Knjiga ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma’ koje morate poslušati. Random number generator. Dobiveni broj 315. Otvaramo stranicu koja nam otkriva album If You’re Feeling Sinister britanskog benda Belle and Sebastian. Upravo će nas ovaj album pratiti kroz ovaj članak.
Baš kao što joj to naslov sugerira, knjiga Album na dan: 365 najvažnijih albuma obrađuje više od 365 albuma popularne glazbe sa svjetske scene od 1955. do 2020. godine. Uz navedene, u knjizi se nalaze izdvojeni i po 20 najvažnijih albuma različitih žanrova popularne glazbe – jazza, countryja, reggaea, punka, metala, hip hopa i elektroničke glazbe. Knjiga je strukturirana kao priručnik ili vodič kroz popularnu glazbu pa se može čitati na uobičajen način – stranicu za stranicom – ali se može čitati i na nasumično otvorene stranice, pristup na koji smo se i sami odlučili.
Kronološki red albuma u knjizi omogućuje doživljaj knjige kao putovanje kroz povijest popularne glazbe u kojem su sva desetljeća vizualno odvojena i imaju svoje pripadajuće uvodne tekstove i ilustracije koje uspostavljaju ugođaj i ističu glavna obilježja desetljeća koje slijedi. Iza ovog passion projekta stoji novinar i urednik Ivan Palijan.
Razgovor s Ivanom Palijanom
Upravo smo s Ivanom Palijanom imali priliku razgovarati o ovom sjajnom projektu, a sasvim je jasno kako smo započeli sljedećim pitanjem – Kako ste došli na ideju da razmišljanja o najboljim albumima povežete u jednu knjigu?
Moralo se poklopiti nekoliko stvari. Prije svega sam želio početi pisati i izdavati vlastite knjige, onakve kakve bih ja želio imati u rukama i čitati. Napravio sam listu od dvadesetak naslova i onda sam ih krenuo raditi redom, računam da imam 20 godina da ih sve napravim, jednu knjigu godišnje. Smatrao sam da bi ova knjiga od 480 stranica bila najlakša za početak. Bilo je lako spojiti knjigu i glazbu, jer sam njima okružen cijeli život, cijeli život slušam i čitam. U procesu razmišljanja o ovoj i ostalim knjigama došao sam do faze kada sam je morao napraviti ili bih eksplodirao, ona je jednostavno morala izaći van, otkriva nam naš sugovornik kako je došlo do ovog projekta.
U knjizi se zaista nalaze moja razmišljanja i moje shvaćanje glazbe, iako nisam sve napisao sam. Kada pišemo o glazbi, zapravo pišemo o sebi, o tome kako mi doživljavamo život, pišemo o našim iskustvima i nadamo se kako će oni koji to čitaju prepoznati sebe u nama i našim iskustvima. Glazba je, naime, nevidljiva, ne možemo je uhvatiti rukama i teško ju je opisati, jer je ona samo vibracija, prenosi energiju i emociju. Stoga pišemo onako kako mi nju čujemo i kako je doživljavamo, priznaje nam.
Albumi kao cjelovita umjetnička djela
Knjiga se bavi najvažnijim albumima popularne glazbe od početka ere albuma koja je počela sredinom 1950- ih do danas kada, unatoč mogućnostima koje nudi internet i streaming glazbe, albumi postaju sve cjenjeniji kao cjelovita umjetnička djela.
Većina generacija, osim ove današnje, vjerujem, glazbu doživljava prije svega kroz albume, a ne kroz pjesme. Album doživljavamo kao kompletno umjetničko djelo pri čijem stvaranju je sudjelovao cijeli niz nadarenih ljudi različitih profesija. Svaki od albuma u knjizi ima svoju priču o nastajanju i priče o tome kako su stekli svoje mjesto u glazbenoj, ali i široj kulturnoj i društvenoj povijesti, otkriva nam autor, dodajući: Nismo htjeli raditi enciklopediju, nizati samo podatke od čega bi knjiga ispala suhoparna. Želio sam u tekstove prenijeti sve emocije, strast i ludilo koje vežem uz glazbu pa sam i birao suradnike za koje znam da ih mogu isporučiti u pitkoj formi, ističe Palijan.
Kako ste odabrali suradnike koji će vas pratiti u ovom projektu?
Odabrao sam ih jer sam vjerovao da će oni meni vjerovati da ima smisla raditi ovakvu knjigu u vremenu kada se čini da je svaka glazba dostupna pa i svaka informacija o njoj koja bi se u knjizi mogla naći. Ja sam vjerovao da ima smisla raditi ovakvu knjigu, jer je u tom obilju potrebna neka sistematizacija, ali opet da se knjigu mora napraviti na atraktivan način koji će zabaviti i inspirirati čitatelje.
