Film Sinners možda bi i prošao ispod našeg radara da nam ga društvene mreže i algoritmi nisu predstavile kao (do sada) najbolji film godine. Vodeći se onom da gdje ima dima, ima i vatre, konzultirali smo tri relevantne stranice za ocjenjivanje filmskog sadržaja, a ostvareni rezultati samo su išli u prilog navedenoj tezi.
Na stranici Rotten Tomatoes, u trenutku pisanja ovog članka, može se pohvaliti s 98% pozitivnih ocjena od strana kritičara i 97% pozitivnih ocjena od strana publike. Potom tu je impresivna ocjena od 8,2 ostvarena na stranici IMDb te 4,3 ostvarena na stranici Letterboxed. Ostvareni rezultati samo su povećali našu znatiželju o ovom naslovu.
No, zašto nam je u prvom redu prošao ispod radara? Prvenstveno jer je klasificiran kao horor, a opisan kao južnjački horor-mjuzikl o vampirima s elementima trilera. Budući da osobno ne preferiram ovaj žanr, mogla bi živjeti u miru a da ikad bacim oko na njega, no znatiželja je bila veća. I iskreno vam priznajem, drago mi je da je bilo tako. O tome hoće li biti najbolji film godine odlučivat će naredni mjeseci, no jedno je sigurno – svakako će se naći među najzanimljivijima.
Dobitna kombinacija
Redateljsku palicu filma Sinners preuzeo je Ryan Coogler, koji ujedno potpisuje i njegov scenarij. Redatelj je ovo koji je filmsku zajednicu do sada osvojio radom na filmovima Black Panter i Creed. Ovoga puta donosi nam priču smještenu u deltu Mississippija davne 1932. godine, u kojoj je dvostruka glavna uloga povjerena Michaelu B. Jordanu. U filmu također glume Hailee Steinfeld, Miles Caton, Jack O’Connell, Wunmi Mosaku, Jayme Lawson, Omar Miller, Delroy Lindo i Li Jun Li.
U osnovnim crtama, pokretač radnje je povratak blizanaca Smokea i Stacka u rodni kraj nakon osmogodišnjeg izbivanja. Onamo stižu s idejom otvaranja juke jointa, svojevrsne glazbene kuće za zabave, no večer otvorenja pomrsit će im susret s neočekivanim gostom – samim vragom. Točnije, njegovim poslanicima vampirima.
Prati ga i sjajni glazbeni brojevi za koje je zaslužan skladatelj Ludwig Göransson. Inspirirana je južnjačkim bluesom, a svakako je zanimljiv podatak da su skladbe izvedene na instrumentima koji datiraju upravo iz vremena radnje filma.
Vrijedi li ga pogledati? DA
Je li ovo dobar žanrovski film trebalo bi pitati ljubitelje horora. No, upravo u njegovoj otvorenosti ka drugim pravcima leži privlačnost ovog naslova za one koji i zaziru od klasičnih primjera ovog žanra.
Blues, rasna pitanja, vampiri, gangsteri, legende… reklo bi se jedan pravi mišmaš. I dok će neke to zasigurno odvratiti od ovog naslova, po nama je upravo u tome njegova najveća snaga. Ma gdje zagrebete skriva se neka priča te njegova slojevitost otvara različite teme. Bilo da se raspravlja o rasnim ili kulturološkim promjenama, folkloru vezanom uz (vjerski) nepoćudnu glazbu, poganskim običajima ili privilegiranim položajima…
Jaka snaga filma zasigurno su i ostvarene naslovne uloge. Dvostruka uloga ponekad može preći u karikaturu, no ovdje to nije slučaj te je Michael B. Jordan sjajno odradio ovaj zadatak. Na osobnoj razini, ovaj film pruža satisfakciju budući da je donosi i samim likovima – svi su žnjeli ono što su sijali.
U moru filmske reciklaže i remakeova, prequela i sequela koji su preplavili velika platna (i male ekrane), osvježenje je gledati film koji se uspješno poigrava različitim elementima i spremno nas podsjeća zašto u prvom redu uopće volimo sedmu umjetnost.
Foto: IMDb
