Francuski film Drugi čin je solidna meta-komedija koja nije ono što očekujete kada pročitate o čemu se radi
Jučer je otvoren jubilarni 10. Rendez-vous au cinema u kinima diljem Hrvatske. Riječ je o filmskom programu u sklopu kojeg se prikazuju francuski filmovi i klasici. Program se održava u Zagrebu u Kinoteci, u Splitu u Bačvicama, u Rijeci u Art kinu Croatia te u Osijeku u kinu Urania. Sinoć je tako otvoren uz novi francuski film Drugi čin koji je otvorio ovogodišnji Filmski festival u Cannesu. Mi smo ga pogledali u Kinoteci i evo kako nas se dojmio.
Tekst u nastavku sadrži spoilere za film Drugi čin.
Meta-komedija
Drugi čin može se okarakterizirati kao meta-komedija. Naizgled običan film, nije ono što očekujete kad pročitate o čemu se radi. Naime, radnja prati četvero ljudi koji se nađu u restoranu. David (Louis Garrel) želi svoju djevojku Florence (Léa Seydoux) baciti u naručje svog prijatelja Willyja (Raphaël Quenard) jer zapravo ne želi biti s njom, a ne zna kako ‘je se riješiti’. No, Florence je ludo zaljubljena u Davida i misli da je on the one toliko da je dovela svog oca Guillaumea (Vincent Lindon) da ga upozna. Zvuči kao klasična komedija, zar ne?
Međutim, vrlo brzo glumci koji glume ove likove ‘izađu iz karaktera’ i međusobno se svađaju oko scena koje snimanju. To je na početku malo zbunjujuće jer ne vidite redatelja i filmsku ekipu izvan kadra i kada netko od glumaca upropasti scenu, nitko ne viče ‘rez’. Radnja se od tad neprestano kreće iz fikcije u stvarnost i shvatite da je riječ o filmu unutar filma. Glumci zapravo glume glumce u gore opisanoj radnji. Daleko od toga da je to nešto novo i neviđeno, ipak je filmska industrija dogurala dovoljno daleko s raznim načinima pričanja priča. No, Drugi čin je svejedno čudan film koji vas zaintrigira.
Glumci glume glumce koji glume glumce
Baš kao što negdje na početku filma shvatite da se radnja zapravo fokusira na svađanja između glumaca i prekide snimanja filma na kojem rade, tako pri kraju shvatite da je i to zapravo bila gluma. Znamo da zvuči komplicirano, no Drugi čin je jednostavan film. Riječ je o glumcima koji glume glumce koji glume glumce. Tako u jednoj sceni koja se čini da je jedna od onih prekida snimanja, netko napokon dovikne ‘rez’ i u scenu stupi asistent koji drži laptop na kojemu je umjetno generirani redatelj. Film unutar filma je zapravo napisala i režirala umjetna inteligencija.
Dok je sama premisa zanimljiva, cijeli meta element filma malo je razočaravajuć. Glumi su izvanredni i na trenutke imate osjećaj da gledate kazališnu predstavu (pogotovo i zbog skromnog settinga i samo dvije lokacije – unutar i izvan restorana). Redatelj Quentin Dupieux zapravo kao da se malo sprda s profesijom glumaca. Kao da želi reći da ima nešto blesavo u glumcima koji se ‘igraju’ u izmišljenom svijetu dok pritom misle kako su veliki umjetnici.
Sve u svemu, Drugi čin je solidna komedija, no kao da ne ide dovoljno daleko koliko očekujete. Ne dajte da vas prvotna zbunjenost omete, što film odmiče kraju to je sve bolji, no nema neke velike isplate.
P.S. Francuske filmove u sklopu 10. Rendez-vous au cinema možete pogledati do 19. listopada, a na linku možete pogledati što sve.