Moj je dojam, a takve su i reakcije, da smo u tome bili uspješni. Ovakvu smo vrstu sadržaja radili u magazinu Klik. Dok sam bio glavni urednik svi uključeni u knjigu su mi bili suradnici pa se jako dobro poznajemo i sposobni smo raditi i zabavljati se u isto vrijeme. Velimir Grgić, Dino Milić-Jakovlić, Marko Smiljić i Bojan Mandić su napisali brojne tekstove u Kliku pa sam znao što mogu očekivati od njih u ovom formatu. Zorana Stajčića poznajem privatno pa smo se tako konačno našli na nekom projektu, a kao glavni urednik portala Ravno do dna je sjajan poznavatelj glazbe. Tomislav Šiptar je bio grafički urednik Klika pa je grafički oblikovao knjigu. Sunčana Ložnjak je bila lektorica u Kliku, a njezina lektura i redaktura je spriječila da ova knjiga bude tiskana uneređena. Tihomir Tikulin Tico nam je bio ilustrator i crtač stripova u Kliku, a ovdje je divno ilustrirao naslovnicu i unutarnje vinjete.
S istim suradnicima radim i sljedeću knjigu, a iskustvo rada na njoj je ponovo sjajno. Nikada se ne prepiremo iako o svemu razgovaramo, sve se događa bez puno uključivanja ega, svima je stalo da ono što radimo bude što bolje.
Kako je izgledao proces odabira djela koja će se u njoj naći?
Svatko kome je stalo do glazbe ima vlastitu listu najboljih ili najvažnijih albuma, pjesama, izvođača, koncerata i tako dalje. Umjesto da napravim i objavim vlastitu, zanimalo me je kako napraviti listu koja će uključivati što više albuma koja bi za što više ljudi uključivala najvažnije ili najbolje albume. Dobro je da sam čekao deset godina, jer ranije ne bih mogao listu albuma u knjizi napraviti na ovaj način. Vrijeme mi je omogućilo da napravim listu od preko 3000 albuma kojima sam svakom mogao dati vrijednost važnosti. Tu važnost sam odredio brojčano, u excel tablici, od 0,00 do 10,00 tako što sam odabrao 5 vrijednosti i od njih uzeo medijan.
Vrijednosti su uključivale prodaju ili slušanost albuma, ocjenu slušatelja prema stranici discogs.com, ocjenu kritičara prema MetaCriticu ili stranici allmusic.com, broj pojavljivanja na listama najboljih albuma deset najvažnijih publikacija te količinu albuma koje kolekcionari imaju u svojoj kolekciji, također prema stranici discogs.com. Ocjena albuma je na kraju modificirana mojom vlastitom ocjenom albuma od 1,00 do 10,00 i prvih 365 albuma je ušlo u knjigu. Na isti način sam radio žanrovske liste 20 najboljih jazz, country, reggae, punk, metal, hip hop i albuma elektroničke glazbe koje se također nalaze u knjizi. Naravno, na ovaj način nema niti nekih mojih omiljenih albuma u knjizi, ali napravio sam ono što sam namjeravao i jako sam zadovoljan knjigom.
Nisam trošio vrijeme i energiju na razmišljanje i vaganje koji bi albumi trebali u njoj biti ili ne, nego na izradu ove liste i na pisanje autorskih tekstova koji bi knjigu napravili uzbudljivom, zanimljivom i zabavnom. Svatko od nas će sigurno imati primjedbe na izbor albuma, bez obzira na način na koji je on napravljen pa sam unaprijed, ekonomičnosti radi, želio isključiti sebe iz te rasprave. Ovu knjigu ocjenjujem prema onome kakav dojam ostavlja na mene i čitatelje, a ne jesam li pogodio nečiji glazbeni ukus pri izboru albuma.
Ostani u korak
s trendovima
Prijavi se na Journal newsletter.
Koji je od navedenih albuma na vas osobno ostavio poseban utisak?
Mogu reći da sam sve albume u knjizi poznavao prije nego li smo krenuli pisati knjigu pa nisam imao nepoznanice među izvođačima i njihovim djelima. Međutim, proces pisanja knjige mi je omogućio da albume slušam ponovo, a neke od njih drugim ušima. U mojim formativnim godinama je moj glazbeni ukus oblikovan punk glazbom i onom glazbom koja je iz nje slijedila – britanskom post punk glazbom i američkom underground glazbom 1980-ih godina. Neki od mojih omiljenih izvođača su Dead Kennedys, Nomeansno, Fugazi, Descendents, Joy Division, The Smiths, The Cure, Sonic Youth, Pixies i Hüsker Dü. Neki od njihovih albuma se nalaze u knjizi i veselilo me pisati o njima.
No pisanje knjige mi je dalo šansu da neke albume ponovo vrednujem i čujem nešto drugo u njima, a ne da u glazbi tražim ono što sam automatski tražio ranije – sredstvo kojim ću nadograditi svoju stvarnost, koja će mi pomoći da je emocionalno definiram, a to je obično značilo da u njoj tražim neko uzbuđenje ili pražnjenje od emocija.
