Yorgos Lanthimos i njegove glumačke muze u filmu koji bi za mnoge mogao biti neugodno gledalačko iskustvo

Na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji predstavljen je i novi uradak redatelja Yorgos Lanthimos, u kojem je ponovno udružio snage sa svojim glumačkim muzama – Emmom Stone i Jessejem Plemonsom. Naslovljen je Bugonia, a riječ je o djelomičnoj adaptaciji korejske sci-fi komedije Save the Green Planet! iz 2003. godine.

Radnja prati sudar dvoje izrazito neugodnih likova: Michelle Fuller, hladne i manipulativne direktorice moćne farmaceutske tvrtke Auxolith te Teddyja, društveno izoliranog pčelara i ekoterorista koji ju otme vjerujući da je vanzemaljka odgovorna za ekološku katastrofu. Film se razvija u psihološki dvoboj pun sarkazma, filozofskih debata i manipulacije.

Film koji prikazuje kompleksnost modernog društva

Naziv filma proizlazi iz drevnog rituala temeljenog na vjerovanju da pčele spontano nastaju iz kravljeg trupa, iako je moguće da je ritual bio više korišten kao poetski i učeni trop nego kao stvarna praksa. Služila je kao mitološko “objašnjenje” prirodnih pojava i simbolika obnove pčelinjih zajednica, ali i kao metafora za odnos ljudi, prirode i božanskog reda.

Prve recenzije ovog naslova otkrivaju kako je to brutalan, duhovit i duboko uznemirujuć film koji savršeno prikazuje kompleksnost modernog društva kroz sukob dvoje nesimpatičnih, ali ljudskih protagonista.

O čemu je riječ?

Oni koji su na Mostri imali priliku pogledati film, koji je popraćen i sedmominutnim pljeskom, prenose kako su Emma Stone i Jesse Plemons ostvarili sjajne glumačke uloge. I dok Stone koristi svoju prirodnu empatiju kako bi pojačala licemjernost lika, Plemons daje ulozi Teddyja dubinu i kompleksnost. Njegova izvedba, kažu kritičari, je možda i najbolja u karijeri. Na velikom platnu ovoga puta su im se pridružili i Aidan Delbis, Stavros Halkias i Alicia Silverstone.

Čini se kako Lanthimos i u ovom svom uratku i uspješno balansira između psihološkog trilera i društvene kritike. Ipak, prijeti opasnost da u svojoj želji za inteligentnom provokacijom postane i suviše repetitivan. Likovi djeluju namjerno odbojni, bez jasnih moralnih uporišta. Nasilne i mučne scene, uključujući psihološku i fizičku torturu, nekima su djelovale pretjerano i šokantno bez jasne svrhe. Završnica filma, iako simbolična, nekim kritičarima se činila previše apstraktnom i nedovoljno zadovoljavajućom, ostavljajući dojam da film više provocira nego što nudi smisleni zaključak. Naš vlastiti zaključak moći ćemo izvesti ovog listopada, kada se očekuje njegov dolazak u kina.

Foto: IMDb