Savršen kraj karijere jednog od najvećih anime umjetnika ikad: Pogledali smo film koji je osvojio Oscar
Na ovogodišnjim Oscarima nije bilo puno iznenađenja kada je riječ o dobitnicima. Jedan od tih očekivanih je i dobitnik za najbolji animirani film – The Boy and the Heron (Dječak i čaplja). Riječ je o zadnjem filmu anime velikana Hayaoa Miyazakija stoga se oko njega digla velika pompa. Tek nedavno je stigao u naša kina i jedva smo ga čekali pogledati. Ovo su naši dojmovi.
O čemu je riječ?
Radnja je smještena u Japanu 1940-ih i prati dječaka Mahita koji nakon smrti majke seli iz Tokija na selo. Tamo se susretne s misterioznom čapljom koja ga uvuče u fantasy svijet, zemlju koju dijele i živi i mrtvi. Baš kao i Miyazakijev prethodni film, The Wind Rises, i The Boy and the Heron je smješten u razdoblje Drugog svjetskog rata. Prvi dio filma tu je tek da nas uvuče u radnju.
Prelazak iz ratom pogođenog Tokija i plamena u kojem je poginula Mahitova majka u prelijepu prirodu sela koje izgleda jednako magično koliko na kraju i ispade. Njegov otac je sada oženio Natsuko, sestru Mahitove majke, koja nosi njegovo dijete. Mahito se u ranijim scenama pokušava prilagoditi na novu sredinu, a maštu mu zagolica siva čaplja koja se stalno mota oko njihove kuće. Kada ta ista čaplja progovori i kaže mu kako će ga odvesti do njegove majke, onda kreće drugi dio filma koji je spektakularan.
Putovanje kroz Miyazakijevu karijeru
The Boy and the Heron se razvija laganom brzinom. Mahito istovremeno pokazuje tugovanje za majkom, ljutnju i ishitrene reakcije, ali i mirenje s novim životom i ‘novom majkom’. Upravo zato što Natsuko odšeta u šumu i misteriozno nestane, Mahito je odluči pronaći i shvatiti kako je čaplja povezana sa svime. Trenutak kada ga čaplja uvuče u sanjivi i magični svijet je trenutak kada film i animacija ožive. Mahitovo putovanje je zapravo emocionalno, a ne odnosi se samo na putovanje kroz čudesne svjetove u koje ga je čaplja uvukla, nego i na putovanje kroz karijeru nedvojbeno najboljeg animatora koji je ikad živio. Mislimo kako Miyazaki nije mogao odabrati bolji film za svoj zadnji uradak.
