Ana Gruica Uglešić i Mia Bujan o hrvatskoj praizvedbi drame koja je zaintrigirala Broadway

Dok u jesenskom periodu Zagreb grabi velikim koracima u novu kazališnu sezonu u Splitu se iza pitanja Dokad ti je pun apartman?, u kazališnom, umjetničkom smislu, ipak kotrlja nešto.

U malom kazalištu na Prokurativama od kasnoga ljeta marljiva ekipa od četvero glumaca uz redatelja provodi vrijeme u svom paralelnom svijetu, vodeći bitku s jednim od zanimljivijih i intrigantnijih tekstova napisanih u zadnje vrijeme. Naime, u Gradskom kazalištu mladih sprema se hrvatska praizvedba Lutkina kuća, dio drugi  američkog dramatičara Lucasa Hnatha. Praizvedena je 2017. godine u New Yorku, a zamišljena je kao svojevrsni nastavak Ibsenove čuvene drame Lutkina kuća iz 1879. godine. Hrvatska praizvedba odigrat će 3. listopada s početkom u 20 sati u baletnoj dvorani samog kazališta.

Sezona u GKM tako počinje s produkcijom koja spaja povijest kazališta i suvremene probleme, a intimna atmosfera baletne dvorane samo pojačava emotivni dojam predstave.

Lutkina kuća, dio drugi

Pod budnim režijskim okom Gorana Golovka, koji je i prevoditelj komada, u produkciji Ive Perkušića, ravnatelja GKM-a u predstavi igraju Ana Gruica Uglešić (Nora), Torvald (Ermin Sijamija), Lidija Florijan (Anne Marie) te Mia Bujan (Emmy). Publici će se predstaviti u intimnom prostoru sa svega 46 mjesta koji inzistira na glumi gotovo filmskog tipa, vrlo blizu gledatelja, doslovno na nekoliko metara udaljenosti. Omeđeni sa četiri strane, glumci su stavljeni u preneseni i doslovni epicentar zbivanja.

Radnja se odvija petnaestak godina nakon završetka Ibsenova komada u kojem glavna junakinja Nora napušta muža i djecu odlučivši živjeti slobodno i samostalno. U Hnathovoj verziji Nora se vraća u svoj stari dom nakon godina odsustva. Postala je uspješna i samostalna žena, ali povod njenog povratka nije obiteljska nostalgija, nego praktičan problem – otkriva da njezin brak s Torvaldom zapravo nikad nije pravno razvrgnut.

Ocijenjen od kritike kao feministička komedija i najvećim misaonim izazovom na Broadwayu, ovaj komad je u žiži javnog foruma o bračnim pitanjima koja nas stalno zaokupljaju. Nas je posebno zaokupio odnos Ane Gruice Uglešić i Mie Bujan, koje su se imale priliku upoznati i prvi put zajedno zaigrale u predstavi Šuti, muči, a sada ih gledamo kao majku i kćer.

Ovoga puta glumice će se same poigrati te čitateljima predstaviti onu drugu i to kroz set pitanja koje su same pripremile. Što bi voljele znati jedna o drugoj, što su neka njihova skrivena razmišljanja i kako će se zabaviti i u ovoj formi pročitajte u nastavku…

MIA pita ANU

• Kako ti je bilo raditi sa mnom?

Genijalno. Obožavam mlade, talentirane, ambiciozne ljude kao što si ti. Ti si vojnik i radnik po prirodi. Volim gledati kako bereš plodove svog napornog rada.

• Što ti je najljepše, a što najteže u životu kao žena?

Najljepše mi je, prvenstveno, sve vezano uz majčinstvo. Također, što sam starija sve više uživam u svojoj koži. Na sve načine. Ako me razumiješ. Osobno nemam ništa u kategoriji “najteže” za ženu. Ali mi se općenito ne sviđa što se čini da smo puno postigle, a imam dojam da nas još uvijek pokušavaju omotati u nevidljive burke.

• Kao žena s toliko različitih života (obitelj, prijatelji, treninzi, kazalište, poliklinika, javna događanja…), kako organiziraš svoje vrijeme i što radiš za sebe? Gdje pronalaziš mir i kako puniš baterije?

Naučila sam da je inat, moj stari punjač, igračka za malu djecu. Meditacija, trening, putovanja i neki zdravi trenutci s mojim djetetom, obitelji i prijateljima su za mene najveći punjači. Mir nalazim u bavljenju s meni bitnim temama. Ne rasipam energiju bespotrebno. Ne uspoređujem se sa nikim nego sa samom sobom. Ne želim nikome zlo i to je moja najveća pobjeda nad “svim mojim životima”.

• Čega se bojiš?

Ne bojim se ničega i nikoga. Jedino za što mislim da ne bi imala snage jest bolest djeteta.

• Žališ li što? Da možeš, bi li išta drugačije?

Živjela sam život koji je za naše podneblje bio egzotičan. I danas imam egzotične poteze. Ne žalim ni za čim. Žalim samo što sam par puta ostala doma kad sam mogla izaći. Ostalo je sve točno kako treba biti.

• Kako se nosiš s nepravdom?

Teško. I nikako. Toliko sam toga uspjela savladati, ali bol koju osjećam kad vidim nepravdu ne mogu. Mnogim stvarima kojima se bavim, uključujući pomaganje drugima proizlaze od toga da jednostavno ne mogu trpjeti nepravdu. Ako mislim da svjedočim nepravdi u stanju sam napraviti puno toga radikalnog.

