Zagrebački pjevač, multiinstrumentalist i kantautor Mihael Kvorka uspješno pliva samostalnim glazbenim vodama. Njegova posljednja pjesma Vjerujem u laž bila je povod da s talentiranim glazbenikom zapodjenemo kratak razgovor, a što nam je otkrio doznajte u nastavku.
- Za one koji se još nisu imali priliku upoznati s tvojim radom, kako bi im se sam predstavio?
Mogu samo reći da dolazim iz glazbene obitelji. Prabaka je prva krenula svirati klavir, mama je nastavila a ja sam očito pokupio od mame ljubav za sviranjem. Od malih nogu sam pjevao po zborovima, svirao po bendovima, big bendovima, nastupao po raznim klubovima i festivalima. S nekih 20-ak godina sam došao u studio Marijana Gudelja (klavijaturista grupe JINX) gdje smo snimili dvojezični album. Razmišljali smo o “osvajanju” stranog tržišta, ali kao i obično planovi su tu da se mijenjaju pa smo na kraju ostali na tome da su se naše pjesme samo vrtjele na radio stanicama diljem svijeta. Nikada nismo otišli svirati kao bend negdje van hrvatskih granica.
- Sedam godina proveo si kao frontmen benda The A! Što te nagnalo na zaokret i samostalnu karijeru?
Nakon što se bend raspao imao sam par godina pauze od snimanja i isključivo sam nastupao. Trebao sam malo vremena za sebe i obitelj jer mi se rodila kćer pa je fokus bio na njoj. Budući da nisam nikada planirao pjevati nego samo svirati onda mi ni ovaj zaokret s bend na solo izvođača nije teško sjeo jer u glazbi nikada ne znaš što te čeka s druge strane. Bitno je da se nešto stvara i da je glazba prisutna.
- Dugo godina si u glazbi, koja je najvrednija lekcija koju si do sada naučio?
U cijelom moru savjeta koje sam dobio tijekom godina od samog pristupa u studiju za vrijeme snimanja, načinu sviranja, držanja za vrijeme nastupa i ostalih, mogu to tako reći, tehničkih stvari najbolji savjet je bio: Uživaj u tome što radiš! jer ako ovo budem gledao kao posao kad tad će mi dosaditi svjetla reflektora.
- Uspoređuju te s legendarnim Lennyjem Kravitzom. Kako ti osobno doživljavaš ove usporedbe? Svrstavaš li ga u svoje glazbene uzore ili imaš druge favorite?
Već dugi niz godina su me uspoređivali s njim jer sam prije imao afro frizuru i sviram više instrumenata pa su neki valjda zbog tih svih stvari vidjeli neku sličnost. Svaka usporedba s njim mi laska, ali ne pridajem tome puno pažnje makar njegovu glazbu volim i bio sam na njegovom koncertu u Zagrebu. Osim njega imam puno glazbenih uzora jer sam odrastao slušajući raznu glazbu koju je mama puštala na gramofonu, a u kasnijoj dobi sam si kupovao CD-e od: Stevie Wondera, Marvin Gayea, Herbie Hancocka, Miles Davisa, Bob Marleya, Peter Gabriela… popis bi sada mogao ići u nedogled.
- Jesi li sam sebi najveći kritičar?
Pa i jesam i nisam. Svakako sve kreće od mene i s time jesam li zadovoljan s onim što sam napravio, ali hvala Bogu imam prijatelje oko sebe koji nisu jedni od onih koji te tapšaju po ramenu za sve što napraviš nego imaju uvijek nešto za nadodati. Bitno je dati sve od sebe, a biti perfekcionist i nikada ne biti zadovoljan nije baš neka zabava.
- Kako doživljavaš kritike općenito?
Uvijek gledam iz kojeg smjera kritika ide. Ako je kritika usmjerena na glazbu onda ta osoba mora imati neku glazbenu podlogu i u tom slučaju ju uvažavam. Ako kritiku dobijem od nekog tko ne zna ništa o glazbi nego priča samo da se priča onda jednostavno zanemarim komentar. U početku me to znalo smetati. ali s godinama naučiš filtrirati svakakve stvari.
