Razgovarali smo s opernom pjevačicom Jelenom Kordić koja se u Zagreb vratila povodom velike premijere u HNK-u

Razgovarali smo s opernom pjevačicom Jelenom Kordić koja se u Zagreb vratila povodom velike premijere u HNK-u

S njom je diplomirala, a sada se Jelena Kordić vraća u zagrebački HNK upravo u ulozi Carmen u istoimenoj operi koja će premijerno igrati 23. listopada. S mladom opernom pjevačicom posljednji smo put razgovarali upravo u vrijeme kad je svoju karijeru preselila u njemački teatar. Prošlo je gotovo pet godina, a iako nas je i tada zaintrigirala svojim pogledom na umjetnost i kulturu, ovog se puta u naš razgovor vratila još odvažnija i zrelija — kako pjevački, tako i osobno.

Uoči premijere ‘Carmen’, Jelena nam je otkrila sve o svojoj karijeri, životu u inozemstvu, ali i iskustvu izolacije i novim hobijima.

  • Ovom naslovnom ulogom obilježavaš 10 godina svoje karijere. Što se promijenilo od samih početaka i kako danas gledaš na svoj posao?

Moj život se potpuno preokrenuo jer zadnjih pet godina živim u stranoj zemlji, a to naravno mijenja čovjeka. Taj jedan početnički idealizam koji sam gajila prema opernom svijetu se postupno pretvorio u realizam. I dalje se učim prihvaćati da je to posao kao i svaki drugi, makar glasnice su uvijek uz nas pa se teško odvojiti. Trenuci muzičke ekstaze jako su rijetki, ali kad se dogode, to je neopisiv osjećaj.

Što se tiče pjevačke tehnike, s vremenom sam postala puno brža učeći nove uloge na raznim jezicima poput francuskog, njemačkog, talijanskog, češkog, ruskog. Tražila sam profesora dok nisam našla jednoga koji mi odgovara jer tehnika je najvažnija za svakog pjevača i nju usavršavamo cijelog života. Samopouzdanje koje kao mlada osoba nisam imala, sada raste svakom novom predstavom i zahtjevnijom ulogom.

  • Što je najbolji, a što najteži dio karijere operne pjevačice? Koliko je pjevanje na toj razini zahtjevno?

Najteži dio naše profesije je ostati zdrav kako mentalno, tako i fizički. Izloženi smo konstantnoj kritici: na audicijama, probama ili pak predstavama pred publikom. Potrebno je kontinuirano raditi na sebi i na svom glasu što podrazumijeva pohađanje satova pjevanja kod profesora kojem umjetnik vjeruje, imati svoje coacheve pijaniste s kojima radimo na interpretaciji i glazbi i naprosto pokušati voditi što manje stresan život jer su emocije usko povezane s glasom.

Lakši dio operne karijere za mene je to što je pjevanje moja prva ljubav, a sve što se radi iz ljubavi i za ljubav, nije teško. Za pjevanje na visokoj razini umjetnik mora biti apsolutno discipliniran i spreman žrtvovati veliki dio svog privatnog života. Paziti na ishranu, trenirati, vježbati pjevanje, čak i pohađati logopeda, učiti strane jezike i pjevanje na njima, štediti glas, a posebno na dan predstave. Definitivno je zabranjeno pušenje i jednostavno sve drugo mora biti umjereno. Uvijek kažem da nema razlike između nas i atleta. Osim što njima završava karijera u godinama kada nama počinje, jer glas sazrijeva dugi niz godina.

  • S ulogom Carmen vraćaš se u HNK u Zagrebu u kojem je započeo tvoj glazbeni put. Po čemu je za tebe lik Carmen poseban i što gledatelji mogu očekivati od premijere?

Carmen je najkompleksniji lik koji poznajem u opernoj literaturi pisanoj za mezzosoprana. Glumački je iznimno izazovna. Smatram kako se nju može interpretirati na mnogo različitih načina. Može biti razigrano dijete odgojeno na cesti, zavodljiva slatkica bez premca, a opet može biti femme fatale ili pak ohola žderačica muškaraca. Svaki put s različitim režiserom pristupamo na drugi način i iznimno je zanimljiv, ali i zahtjevan rad na ulozi kao takvoj. Za ovu zagrebačku Carmen mogu samo reći: dođite i vidjet ćete!

  • Imaš bogato iskustvo u radu s teatrima u inozemstvu. Kako vani ljudi tretiraju kulturu, a kako u Hrvatskoj?

