Nakon Koka, stigao je i Bumbar! Daniel Kušan stoji iza uspješnih hrvatskih filmova za djecu. Razgovarali smo
Nakon više od petnaest godina razvoja, brojnih izmjena u autorskom timu i dugog puta od ideje do realizacije, film Bumbarovo ljeto konačno je doživio svoju premijeru u sklopu 72. Pulskog filmskog festivala, gdje je stekao i glavnu nagradu publike. Ovih dana stigao je i u domaća kina, a bio je to sjajan povod za razgovor s filmašem koji je preuzeo njegovu redateljsku palicu. Daniel Kušan naklonost javnosti stekao je uspješnim ekranizacijama romana o dječaku Ratku Miliću, poznatijem kao Koko, proizašlom iz pera njegova oca Ivana Kušana. Iza njega su i brojni televizijski projekti, a pred njim i jedan osebujni filmski, no tema našeg intervjua ipak je aktualni projekt koji spremno čeka svoju malu (i veliku) publiku.
Dodajmo i kako je Bumbarovo ljeto već u prvom vikendu prikazivanja zabilježio sjajan uspjeh. S čak 7.367 gledatelja film je ostvario najbolje otvaranje jednog hrvatskog filma u 2025. godini. S Danielom Kušanom smo razgovarali o izazovima i slobodama rada na projektu s dugom produkcijskom poviješću, balansiranju između dječje i odrasle publike te o važnosti otvaranja ozbiljnih tema u filmovima za mlade.
- Film je predstavljen na Puli, a tamo je doživio zanimljivu sudbinu. I dok je kritika prema njemu bila oštra, publika ga je dočekala otvorenih ruku i dala mu glavnu nagradu. Kako vi osobno gledate na ovu situaciju?
Jako mi je drago što smo osvojili nagradu publike, to je nagrada koja ovom filmu najviše daje svrhu. Pogotovo mi je drago zato što je Bumbarovo ljeto dobilo jednu od najvećih ocjena pulske publike za hrvatski film u posljednjih deset godina, možda i više, i to u konkurenciji još dva-tri filma koji su također dobili sjajne ocjene. Svjestan sam da film nema istu vrstu umjetničke i društvene vrijednost nekih filmova kao Mirotvorac ili Fiume o morte!, ali ipak se pitam zašto neka kritika ne može prihvatiti i shvatiti da neka druga vrsta filma ima svoje vrijednosti i da, ako je taj film u potpunosti ostvario svoju namjeru, to nije plod puke slučajnosti nego predanog i kvalitetnog rada u dosta teškim uvjetima.
Možda misle da su strogi, ali zapravo samo ispadaju neobrazovani i neprofesionalni, što je meni žao, jer kao filmski autor želim kritiku koja je upućena i koja će mi dati dobar, objektivan i argumentiran feedback. No, radi se o manjem broju, a većina kritičara u Puli je po mom mišljenju adekvatno ocijenila film, a neki i vrlo dobro.
- Osobitost filmova za djecu jest da vas komentiraju (nećemo reći kritiziraju) dvije publike – ona odrasla i ona dječja? Kakvi su mali gledatelji, brutalno iskreni ili najzahvalnija publika?
Mlada publika je brutalno iskrena, kad im se nešto sviđa, reagirat će jako, a kad im se nešto ne sviđa, bit će iskreni oko toga. Zato je i zahvalna jer daje točnu reakciju, što meni omogućuje da učim od njih. I tu ne mislim samo na aplauz i hvaljenje. Kad gledam s publikom film, po njihovim reakcijama vidim često nedostatke ili prostor za napredovanje u nekim metodama, čak i u slučajevima kad filmu daju „peticu”.
- Bumbarovo ljeto razvijalo se više od 15 godina. Kako je izgledalo preuzimanje projekta koji je imao tako dugu i promjenjivu produkcijsku povijest? Odnosno, kako ste balansirali između naslijeđenih ideja i vlastite vizije filma?
