru. Onda sam dala sebi zadatak, da se bacim na literaturu koja je vezana za moju vjeru. Odgovara mi i smiruje me. Prije svega je bitno da smo mi dobri ljudi i da svako traži svoj mir.
Čini mi se kao da u medijima uvijek izvučeš deblji kraj i da ti nitko ne daje mira.
Meni kao da je uvijek retrogradni Merkur u medijima. Relja je rekao da mi je takva karma.
Ukazuje i na to kako se žene percipiraju kod nas u glazbenoj industriji. Kako se uspijevaš izolirati od svega toga?
Nisam u potpunosti, ali mislim da tome mnogo doprinosi moja osobna stabilnost. Da mi je život nestabilniji možda bi me više poljuljalo, ovako je to na nivou lošeg naslova ili komentara. Druga stvar, to su uglavnom laži. Izmišljeni naslovi, komentari koji su isključivo hate prirode, bez ikakve konstruktivne kritike. Laž me ne može pogoditi. Nikad nisam kliknula dislike, nikad nisam napisala loš komentar. Više budem tužna i zbunim se kako ljudi to uopće mogu… Tako olako govore stvari. Na kraju dana, sve se to vraća nama. Svaka misao, svaka energija, sve se vraća nama. Vraćam se onome – oprosti im Bože, ne znaju što rade.
Pretpostavljam da je i partnerstvo s Reljom bio turning point za tebe i velika stabilnost u životu. Kako se vas dvoje kreativno nadopunjujete?
Sada smo se baš nadopunjavali na zajedničkoj pjesmi Baš ti se sviđa, ali generalno su to zasebni projekti. Odvojeno radimo na projektima uz neke minimalne konzultacije.
Dajete li jedno drugom kritike?
Više su neke konstruktivne kritike i mišljenja. Ali opet, oprezni smo. Opekli smo se par puta i više nitko od nas dvoje neće preuzimati tu odgovornost. Tako da, kada je posao u pitanju, što manje se miješamo.
Pročitala sam fantastičan komentar na YouTube-u za pjesmu Baš ti se sviđa. Netko je napisao: Napala sam muža danas, ni ne zna kome se treba zahvaliti.
Da, fenomenalno. Kada sam čitala te komentare čini mi se kao da se sve malo sleglo i mnogo su pozitivniji nego što su bili inicijalno. Zadatak tog spota je da pokaže muža i ženu u strastvenom odnosu, tako da sam sretna što je to tako.
To je jedan od najintimnijih, najiskrenijih prikaza partnerstva kod nas u muzici. Kako ste došli do ideje za spot?
Da! Do spota smo došli spontano, apsolutno spontano. Uopće nije išlo iz toga da želimo šokirati. Dugo smo tražili pjesmu za naš duet. Nije se dogodilo na mom albumu, iako je bilo nekih opcija. Na njegovom albumu je rekao: Biraj i vidi što ti leži. Onda je došao redatelj Ivan Stojiljković koji je njemu radio Kraj je i pitali smo se što ćemo sa spotom kada pjesma sama po sebi dosta govori. Između ostalog, jedan od meni omiljenih Reljinih spotova je Dolce Vita, koji isto tako čačka, provocira i budi maštu. I onda smo u suštini uradili kao neku Dolce Vita na steroidima. Bilo nam je prelijepo. Bili smo kao djeca u luna parku – enjoying the ride. To je jedan vrlo režiran spot, tako da smo i mi bili poprilično iznenađeni sa scenarijom kao i svi ostali.
Jeste li mogli zamisliti tu količinu osuđujućih komentara?
Ne. Znali smo da će biti reakcija, jasno nam je da spot jednostavno izaziva reakciju. Ali nismo mogli zamisliti da će doći do te mjere. Kao da se atomska bomba bacila na balkanski patrijarhat.
Što misliš da je ljude toliko uzrujalo?
Nisu navikli na muža i ženu u tom pogledu, a još muža, ženu i roditelje! To ih je baš pogodilo. Ne bi im bilo svejedno i da su muž i ljubavnica ili žena i ljubavnik, ali muž, žena i još roditelji – to im je teško palo. Netko uvijek očekuje da žena živi po nekim kodeksima i pravilima, ali zato je izvan kuće sve dozvoljeno. Ima ona jako dobra fora – ako varaš s ljubavnicom, to je okej, ali ako ljubavnicu varaš s još nekom, to je skandal.
Čudan smo mi narod. Mislim da bi nam svima bilo mnogo bolje da više strasti ima u braku nego izvan braka. Svi bili zadovoljniji. Prvo bračni partneri, a i djeca. Naravno, svatko ima slobodu raditi što hoće. Svatko ima svoju strast. Ona ne mora izgledati tako, neka izgleda kako god hoće, ali važno je da postoji.
Odgođen je veliki koncert na Tašmajdanu za koji si se dugo pripremala. Što nas čeka i kako se u karijeri nosiš s takvim preusmjeravanjem?
Naravno da nije lako kada ti odgode nešto što si čekala i radila mjesecima, ali ja sam naučila da karijera nije sprint nego maraton. U muzici, kao i u životu, moraš biti spreman na preokrete – jednom si na bini, drugi put čekaš novi datum. Ono što sam izvukla iz ovoga je da hype i energija koju gradim ne ovise samo o tom jednom danu, nego o cijelom putu ka njemu. Naučiš biti strpljiv, vjerovati u svoj rad i da će publika ostati uz tebe bez obzira na kalendar. A što se tiče onoga što slijedi – spremam se još jače. Bit će to trenutak koji će se isplatiti čekati.
Foto: Aleksandra Martinović
Styling: Vanja Pantin
Asistent stilistice: Ema Krsmanović
Šminka: Lukaja Milica
Frizura: Nikola Rakić
Video: Maja Stanojević
Grafičko oblikovanje: Ante Begić
Zahvaljujemo se Midcentury Belgrade
*Tekst je preuzet s Journal.rs
