Ansambl LADO predstavom DVA/LICA zakoračuje u kazalište. Upoznajte 4 generacije Ladarica

Što se događa u onim tihim sekundama prije nego što se svjetla upale? Što ostaje kad utihne posljednji pljesak?

Po prvi put u svojoj povijesti dugoj više od 75 godina, Ansambl LADO zakoračuje u svijet dramskog kazališta. Predstava DVA/LICA, koja će biti prikazana 27., 28. i 29. lipnja 2025. u Zagrebačkom kazalištu mladih, spaja glazbu, ples, glumu i naprednu 3D tehnologiju u neponovljivo scensko iskustvo koje donosi nevidljivu stranu LADA – onu iza zastora.

Predstava je nastala u suradnji s višestruko nagrađivanim australsko-malezijskim kazališnim kolektivom TerryandTheCuz, poznatim po radikalnim, emocionalno dubokim i žanrovski neukalupljenim kazališnim produkcijama. Redatelj Govin Ruben, uz međunarodni autorski tim, udahnuo je život priči koja se temelji na više od 120 sati intervjua s članovima LADA i donosi intimni pogled na karijeru, identitet i nasljeđe unutar hrvatskog nacionalnog folklornog ansambla.

DVA/LICA

U predstavi glume i igraju izvanredne Ladarice: Dijana Banek, Tea Stanišak, Sandra Sekula, Klara Kašnar, Ljiljana Janja Ivančan i Jadranka Gračanin. Upravo ova kulturna poslastica bila nam je povod da i sami zavirimo iza kulisa ove kulturne institucije. Kroz svoju garderobu, dvoranu i prostore u kojima stvaraju čaroliju provele su nas četiri generacije Ladarica: Jadranka Gračanin, Sandra Sekula, Klara Kašnar i Tea Stanišak. Prošećite s nama kako biste dobili mali uvid u to kako sve izgleda kada se ugase svjetla pozornice.

Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO nacionalni je profesionalni folklorni ansambl, osnovan 1949. godine, sa zadaćom i ciljem istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskog prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije. Vrhunski plesači – njih 38 – jedini su koji su istodobno i izvanredni pjevači, a s lakoćom se transformiraju iz plesnog ansambla u reprezentativan folklorni zbor. Sedamnaest odličnih glazbenika svira pedesetak tradicijskih i klasičnih instrumenata.

“LADO nije samo ono što se vidi na sceni, nego i izvan nje. Član si LADA 0–24. Predstavljaš ga gdje god ideš. I postoji nepisano pravilo – o kolegama se ne govori loše izvan kuće. Što se treba reći, govori se unutar ansambla – u kući. Zato kod nas sve funkcionira kao u jednoj velikoj obitelji.” – kaže nam Jadranka, koja je u LADU umirovljena 1997. Ljubav se dogodila, kaže, slučajno – na izletu s glazbenom školom na Brijunima.

“Tada sam prvi put vidjela Lado i u njega se zaljubila. Prvom prilikom upisala sam se u jedno kulturno-umjetničko društvo. Jednom smo trebali sudjelovati u paradi u Beogradu pa su uzeli puno mladih cura iz amaterskih društava jer je trebala biti jako velika ekipa. Imala sam čast plesati s curama iz Lada. Tada me pokojni profesor Ljevaković, koji je osnivao Lado, pozvao da dođem u LADO. Kad su se uvjeti posložili – došla sam. I bila sam tamo od početka do kraja – cijeli život. Mi ovdje živimo ples – i prije i poslije i za vrijeme. Evo, već sam dugo u mirovini, ali obožavam doći u Lado, volim se družiti s njima, a redovito dolazim na predstave.” – dodaje Jadranka.

I druge tri kolegice imaju slične priče. LADO se gledao uživo, na televiziji, a dok su paralelno plesale u svojim lokalnim KUD-ovima, sanjale su da bi jednoga dana voljele postati dio ansambla. S 18 godina mogle su pristupiti iznimno zahtjevnoj audiciji i tada je počelo ostvarenje sna.

“Kad dođeš na audiciju, misliš nema šanse, ali dogodi se čudo, prime te i to ti postane život. To nije posao – to je život. Mi ovdje provodimo puno vremena, pa ponekad zna biti teško, što se tiče obitelji – pogotovo onima koji ne znaju kako to izgleda. Ipak, naše obitelji i bolje polovice znaju koliko to volimo i što to za nas znači. Moja bolja polovica – moram reći – i sama radi u LADU, njegova sestra je također plesala u Ladu, a mama i tata su se također upoznali i plesali u Ladu. Tako da je kod nas baš obiteljski.”– kaže nam Sandra Sekula.

Tea Stanišak, kao naša najmlađa sugovornica, još uvijek nema problema s balansiranjem između obitelji i LADA, no ipak kaže kako primjećuje da je nema često doma.

“Moji mi znaju reći da me više nema nego ima doma, ali velika su mi podrška i to nikada nije bio problem.”

Nova generacija je, kažu nam ove divne umjetnice, sjajna.

“Ne mogu reći – ovo je jedna fenomenalna generacija. Strašno talentirani ljudi, multitalentirani. Imamo pjevačice, po meni, možda i najbolje u povijesti LADA. Što god im zadaš, oni sve naprave. Plesački, pjevački, vokalno, koncerti, plesni dijelovi, čak i neku dramsku predstavu, sve znaju napraviti .– kaže Jadranka.