Navikao sam da glazba koju slušam bude intenzivna i glasna. Zato mi je, na primjer, album Rumours Fleetwood Maca bilo drago ponovo čuti, jer mi se prikazala sva ta vještina i ludilo koje je stajalo iza jednog klasičnog pop rock albuma punog skrivenih namjera i suptilnih emocija. Uz njega su mi i albumi Talking Headsa, među kojima nema njihovog prvog albuma, bili ponovno otkriće, jer sam mogao čuti teksture kojima je bend stvarao svoj zvuk koji se prostirao u širinu i dubinu, a ne ravno u jednu točku koju sam ja tražio do tada.
Dugo ste godina u medijima, no ovo je vaš prvi literarni uradak – kakav osjećaj je bio prvi puta primiti svoj rad u ruke?
Dugo godina sam na ovoj planeti pa sam u procesu nastanka ove knjige postao prvi put otac i u rukama prvi put držao taj svoj rad odmah nakon što se pojavio među nama i udahnuo svoj prvi udah. Držanje svoje prve knjige u ruci se ne može mjeriti s time, ali je bilo uzbudljivo. Bilo je to pomalo kao kada nas dugo stišće i konačno imamo prilike otići na wc, osjetimo veliko olakšanje. Knjigu sam u glavi nosio jako dugo, prva ideja se pojavila deset godina prije završetka, ali zbog drugih poslovnih obaveza je nisam krenuo raditi.
Sam rad na knjizi se protegao na skoro dvije godine, ali tu treba ubrojiti duge periode kada se nisam njome bavio zbog pojave onog prethodnog uratka kojem je ova knjiga posvećena.
Najavili ste kako je ovo prva knjiga, ali ne i posljednja – što nam još pripremate?
U ovome trenutku je gotova već trećina tekstova koja će se naći u knjizi o najvažnijim domaćim albumima. Držim se i dalje forme od 365 najvažnijih albuma, ali s obzirom na to da sam napravio proširene liste pojedinih razdoblja i žanrova, u knjizi će biti preko 500 naslova. Pod pojmom „domaće“, naravno, smatram sve albume koji su snimljeni na području bivše Jugoslavije i u svim državama koje su nastale njezinim raspadom. Ovo nije djelo nostalgije, nego jednostavno konstatiranje činjenice da dijelimo kulturni prostor, dijelimo interes za iste izvođače, bez obzira s kojeg teritorija dolaze i dijelimo sjećanja.
Ova knjiga će početi s 50 najvažnijih EP-jeva iz 1950-ih i 1960-ih. Taj format ploče veličine singlice od 7“ i na 33 1/3 okretaja je sadržavao obično četiri pjesme i bio je dominantan dugosvirajući oblik zapisa u desetljeću dok još nismo dobili potvrdu da su albumi trajni format negdje tijekom 1970-ih. Naše tržište je zaostajalo u formatu jedno desetljeće za Zapadom, ali nije u raznovrsnosti glazbenih žanrova i stilova te kvaliteti glazbe koje je stvaralo. Pod utjecajem ne samo Amerike i Britanije te glazbe na engleskom jeziku u bivšoj Jugoslaviji se stvarala glazba pod utjecajem talijanske, francuske i njemačke glazbene scene. Konačno smo onda krajem 1960-ih i tijekom 1970-ih dobili pravu domaću autorsku popularnu glazbu što je tu domaću scenu u konačnici učinilo među najjačima na svijetu. Pojavom novog vala i komercijalnog popa i rocka u 1980-im je pak to desetljeće učinilo dominantnim u domaćoj diskografiji pa će albumi iz 1980-ih činiti veliki dio knjige.
Raspadom Jugoslavije se scena usitnila, ali je jednako raznovrsna i kvalitetna što ćemo pokazati i u knjizi. Glavni nam je problem što nemamo pop i rock mainstream kao nekada, nego tu prazninu pune izvođači koji slave 40 ili 50 godina postojanja te folk pop izvođači na čije se postojanje klasična rock publika i rock kritičari zgražavaju. Mi ne odbijamo taj stil glazbe u ovoj knjizi, nego smo uvrstili čak i najvažnije folk albume, jer smatramo kako je taj derivat izvorne glazbe s ovih prostora, uz to što je i najkomercijalniji, dovoljno kvalitetan da zaslužuje da se o njemu piše na zreli način, da se kaže što je što.
Suvremeni folk pop, na kraju krajeva, svojom produkcijom nastaje po uzoru na svjetske trendove koju prati u stopu. Ta će knjiga biti veća i temeljitije obrađena nego ova, jer sam imao osjećaj da, s obzirom na manju količinu albuma koje trebamo pokriti, možemo pokriti zaista sve što je važno za praćenje razvoja domaće popularne glazbe današnjim čitateljima. Uz navedene suradnike koji su radili prošlu knjigu, ekipu autora smo stoga za ovu proširili Jelenom Svilar, Lanom Brčić i Andrijom Škarom, dok će naslovnicu i vinjete ovaj put ilustrirati Dubravko Mataković.