Ja sam se u taj projekt uključio tek u posljednje tri-četiri godine, prije mene je uz njega bilo vezano više redatelja. No, producent Ivan Maloča, koji je taj projekt i pokrenuo, dao mi je potpunu slobodu da prilagođavam scenarij i uklapam u njega vlastite režijske ideje. Naravno, projekt je i prije mog dolaska bio u vrlo zreloj fazi, scenarij je bio već jako dobar, a imali smo i dosta vremena za pripremu i prilagodbu radnim uvjetima.
- Film kombinira pustolovinu, misterij, znanstvenu znatiželju, ali i društveno osjetljive teme. Kako ste odlučivali koliko “ozbiljnosti” uvesti u dječji narativ?
Film sadrži važan i osjetljiv motiv imigracije i krijumčarenja ljudi i djece. Smatram da od djece ne treba skrivati teške teme i da takva tema može pozitivno utjecati na emocionalnu težinu i napetost u priči. No takvim temama se treba pristupiti iz osobne perspektive, pokazati im početnu točku vrijednosti iz kojih trebamo početi pristupati temi, jer će djeca instinktivno na nju reagirati pozitivno i, kasnije, kad budu suočeni s tom temom, imati neko znanje i emociju zbog koje će reagirati na dobar način.
Dječji film – zapravo film uopće – ne smije docirati, nego samo ukazivati na univerzalne istine, na „ljudsko stanje”. Ja osobno imam jak i složen stav prema temi imigracije, i volim ga javno iznositi, ali tom stavu nije mjesto u ovakvom filmu.
- Kako pristupate stvaranju filma koji istovremeno mora privući i djecu i odrasle? Gdje je “tajna” dobrog balansa?
Dječji afiniteti i odrasli afiniteti nisu uzajamno isključivi. Ja imam pedeset godina ali još i danas volim pogledati dobar dječji film ili crtić. Pogotovo ako ih idem gledati sa svojom djecom. Obiteljsko gledanje filma je zapravo jedno vrlo posebno iskustvo i traži puno humora, zanimljivih likova i napetosti. Ne postoji neki „tajni recept”, najvažnija je dobra priča.
- Budući da ste se već dokazali u filmovima o Koku, za koje možemo reći da su svojevrsni obiteljski projekt, što vam je Bumbarovo ljeto omogućilo kao redatelju što ti filmovi nisu?
S romanima o Koku sam odrastao, ali Tajanstveni svjetionik, roman Maje Gluščević po čijim motivima je snimljeno Bumbarovo ljeto sam pročitao tek kad sam se uključio u projekt. No, princip rada je uvijek isti — napravi to najbolje što možeš! Moram reći, doduše, da su mi filmovi o Koku dali iskustvo i samopouzdanje i uvjerenje da s Bumbarom mogu napraviti dobar posao.
- Kako vidite razvoj dječje i obiteljske kinematografije u Hrvatskoj? Gdje vidite najveće prepreke, a gdje potencijale?
Mislim da o tome trebamo pričati u kontekstu žanrovskog filma. Hrvatskoj očajnički treba više filmova za publiku, ne samo obiteljskih, nego i krimića, romantičnih i drugih komedija, horora itd. Naši autori su se godinama koncentrirali pretežno na umjetnički film i nakon dugog traženja i polovičnih uspjeha sad u tom aspektu postižemo sjajne rezultate. To nam pokazuje da uz pravu podršku i infrastrukturu možemo napredovati, ne samo kao pojedinci, nego i kao cijela filmska zajednica.
Sad je vrijeme da se to dogodi i s filmovima koji malo više respektiraju publiku, jer publika voli i želi gledati dobar film i zna prepoznati kvalitetu. Ali mi do te kvalitete moramo naučiti doći. To se ne može samo pojedinačnim pokušajima, nego dijalogom, podrškom i respektom unutar struke.
- Nakon Bumbara, imate li već sljedeći projekt u glavi? Načuli smo da je jedan mjuzikl (potencijalno) u pripremi?
Dobro ste čuli. Sljedeći projekt na kojem radim je Morska vila, filmski mjuzikl s pjesmama grupe Daleka obala. No, on je još u ranoj fazi razvoja. Nadam se da mu neće trebati 15 godina da dođe do publike, kao što je to bio slučaj s Bumbarovim ljetom.
Foto: Patricia Jerković