Život me pozvao u Njemačku, koja je veliko svjetsko žarište klasične glazbe. Postoje oko 82 teatara, ako se ne varam, koji rade punom parom. Muzičari iz cijeloga svijeta pokušavaju pronaći svoju sreću tamo. Ne mogu ništa generalizirati, ali po iskustvu sam stekla dojam da su Nijemci jedna iznimno kulturna nacija koja podržava svoje umjetnike i ulaže u njih.

Operni pjevači su itekako cijenjeni, kako od opernih kuća tako i publike. Imamo fanove koji čekaju iza predstava na autograme. Smatram da to dolazi od ranog odgoja djece koja sa školama i čak vrtićima pohađaju operne predstave. Dok im teatri nude puno predstava prilagođenih najmlađima. Za situaciju kod nas ne znam što da vam kažem. Trebalo bi razraditi školski program za kulturu, uvesti redovitije posjete muzejima i teatrima. Dok bi teatri trebali raditi više matineja s dječjim opernim biserima poput “Ivice i Marice”.

  • Kako se tvoj životni tempo promijenio u odnosu na doba prije pandemije?

Životni tempo mi se, kao i svima, potpuno promijenio s pandemijom. U svom teatru gdje sam angažirana, Nationaltheater Mannheim, nisam pjevala predstavu već 7 mjeseci. Tako da je borba za motivaciju postala dnevna zadaća. Prije pandemije sam radila punom parom pjevajući naslove uloge Carmen i Octaviana u “Kavaliru s ružom” pa mi je pandemija došla kao svojevrsni odmor. Trenutno sam više fokusirana na svoj privatni život i rad na novim ulogama da budem spremna na sve kada ovo prođe.

  • Zadnji put kad smo pričali rekla si da je najbolji savjet za one koji žele krenuti u tvom smjeru, a ne znaju kako da “za pjevanje nikad nije kasno.” Možeš li sada dodati i najvažniju lekciju za svakog početnika u pjevanju?

Najvažnija lekcija: pjevačka tehnika je sve! Budite znatiželjni, učite, pitajte, radite na sebi i istražujte. I kad mislite da ste nešto postigli, tek tada zasuknite rukave!

  • Kako se opuštaš i provodiš slobodno vrijeme ovih dana kad smo najviše kod kuće? Možeš li nam preporučiti dobru seriju ili film?

Prilagodba ostajanja kod kuće bila je nešto zahtjevnija jer sam po prirodi društveni tip i uvijek sam za akciju, putovanja ili prirodu. No, pronašla sam načina kako da se doma zabavim. Konačno sam ostvarila svoj san prelaska na vegetarijansku prehranu za što je potrebno dosta istraživanja i isprobavanja raznih novih recepata. Obožavam kuhati tako da mi je to bila sjajna zabava. Radila sam jogu i učila njemački jezik, naravno čitala sam raznu literaturu i gledala Netflix i Amazon. Moram reći da me rijetko što dirnulo kao novi dokumentarni film Davida Attenborougha “A Life On Our Planet”. Preporučila bih ga svakome, a što se tiče knjiga Haruki Murakami je moj pisac broj jedan i s bilo kojom njegovom knjigom mislim da ne možete promašiti.

  • U posljednjem razgovoru otkrila si nam da je sport tvoj ispušni ventil. Kojom se aktivnošću danas najviše voliš baviti?

Najdraži mi je sport postao planinarenje. S ponosom mogu reći da sam se ovo ljeto popela na Kreutzspitze u Austrijskim Alpama na visinu od 3164m i to je moj osobni rekord! Rijetko što me može toliko povezati sa samom sobom kao mir na planinama. Joga je trenutno moj najdraži kućni ispušni ventil. Disanje i istezanje mišića dok se smirujem, ono je što pjevaču najviše treba.

  • Kad nisi okružena klasičnom glazbom, što se nalazi na tvojoj playlisti?

Veliki sam ljubitelj vokalnog jazza, pa se tako kraljica jazza Ella Fitzgerald uvijek nalazi na listi. Isto tako i Nina Simone. Kristina Train je nedavno otkriće. Klasika ipak ne može iz mene, pa tako redovito slušam simfonijsku glazbu, klavirske koncerte ili Bachove savršene harmonije.

Makeup i frizura: Laura Buljan

Dizajn i styling: Slavica Motušić

Foto: Rajna Raguž

Preporuka

Zatvori