Radni dan u LADU

“Naš radni dan traje od 9 do 14 sati, ali imamo strašno puno koncerata i zapravo jako puno vremena provodimo skupa – na putovanjima, turnejama. Pogotovo za vrijeme ovakvih projekata – po cijele dane smo skupa jer imamo pjevačke i plesne probe za naše koncerte. Osim toga, trenutačno radimo i na projektu Dva lica, pa smo zajedno i nakon redovnog radnog dana.” – kaže nam Klara.

Upravo predstava Dva lica stavlja pred njih neke nove izazove na koje dosad nisu navikle.

“Ovo je nešto potpuno drugačije. Po prvi put imamo dramski tekst. Navikli smo dobivati uloge kroz koreografije, ali sada imamo tekst koji treba izgovarati. Isprva smo bili preplašeni, ali kako vrijeme ide, sve nam je zanimljivije. Predstava prikazuje i ono što publika inače ne vidi – što se događa iza pozornice. I to je baš zanimljivo.” – kaže Klara.

U večeri svog posljednjeg koncerta, prvakinja Ansambla LADO u garderobi proživljava susret s vlastitom prošlošću i budućnošću. Kroz duhovit, emotivan i introspektivan dijalog dviju žena – jedne koja tek ulazi u svijet LADA i druge koja iz njega izlazi – publika će po prvi put imati priliku zaviriti iza kulisa nacionalne institucije. Ovo je priča o svakodnevici umjetnika, o tišini između pjesama, o borbi da se bude zapamćen – o životu koji se događa između aplauza.

Upravo to ćemo imati priliku vidjeti danas, sutra i prekosutra u ZKM-u. Ono što se ne vidi je i onaj osjećaj koji sami umjetnici imaju nakon svake izvedbe.

“Kad se predstava završi, osjećaji su pomiješani. Ako je bila dobra – svi smo sretni. Ako ne, bude i razočaranja. No, mi smo jako kritični – nikad nismo do kraja zadovoljni. Publika može biti oduševljena, a mi ćemo opet naći što nije bilo dobro. To je zato što smatramo da publika zaslužuje najbolje svaki put.” – kaže Sandra.

A publika im to redovito pokazuje. Putuju po cijelom svijetu i izvode u najprestižnijim umjetničkim dvoranama i koncertnim prostorima.

“Zamislite ovo: Royal Albert Hall u Londonu – 5.000 gledatelja, 7 biseva! U Rusiji su nam vikali da smo “genijalci”, u Japanu su nam čak i pljeskali, a to im inače nije običaj. U Kuvajtu su rekli da publika inače priča tijekom predstave i jede sjemenke – kod nas je bila tišina, potpuna pažnja. To je naš najveći uspjeh.” – govori nam Jadranka.

Uspjeh je i izdržati cijeli tempo, jer uz dobru fizičku kondiciju i potpunu plesnu spremnost, na sebi nose nošnje koje znaju biti teške i po 6–7 kilograma.

“Recimo, nošnja za Slavonske kraljice – svi žele u njoj plesati. Elegantna je, nošena s ponosom. Imamo i mačeve, zlatovez… Stvarno nešto predivno.” – kaže Sandra.

“Znanja se ovdje prenose “s koljena na koljeno” i tek kad dođeš u Lado, naučiš te fine detalje: scensku šminku, frizure, kako se točno obući, što gdje staviti… To se ne može naučiti na Instagramu.” – kaže Klara.

LADO je arhaična slavenska riječ, često korištena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne Hrvatske, a sinonim je za riječi: dobar, drag, mio. Čini nam se kako je takva upravo i atmosfera u ansamblu.

“Nema negativnih odnosa. Kritike koje dolaze od starijih su dobronamjerne i usmjerene ka kvaliteti ansambla. Mladi ih ponekad osobno shvate, ali s vremenom shvate da su te primjedbe bile korisne.” – kaže Tea.

Pravi dokaz je i povezanost svih generacija koje se, čak i u mirovini, i dalje sastaju.

“Mi penzioneri sastajemo se svaki mjesec. Uvijek nas se nađe 10, 15, 20. Zajedno smo i u dobru i u zlu. Nedavno je kolegica slavila 80. rođendan i okupilo se 20 ljudi koji se vole i poštuju. Nema drame, nema zavade. Tako radimo i takav primjer dajemo jedni drugima.” – zaključuje Jadranka.

Ulaznice za predstavu DVA/LICA, koja se igra 27., 28. i 29. lipnja 2025. u Zagrebačkom kazalištu mladih, potražite ovdje.

A osim ove predstave idući tjedan moći ćete uživati u petom izdanju festivala LADO na Mažurancu. Festival se tijekom proteklih godina profilirao kao omiljeno ljetno događanje građana i posjetitelja grada Zagreba te je potpuno nekomercijalnog karaktera – ulaz na sva festivalska događanja i popratne sadržaje je besplatan. Festival će 4. srpnja otvoriti “Rijeke zvuka”, koncert Orkestra Ansambla LADO, a 6.7. izvest će jedan plesni koncert.

Foto: Martina Movrić