Surov, na momente pretjeran i suviše degutantan: Pogledali smo hrvatski film koji podiže obrve

Dugometražni igrani film Žene, luđaci i malo dobrih pedera u režiji Ivana Salaja, nastao prema istoimenoj autobiografskoj knjizi Roberta Roklicera, danas je stigao u kina diljem Hrvatske. U središtu radnje je pisac Robert koji je dobio otkaz, novi posao, picajzle, hepatitis B, opekline penisa i nokaut, postao otac i krsni kum, spavao s četiri žene i natjerao prijatelja u samoubojstvo, i to sve u samo četiri dana – bez triježnjenja. Zvuči ludo, vjerujte nam i jest.

Ako ovaj film poželite pogledati vođeni idejom da iza njega stoji redatelj domaćeg kino hita Osmi povjerenik iz 2018. godine, ne očekujte ništa nalik.

O samoj motivaciji i ideji za realizaciju filma Salaj dodaje: Nekoliko je ljudi umrlo preda mnom, puno više sam ih sahranio, ali ne sjećam se da sam ikada osjetio takav bijes i gorčinu kao kada sam saznao da je Robert otišao, baš onako kako je najavio u jednoj od svojih pjesama. Bio je to strašan bijes, a nisam znao prema kome ga usmjeriti, i onda je sve stalo. Sve mi se odjednom vratilo, razgovor, knjiga u rukama, pogled, boja glasa… Pritom se prisjetio kako mu je Roklicer danas ekranizirani roman jednom prilikom donio u birtiju s upitom bi li po njemu snimio film. Nakon njegove smrti jednostavno je zaključio kako sada mora.

Scenarij sam napisao u desetak dana. Odlučio sam biti i producent, kako se ne bih morao boriti s pitanjima političke korektnosti. Jedina cenzura koja mi je bila prihvatljiva, bila je glas mrtvog prijatelja u mojoj glavi, istaknuo je.

Ekranizacija književnog djela

Robert Roklicer je pisac, scenarist i glumac, autor desetak knjiga, voditelj kultne tribine Jutro poezije, kreator upečatljivih filmskih i televizijskih uloga i scenarist više HRT-ovih produkcija. Roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera dobio je Nagradu Matice hrvatske te je tim povodom u razgovoru za Novi list 2011. Roklicer rekao: Taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.

S poezijom i prozom je Roklicer zastupljen u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovom opusu ističu se nastupi u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi i Metastaze, te u televizijskim serijama Mamutica, Počivali u miru i Zakonu.

U ovo filmskom ostvarenju inspiriranom njegovim djelom glavu ulogu je ostvario Filip Detelić. U ostalima nastupaju Živko Anočić, Romina Tonković, Dora Dimić Rakar, Sanja Milardović, Ana Maras Harmander, Frano Mašković, Janko Popović Volarić, Anja Šovagović Despot i Franjo Dijak.

Salajev pogled bez filtera

Film Žene, luđaci i malo dobrih pedera jedan je od onih naslova koji opisujemo kao “doista nije za svakoga”. Još je 2021. godine, prije snimanja ovog naslova, Salaj istaknuo da je potpuno svjestan da će film izazvati kontroverze, bit će s oznakom 18+, ali isto je tako siguran da ovaj film mora postojati jer na jedan drugačiji način, lišen bilo kakve političke korektnosti, prikazuje jedan period i jedan segment hrvatskog društva.

U konačnici to doista jest tako. On je istovremeno surov, na momente potpuno pretjeran i suviše degutantan. S obzirom na rečeno teško je procijeniti je li Filip Detelić briljirao u ovoj glumačkoj ulozi ili potpuno promašio lik. Možda to zavisi i od sveukupnog dojma. Uz poštovanje prema želji da se prikaže određeno doba i sve njegove mane, na osobnoj razini ovo nije bilo ugodno gledalačko iskustvo.

Humoristične scene ovdje djeluju kao da su sa stranica nekih od onih zbornika “100 najboljih viceva” ili stranica skandija (i sličnih križaljki). Možda su te prikazane 2007. godine i funkcionirali, a vjerujte nam, funkcionirali su i kod određenog dijela publike koja je pratila premijernu projekciju, no ono što sigurno ne funkcionira su odabrani kostimografski i scenografski detalji koji dočaravaju spomenutu godinu. Djeluju suviše moderni, no detaljima koji čine razliku može se progledati kroz prste ako uzmemo u obzir dužinu snimanja i probleme s kojima se projekcija susrela zbog pandemije koronavirusa. Dodajmo da je film na zagrebačkim ulicama i kvartovima sniman 2022. godine.

O ekipi koja je radila na filmu

U osnovi, Žene, luđaci i malo dobrih pedera predstavlja hrabro (i ludo), sirovo i emocionalno osobno djelo koje izlazi izvan granica političke korektnosti i komercijalnih očekivanja. Film funkcionira kao posveta prijatelju, umjetniku i jednoj generaciji, ali je istovremeno i kaotičan, ponekad neugodan prikaz društva koje je izgubilo kompas. Bez obzira na njegovu (ne)privlačnost širokim masama, jedno je sigurno, upravo ta nefiltriranost daje mu autentičnost.

Za kraj, ostavljamo i viđenje redatelja. Teško je objasniti koliko je usamljeno mjesto PTSP, i kako najčešće smrdi na alkohol. Teško je objasniti koliko apsurdno naivno zvuči politička korektnost nakon ratišta. Teško je objasniti kako se raspada društvo  u postratnoj tranziciji. Zato sam odlučio ne objašnjavati ništa, nego s poštovanjem koristiti crni humor i autoironiju Robertovog djela, prepuštajući gledatelju da se suoči sa samim sobom, dok sve to promatra njegovim očima, otkriva.

Dodajmo kako Ivan Salaj pored režije potpisuje scenarij film, direktor fotografije je Slobodan Trninić, a montažer Tomislav Pavlic. Autori glazbe su Alen i Nenad Sinkauz. Snimatelj tona je Matija Santro, majstor rasvjete Josip Milić, kostimografkinja Željka Franulović, a majstorica maske Tina Jesenković. Direktor filma je Goran Pleša, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, a mikser zvuka Ivan Zelić. Producenti filma su Ivan Salaj i Zoran Živković, a i izvršni producent je Hrvoje Habeković.

Film je nastao u produkciji Plavog mjeseca d.o.o., uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Foto: Promo, Pexels