Rođena je u Zagrebu, odrasla u Francuskoj, a sada živi u Sarajevu. Studentica medicine Macha došla je u Zagreb posebno kako bi se podružila s nama i otkrila sve o svojoj novoj glazbenoj eri. Prije smo je poznavali kao repericu Muhu, a sada se predstavlja s novim imenom i novim zvukom – Macha Ravel. Time je odmah postala novo lice na našoj glazbenoj sceni koje jedva čekamo pratiti. Što nam je sve otkrila o reakciji publike na promjenu, skoroj selidbi u Zagreb, ali i što je inspiriralo njezinu pjesmu Traume, saznajte u intervjuu u nastavku.
Javnost te prije upoznala kao repericu pod imenom Muha, no sad si napravila glazbeni preokret prema synth popu i debitirala si i novo ime – Macha Ravel. Možeš li nam malo opisati što te inspiriralo da promijeniš glazbeni put?
Samo pratim unutrašnji osjećaj koji mi govori da je to jedino ispravno. Preokret nije toliko ka “synth-pop-u” koliko prema nekom alt-pop-u. Ne bih voljela da me se stavlja u neku novu užu kutiju. Uvijek sam voljela pop i sada ga pokušavam raditi na svoj način i prije svega mi je bilo važno da me se odvoji od etikete “Muha reperica”, jer je to bio samo jedan mali dio onoga što znam i volim raditi. A i također, prije sam isključivo eksperimentirala sa žanrovima, a sada imam osjećaj da se polako pronalazim. Moja će se glazba oblikovati dodatno sigurno.
Nedavno si i predstavila novi singl Traume. Odakle inspiracija za pjesmu?
Inspiracija dolazi iz mog iskustva s toksičnim vezama i generalno mi se pričalo o toksičnim vezama i narcisoidnim poremećajima. Zbog osobnih trauma se konstantno nađem u takvim odnosima, a učiti kako se tog patterna riješiti je dug i iscrpljujući put. Traume je neko moje objašnjenje samoj sebe zašto to radim, i zašto više ne želim takve veze i takve osobe u svom životu.
S obzirom na to da si napravila glazbeni preokret, ne samo u imenu, nego i u pjesmama koje stvaraš, jesi se bojala kako će publika koja te pratila i voljela kao Muhu reagirati?
Pa, nisam se bojala jer koliko god znam da se “to tako ne radi”, drugačije ne mogu. Dok sam eksperimentirala, objavila sam pjesme koje baš nikako ne zvuče kao ja, i taj je osjećaj otrovan i super je što sam probala, jer sada znam. Ali, nastavljati raditi nešto čime se više ne poistovjećujem samo da ne bih zbunila publiku i ispala “stabilna i dosljedna” nema nikakvog smisla ako ti tu gubiš dio sebe, koji mora ostati skriven. Ne gledam na umjetnost na takav način. “Muha publika” se bunila, ljutila, izvrijeđala me, ali preživjet će. Slušateljima se ukusi mijenjaju, a umjetnicima ne bi smjelo? Glupost.
A što se u zadnje vrijeme nalazi na tvojoj playlisti? Možeš li nam preporučiti neku pjesmu ili izvođača za koje misliš da su underrated?
U zadnje vrijeme doslovno vrtim tri iste pjesme od jedne irske pjevačice za koju sam saznala preko Bambie Thug, predstavnice Irske na Euroviziji ove godine. Zove se Cassyette i najdraža mi je njezina pjesma September Rain.
Osim glazbe, završavaš i studij medicine u Sarajevu. Kako balansiraš ta dva svijeta i relaciju Sarajevo – Zagreb?
Balansiram OK, s tim da planiram selidbu u Zagreb do kraja godine i tome se jako veselim. Sarajevo je bio moj dom šest godina i ostat će zauvijek u mom srcu, ali volim promjenu, a Zagreb je isto moj rodni grad gdje mi mama živi i nisam nikada tamo živjela. Radujem se svom novom početku.
Imaš li uz to sve onda i slobodnog vremena? Što te posebno opušta i veseli, a da nije glazba?
Imam slobodnog vremena, volim i cijenim svaki trenutak koji dobijem sa svojim prijateljima, a i volim tjelesnu aktivnost ubacivati svaki dan, uz čitanje i hodanje po prirodi.
