Za nekoliko dana – 12. siječnja, u Teatru EXIT održat će se prva ovosezonska premijera, predstava Don Juan u Sohou. Predstava ima dvije postave glumaca: Živko Anočić/Filip Juričić, Goran Guksić, Bernard Tomić, Anja Đurinović Rakočević/Tesa Litvan, Robert Budak/Karlo Mrkša, Judita Franković/Vini Jurčić, Dajana Čuljak/Vini Jurčić, Darko Stazić, Damir Klemenić. Tekst potpisuje Patrick Marber, a režiju Slavica Knežević. Reprize predstave su 13., 19., 20. siječnja te 1., 2., i 3. veljače u 20 sati. Ulaznice za reprizne izvedbe u prodaji su na ulaznice.hr i na blagajni Teatra EXIT.
Don Juan u Sohou
‘Predstava Don Juan u Sohou sasvim se oslanja na Molireovog Don Juana iz 1665. Marber uzima radnju, gotovo sve likove, čak i Kipa iliti Kamenog gosta, tako da sve vrijednosti i značenja uspijeva transponirati u današnji trenutak. Kako je Marber velikim dijelom u tome uspio, odabrala sam slijediti Molirea na način kao i on pišući svog Don Juana u Sohou.
Naravno da se ne može nakon egzistencijalista, posebno Camusa, zaboraviti da je Don Juan, kao apsurdan čovjek (usamljen i uvijek stranac), rezultat stanja modernog društva kojemu u potpunosti odgovara. On kao lik ogoljava to društvo, skida maske svima ostalima koji se sakrivaju pod raznim iluzijama smislenosti, vrijednosti, tradicija, običaja, pravila i morala. Njegov pad ne predstavlja nikakvu katarzu, već upravo reafirmaciju apsurda; apsurdni svijet koji je stvorio apsurdnog čovjeka ubija tog istog čovjeka, a da ništa u tom svijetu ne mijenja i ne može promijeniti.
Za psihoanalitičare Don Juan je simbol čovjekovog kroničnog manjka zadovoljenja, ekstremni primjer duboko neispunjenog čovjeka, čovjeka koji ne može biti sam sa sobom jer u sebi nema ničega, već se posve predaje konstantnim zadovoljavanjima nikad zadovoljive strasti. On je naposljetku savršen primjerak konzumerističkog društva koji licemjerni svijet odbacuje ne prepoznajući u njemu savršenu dosljednost svojih vlastitih podsvjesnih želja.
Ovaj Don Juan danas je potpuno ambivalentan. On ni u jednom trenutku nije posve sretan ni posve nesretan, ni posve zadovoljen ni posve nezadovoljan, ni posve dobar ni posve zao. On zapravo postoji svakodnevno u nama svima.’ – istaknula je režiserka Slavica Knežević.
