Upoznajte ekipu iz predstave Gard s kojom smo se družili uoči nove runde izvedbi

Nakon premijernih izvedbi koje smo imali priliku gledati krajem godine, fantastična predstava Gard vraća se u Teatar &TD. Sjajan redatelj Dražen Krešić, te koautor teksta i dramaturg Filip Rutić uvode nas u novi i zanimljivi svijet u kojem se puno tema isprepliće. U prostoru koji elemente filmskog i kazališnog suprotstavlja jedne drugima, isprepliće ih i pomiče im granice, istinu poistovjećuje s fikcijom i još mnogo toga dobroga, zapravo se odvija jedna vrlo jednostavna priča. Priča kakve se ni najbolji žanrovski boksački film iz sredine sedamdesetih ne bi posramio. Jedan dio te priče odvija se pred kamerama prema unaprijed određenim pravilima, dok se ono što je teže postaviti u okvire događa između tejkova i u puš-pauzama. 

S cijelim konceptom pobliže su nas upoznali sam redatelj Dražen Krešić, te glumci Bernard Tomić i Nikola Nedić koje smo posjetili nekoliko dana prije izvedbi, a gdje drugdje nego li u samom kazalištu. 

• Krajem godine održana je premijera predstave Gard, kako se osjećate sada kada su se malo slegli dojmovi i predstava je odigrana već nekoliko puta?

Dražen Krešić: Sad kad su se malo slegli dojmovi osjećam se isto.

Bernard Tomić: S obzirom na to da me euforija pegla još uvijek od prošle godine i dojmovi mi se nisu slegli, na ovo ću pitanje trezvenije moći odgovoriti za koji mjesec. 

Nikola Nedić: Dojmovi se i dalje sliježu, pristižu brojni komentari koji su većinom pozitivni. Neprestano pomišljam kako imam divne kolege kao nevjerojatnu podršku u ovoj scenskoj igri.

• Kakva je to predstava, o čemu ona progovara?

Dražen Krešić: Predstava Gard govori prije svega o glumi. Zatim o stvaranju uopće, zatim o hibridnim žanrovima, zatim o boksu i biku, zatim o filmu, nešto malo o kazalištu…I na posljetku o ljudima. Pokušava shvatiti zašto bi itko snimao film, a pogotovo zašto bi neki pacijent radio predstavu o nekom pacijentu koji snima film. Pokušava se igrati jezicima.

Bernard Tomić: Predstava govori o svemu i svačemu kroz glumački svijet,  a to se na kraju krajeva sve svodi na međuljudske odnose i pokušaj vlastitog izražaja kako kroz profesionalno tako i osobno.

Nikola Nedić: To je akcijsko-romantična drama s elementima dokumentarnog filma. Ona progovara o ljubavi i ljubomori kao svakodnevnim pokretačima.

• Kakva vam je bila suradnja na sceni, je li vam to prvi put da radite zajedno na predstavi? 

Dražen Krešić: Na posljetku nam je suradnja bila ugodna. S većim djelom ekipe surađivao sam više puta do sada i toplo ih preporučujem za suradnike. Nekima je ovo bio prvijenac u kazalištu, poput Antuna Alekse, ali su se moćno dokazali. Sve u svemu lijepa jedna ekipica.

Bernard Tomić: S većinom kolega radio sam prvi put, a s Nedićem prvi put nakon Generacije 91-95. To je predstava koja je obilježila našu adolescenciju, s obzirom na to da smo je radili kao srednjoškolci u ZKM-u,a koju je režirao moj “kazališni otac” Borut Šeparović. Suradnja je bila vrlo dobra sa svim sudionicima što se, nadam se, osjeti i na sceni.

Nikola Nedić: S većinom ansambla prvi put surađujem i predivno mi je iskustvo. A Bernardovo i moje prijateljstvo se proteže na duži niz godina, od dramske grupe ZKM-a pa do danas.

• Ovo je autorski tekst vas i Filipa Rutića, a vi ste zaslužni i za režiju. Kako vam je bilo surađivati i kako je izgledao cijeli kreativni proces pri pripremi ove predstave?

Dražen Krešić: Proces je bio dugotrajan i vjerujem naporan svima oko mene. Dugo smo tražili svoj izraz i pronašli ga tek pri kraju u ovome što je predstava postala. Važno je napomenuti da je u pitanju definitivno bio zajednički rad svih sudionika, a Filip i ja smo samo pobrali vrhnje (kao što to po običaju naprave neki ljudi koje se naziva autorima). U svakom slučaju ponosan sam na Gard i kompletnu ekipu koje se krije iza tog kratkog imena. A Filipa poznajem dugo, i iako nismo ranije surađivali na nečemu ovakvom osjećaj je bio kao da oduvijek radimo zajedno. Filip je sjajan pisac i dramaturg.

• Dio ste mlade glumačke postave u predstavi, kako vam se sviđa cjelokupni produkt?

Bernard Tomić: Nisam predstavu nažalost još stigao pogledati, tako da nisam siguran kako cjelokupni produkt uopće izgleda.

Nikola Nedić: Ovu predstavu smo radili igrajući se i stvarajući svjetove bez opterećenja na to kakav će biti finalni produkt i to je, čini mi se, uvijek recept za uspjeh.

• Kako publika reagira na predstavu, kakvi su dojmovi?

Dražen Krešić: U pravilu pozitivno. Okolo pričaju da im je bilo lijepo.

Bernard Tomić: Smijehom i suzama, dosad popraćeno velikodušnim aplauzom na kraju (nekad i za vrijeme izvedbe).

Nikola Nedić: Ljudi dolaze s raznim komentarima, većinom pozitivnim. A mislim da to potvrđuju i pune dvorane ITD-a.

• Zašto Hrvati više vole Srbe na ekranu i što uopće bik radi u kadru?

Dražen Krešić: Za odgovor na ovo pitanje morate doći do &TDa i pogledati Gard. Inače nije fer prema ovima koji idu u kazalište. Oni znaju odgovor.

Bernard Tomić: Mislim da Hrvati više vole Srbe na ekranu zbog gustih obrva koje su poznata karakteristika njihovih glumaca, a što se bika tiče… Kad nemaš Bikovića u kadru i bik će poslužiti.

Nikola Nedić: Kada bih vam odgovorio na ovo pitanje onda bi vam otkrio cijelu predstavu, tako da ću ostaviti samo ove tri točkice…

• Pred vama su dvije izvedbe 6. i 7.3. kakva je atmosfera u ekipi, jeste li spremni?

Dražen Krešić: Mi smo spremni.

Bernard Tomić: Imamo probu u nedjelju u podne, tako da ćemo biti pametniji u nedjelju oko 12:30.

Nikola Nedić: Mislim da smo svi uzbuđeni pred svako igranje i da jedva čekamo da stanemo u gard i da nova runda krene.

Predstavu možete pogledati danas i sutra u Teatru &TD. Za vas smo pripremili dvije ulaznice za sutrašnju izvedbu. Sve što trebate je poslati svoje podatke (ime i prezime, adresu i broj mobitela) na ifeellucky@journal.hr s predmetom maila GARD do utorka, 7. ožujka u podne. Dobitnika ćemo objaviti istoga dana tijekom poslijepodneva i kontaktirati ga e-mailom. Sretno!

Foto: Sanja Tušek