Like Father Like Son, The Weeknd’s Hurry Up Tomorrow, Flight Risk, Opus… samo su neki od kandidata za najgori film godine. No, War of the Worlds, režiran od strane Richa Leeja uspio je nešto što se čini gotovo nemogućim: razočarati i ljubitelje znanstvene fantastike i fanove camp-trash estetike. Kritičari su ga jednoglasno proglasili najgorim filmom godine, a razlog za to je jednostavan, a sve što je moglo poći po zlu, pošlo je.
Riječ je o novoj ekranizaciji istoimenog književnog klasika H.G. Wellsa. Radnja u kojoj DHS agent Will pokušava spasiti svijet od vanzemaljaca koji jedu podatke mogla je biti zanimljiva satira o nadzoru i tehnologiji. No, scenarij djeluje neuvjerljiv, motivacija likova je nepostojeća, a najveći misteriji nije invazija, već kako je ovaj film prošao montažu.
Jedna riječ – kaos
Koncept screenlife filmova, što označava da se radnja odvija kroz ekrane kompjutora i mobitela, nekad je djelovao svježe. No ovdje izgleda kao Zoom sastanak koji traje sat i pol, a nitko ne zna zašto i jednostavno je mogao biti mail. Film je tehnički zbrkan i vizualno kaotičan. Umjesto napete invazije vanzemaljaca, dobili smo beskrajno klikanje po prozorima, nadzorne kamere i lica likova u lošem osvjetljenju.
Jedan od najvećih razloga zašto je publika film prozvala dvostruko lošim iskustvom jest neprimjetan product placement koji postaje vrlo primjetan. Budući da se film distribuira putem Amazon Primea, brendovi Amazonovih usluga pojavljuju se svuda, od paketa koji spašava svijet, do Alexa uređaja koji doslovno pričaju s vanzemaljcima. Da je riječ o satiri, bilo bi genijalno. Nažalost – nije.
Dodajmo i kako je stekao ocjenu od 2,5 na stranici IMDb te samo 4 posto pozitivnh recenzija kritičara, što samo govori o njegovom lošem prijemu.
Najdužih 89 minuta godine
Zaključno, War of the Worlds je film koji obećava spektakl, a isporučuje frustraciju. Umjesto napetosti i svježeg pristupa klasiku, gledatelji su dobili zbrkanu tehniku, konfuzan scenarij i likove bez stvarnih emocija. Film koji je trebao biti provokativan komentar o nadzoru, tehnologiji i ljudskoj paranoji pretvorio se u nevoljnu parodiju samog sebe.
Unatoč visokim očekivanjima i poznatom predlošku, War of the Worlds uspijeva razočarati na gotovo svakoj razini, od vizualne izvedbe do osnovne strukture priče. Kritičari ga nazivaju najdužih 89 minuta godine, a publika ga svrstava među rijetke naslove koji su jednako zamorni koliko i besmisleni.
Ice Cube pokušava nositi film kao glavni junak, ali nedostatak jasne režije i loše napisani dijalozi otežavaju mu svaku emociju. Eva Longoria i Clark Gregg daju sve od sebe, no ni njihova karizma ne može spasiti kaotičan scenarij. U konačnici, cijeli ansambl djeluje kao da su snimali različite filmove, što možda i nije daleko od istine.
Foto: IMDb
