Ethan Hawkeova najbolja izvedba? Biografski film koji bi trebao biti nominiran za Oscar, ali vjerojatno neće
O čemu je riječ?
Radnja filma Blue Moon se uglavnom odvija tijekom jednog dana, 31. ožujka 1943. godine. Lorenz Hart dolazi na premijeru mjuzikla Oklahoma! čije je pjesme napisao njegov bivši kreativni partner Rodgers s novim partnerom Oscarom Hammersteinom II. Većina radnje se odvija u baru restorana Sardi’s u kazališnoj četvrti New Yorka. Iskravši se s premijere mjuzikla, alkoholizirani i depresivni Hart stiže i bar prije afterpartyja kako bi još više popio i požalio se na novi hit mjuzikl svog bivšeg kreativnog partnera. Barmen sluša dok pokušava ne poslužiti Hartu alkohol.
Ethan Hawke tumači Lorenza Harta, dok mu se pridružuju Andrew Scott kao Richard Rodgers, Margaret Qualley kao Elizabeth Weiland, Hartova štićenica, Bobby Cannavale kao barmen Eddie te Simon Delaney kao Oscar Hammerstein II.
Ponovna suradnja redatelja i glumca
Podsjetimo, Richard Linklater i Ethan Hawke poznati su redateljsko-glumački duo. Prvi put su surađivali na romantičnom klasiku Before Sunrise 1995. koja se onda pretvorila u poznatu trilogiju s nastavcima Before Sunset (2004) i Before Midnight (2013). Također su surađivali i na filmu Boyhood koji je jedini film koji se snimao tijekom 12 godina. Film je bio nominiran za Oscar za najbolji film, najboljeg redatelja, najboljeg sporednog glumca za Hawkea, najbolji originalni scenarij, najbolju montažu, a osvojio je za najbolju sporednu glumicu za Patriciju Arquette. Uz te filmove Linklater i Hawke su surađivali na još sedam filmova.
Blue Moon posljednji je film u tom nizu, a dokazuje koliko solidna je ta kolaboracija. Film je imao premijeru na Berlinaleu u veljači ove godine na kojem je Andrew Scott osvojio Zlatnog medvjeda za najboljeg sporednog glumca.
Kritičari koji su ga imale prilike pogledati hvale film kao nerazvikani srkiveni dragulj. Nema ono nešto da bi bio remek-djelo, no sjajan je. Kada ga gledate imate dojam da je riječ o kazališnoj predstavi koja je prenesena na filmsko platno. Ima onaj prepoznatljiv Linklaterov pečat – nikad nije flashy sa svojom scenografijom ili fotografijom, njegovi filmovi vođeni su dijalogom i proučavanjem likova, a to se vidi i u ovom filmu. Za nekoliko Linklaterovih filmova možemo reći da imamo dojam da gledamo predstavu, a ne film. Hawke daje slojevitu izvedbu, a mnogi kritičari su izdvojili kako bi u idealnim uvjetima bio nominiran za Oscar.
Film u kino distribuciju stiže 24. listopada, stoga nam ostaje vidjeti hoće li ostati skriveni dragulj ili će ga se naposljetku zamijetiti i nominirati na nadolazećoj sezoni filmskih nagrada.
