Osam poglavlja: Hrvatski dokumentarac koji slavi žene u različitim desetljećima života
Na ovogodišnjem izdanju Međunarodnog festivala dokumentarnoga filma Zagreb Dox svjetsku će premijeru doživjeti hrvatski film Osam poglavlja. Njegova premisa je sljedeća: Živimo u dominantno muškom svijetu, a možda i najvažniji zadatak žena je stvaranje vlastitog identiteta. Kroz osam desetljeća života vodi nas osam ženskih likova, počevši od najmlađeg koji ima pet godina, do najstarijeg s 85 godina.
8 priča. 8 redatelja
Iza svakog poglavlja ovog dokumentarnog omnibusa stoji osam različitih autora koji nam nude priliku promatrati nastajanje ženskih identiteta i prevladavanje prepreka koje stoje pred djevojčicom, tinejdžericom, ženom, majkom, nemajkom i bakom. Redatelji koji sudjeluju u ovom projektu su Jasmina Beširević, Tonći Gaćina, Dalija Dozet, Anja Koprivšek, Petar Vukičević, Judita Gamulin, Katarina Lukec i Tiha K. Gudac.
Film je nastao kao diplomski rad producentice Tamare Puizine na odsjeku Produkcije zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Svih osam poglavlja snimio je Raul Brzić.
Njihova priča
Film Osam poglavlja natječe se u sklopu Regionalne konkurencije, a na programu festivala je u ponedjeljak, 27. ožujka te utorak, 28. ožujka u 19:30 sati. Veliko nam zadovoljstvo predstavlja što smo o njemu imale priliku razgovarati s redateljicama Juditom Gamulin i Tihom K. Gudac, koje su nam predstavile svoja poglavlja, ali i percepcije ženskog identiteta u današnjem društvu.
Juditino poglavlje
- Možete li nam ukratko predstaviti poglavlje koje ste obradili u filmu?
Moj segment zove se Nemajka. Riječ je tradicionalno pogrdni naziv za lošu majku. Naša samoprozvana nemajka je naprosto žena koja je odlučila ne imati djecu. Nakon dugogodišnjeg rada u UNICEF-u, njeni osobni kriteriji za uvjete u kojima bi djeca trebala živjeti porasli su toliko da ih više sama nije uspjela ostvariti. Film pokušava portretirati društvo koje na takve odluke poprilično loše reagira – ljudima je teško obuhvatiti tu misao čak i kada tvrde suprotno.
Ne zanima me što misli publika s jeftinih sjedišta. – Nela
- Što je za vas osobno značio angažman na projektu Osam poglavlja?
Isprva sam projekt gledala kao priliku za trening dokumentarnog filma, a i silno volim eksperimentirati s formatima i drugim redateljima. No, kroz proces, kao mladoj ženi koju neprestano pitaju “kad će bebica?”, perspektiva ove nemajke mnogo mi je značila i otvorila mnoga pitanja. Zastrašuje me pomisao na postotak majki koje postaju majke samo zato što to prihvaćaju kao neku zadatost života ili zato što to nesvjesno vide kao priliku za (placebo) samoostvarenje ili se naprosto prepuste očekivanjima okoline koja previše pritišće.
Jednako me zastrašuje pomisao na rađanje u prebrzom tempu današnjice, uz karijerna očekivanja i neumoljive zadatke kućanstva. I jednako me zastrašuje život bez djece – bez te omiljene ljudske zabave, pokušaja bezuvjetne ljubavi, bez odobravanja okoline. Teror ovih pitanja indirektno osjetim u svim pričama ovog omnibusa.
- Što po vama danas znači biti žena, posebice žena u Hrvatskoj?
Biti žena danas znači biti kćer, unuka ili praunuka žene koja kroz dobar dio života nije smjela nositi hlače. Znači ići kroz život znajući da se s drugim spolom neće izjednačiti za svog životnog vijeka. Znači biti slaba, glupa, seksi ili ne. Tek je to izjednačenje spolova početak transformacije ženskog i tek ćemo tada saznati što to zapravo znači biti. Mislim da smo trenutno samo neki hologrami. A izjednačenje treba trenirati i s kćerima i sa sinovima, u kućanstvima i sistemski – debeli muški porodiljni dopusti odličan su primjer osvještavanja naših razlika.
Tihino poglavlje
- Možete li nam ukratko predstaviti poglavlje koje ste obradili u filmu?
Režirala sam osmu priču koja je ujedno posljednje poglavlje filma. Radi se o portretu umjetnice Ljerke Njerš, najstarije žene u filmskom nizu. Ljerkine godine su zaista samo broj, ona je žena koja kroz umjetnost, obitelj i izazove digitalnog doba svakodnevicu oplemenjuje tražeći i stvarajući lijepo.
Imam ludi plan. To na velikom platnu! – Ljerka
- Što je za vas osobno značio angažman na projektu Osam poglavlja?
Prije svega radi se o filmu kojeg je producentica Tamara Puizina dugo osmišljavala. Prije nekoliko godina mi je iznijela svoju ideju koju sam odmah prepoznala kao vrlo zanimljivu te sam na Tamarin poziv sam izrazila interes da se uključim u projekt. Tamara je u potpunosti vjerovala u autore kojima je delegirala segmente priče i pored okvirne ideje nam je dala potpunu slobodu. To je oblik suradnje producenta s autorima koji dovodi do najboljih filmskih izražaja. Na koncu sam svoju priču prepustila protagonistici Ljerki Njerš i njezinoj energiji jer volim osluškivati i gledati osobe koje snimam i ne nametati svoje pretpostavke tijekom snimanja. Nisam sigurna tko je izrežirao film – Ljerka ili ja i to sam jasno pokazala. Mislim da se radi o zgodnoj kombinaciji koja govori puno.
Željela sam zadržati samostalnost vlastitih misli pa do sada pogledati priče ostalih autora zato se jako se veselim premijeri.
- Što po vama danas znači biti žena, posebice žena u Hrvatskoj?
O sebi prvenstveno razmišljam kao o osobi. Nikada nisam osjećala da me spol ograničava u bilo čemu, možda je sreća upravo u vremenu i mjestu radnje mog života. Odnosno, o tome da sada živim upravo ovdje. Naravno da o ženskim pravima i diskriminaciji koje je i dalje prisutna trebamo govoriti i pozitivno utjecati na promjenu stvari. Ipak, živimo u dijelu svijeta u kojem se kao žena osjećam dosta slobodno, iako sam ponekad gradeći svoj put u “muškoj struci” imala osjećaj da trebam imati malo “deblju kožu”.
Za mene je “biti žena” sada i ovdje prvenstveno pitanje senzibiliteta i zajedništva, uz operativne ženske ekskluzive poput posjeta ginekologu, obavljanja mamografije i sl.
Foto: Ustupile Tamara Puizina, Judita Gamulin i Tiha K. Gudac
