Dnevnik Diane Budisavljević
Nakon što je film Dnevnik Diane Budisavljević redateljice Dane Budisavljević nagrađen Velikom zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za režiju, montažu i glazbu te nagradama publike i kritike u pulskoj Areni, velik interes publike potaknuo je ljetnu turneju filma po jadranskim otocima kao uvod u redovno prikazivanje u kinima.
Magični prostori otvorenih kina tijekom kolovoza pokazali su se kao idealan ambijent za ljetne pretpremijerne projekcije koje su uz stanovnike otočnih gradova i mjesta pohodili i turisti. Film je prikazan u Jelsi, Hvaru, Supetru, Bolu, Goveđarima, Lastovu, Visu, Komiži i Korčuli, a turneja je organizirana u suradnji Hulahopa, Kina Mediteran, Ljetnog kina ‘Hrid’ u Visu te udruge Antifašista grada Korčule.
Uz to, film je prikazan još na Motovun Film Festivalu i novopokrenutom Rab Film Festivalu te u sklopu Splitskog ljeta na Bačvicama i na Dubrovačkim ljetnim igrama. U konačnici, Dnevnik Diane Budisavljević pogledalo je gotovo devet tisuća ljudi, a film tek kreće u kina širom Hrvatske.
Već 13. rujna otvorit će sezonu riječkog Art-kina Croatia gdje će tijekom rujna biti u redovnoj kinodistribuciji, a na isti dan bit će prikazan i u Kinu Pazin. Za Rijeku je planiran razgovor s redateljicom dan nakon premijere, 14. rujna u prostoru Art-kina Croatia.
Svečana zagrebačka premijera zakazana je za 2. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a ulaznice će uskoro biti u slobodnoj prodaji.
Potom će film biti na kino repertoarima širom Hrvatske, a detaljnje informacije o projekcijama bit će objavljene uskoro na službenoj Facebook stranici filma.
Dnevnik Diane Budisavljević istinita je priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima. Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost.
S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10 000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