• Vidiš li sebe u meni? Podsjećam li te u nekoj mjeri na tebe u mojim godinama? Na što bi me, kao starija i iskusnija kolegica, upozorila u životu/ što bi mi savjetovala?

Vidim jedno pametno oko, oštar pogled, jasnu rečenicu i namjeru, po tome bih rekla da smo slične. No, ti si pametnija od mene. Ne piješ, ne pušiš i svu svoju energiju ulažeš u konstruktivno. Nema destrukcije kao u mojim mladenačkim danima. Savjetovala bih te samo jednu stvar, vjeruj uvijek, u svemu, samo svom instinktu i prvom dojmu, jer će na kraju uvijek ispasti točan.

• Napiši svoje tri najdominantnije karakteristike.

Dosljedna, empatična, pravična.

• Koliko si slična, s koliko različita od Nore?

Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. Možda je najveća razlika u tome što mislim da sam mudrija od nje.

• Što ti je bio najveći izazov u životu ili karijeri?

Ma nekako izazovi zvuče kao nešto negativno, a ja obožavam izazove. Cijeli život idem samo za izazovima. Obožavam proces, dobiti izazov, promotriti ga sa svih strana, riješiti ga. Tako se osjećam živom.

• Kako bi se opisala kao majku? Jesi li zamišljala da ćeš biti baš takva? Koliko sebe podsjećaš na svoju majku?

Moram priznati da sam ispunila svoja očekivanja. Stroga sam i dosljedna u odgoju, a pri tome mislim da imamo baš cool odnos. Trudim se uzeti najbolje iz tradicionalnog odgoja moje majke i modernog pristupa roditeljstvu.

Koji je tvoj sinonim za riječ majka?

Sigurnost, stabilnost, snaga i smjer.

ANA pita MIU

• Kako se osjećaš u našem malom kazalištu?

Prihvaćeno. GKM mi je sa svojom toplom, prijateljskom atmosferom, dragim ljudima i talentiranim kolegama toliko prirastao srcu da imam osjećaj kao da sam već stotinu predstava ondje odigrala.

• Jesi zadovoljna s ova dva projekta na kojima si radila? Koje su sličnosti, a koje razlike?

Jako! Zadovoljna sam i zahvalna na prilikama koje su mi do sada pružene. Predstave se primarno razlikuju po tome što je Šuti, muči bio autorski projekt Darija Harjačeka i Dore Golub i tekst je nastajao “u hodu”. Proizlazio je iz razgovora, iz glumačkih improvizacija i režijsko-dramaturških uputa, dok je autor teksta Lutkine kuće Lucas Hnath.

Razlikuju se i po temama, premda sam u obje predstave imala neke zamršene majka-kćer odnose i po broju ljudi u ansamblu. Slični su moji osjećaji zadovoljstva i ispunjenosti koje su mi oba projekta pružila. Veliki je užitak ponovno raditi s Goranom, s kim sam voljela surađivati još na akademiji dok mi je bio profesor, i kolegama glumcima, tebi, Erminu i Lidiji, koji ste me tako lijepo prigrlili da se među vama osjećam kao dio prave obitelji.

• Vidjela sam da voliš kuhati, koliko je kuhanje visoko na tvojoj ljestvici prioriteta?

Pri samom vrhu ljestvice! Uvijek govorim da nisam glumica, sigurno bih bila chef. Još uvijek sanjam o tome da jednog dana imam svoj restoran. Nikad ne znaš. 🙂

• Kako se općenito opuštaš?

Nema mi dražeg odmora nego da sjednem na svoj zadarski balkon, stavim na gramofon ploču Billie Holiday i gledam najljepši zalazak sunca na svijetu. To me potpuno resetira.

• Što za tebe znači pojam feminizam?

Za mene feminizam podrazumijeva pravo na izbor i jednake mogućnosti. Pravo da se svaka žena ostvari i realizira onako kako ona – i samo ona – hoće.

• Kako gledaš na brak kao instituciju?

Institucija zvuči jako ozbiljno, a ja malo što tako doživljavam. Brak vidim kao zajednicu dva najbolja prijatelja koji se obožavaju, međusobno podržavaju, razumiju, vjeruju si i vjeruju jedno u drugo, iskreni su i čine si živote ljepšima i lakšima. Dugotrajno. Vjerujem u takav brak i nadam se jednog dana imati supruga s istim vrijednostima.

• Koliko si slična, a koliko različita od Emmy?

Obje smo dovitljive i znamo kako dobiti ono što želimo, ali mislim da je Emmy perfidnija od mene.

•  Kako ti kao Mia vidiš Noru?

Razumijem njezinu frustraciju; sigurna sam da je užasno bolno probuditi se jednoga dana i shvatiti da se osjećaš sputano i neostvareno i da želja za emancipacijom može biti jača od života, ali nikad ne bih mogla napustiti svoju djecu.

• Kako zamišljaš svoj put narednih pet godina?

Ne zamišljam ga kroz ciljeve i prekretnice jer me strah da ću zamisliti manje od onoga što mogu ostvariti. Samo se zamišljam ispunjenom, sretnom i ponosnom.

• Napiši svoje tri najdominantnije karakteristike.

Uporna, snalažljiva, emotivna.

• I tri koje misliš da su moje najdominantnije.

Disciplinirana, snažna, neustrašiva.

• Što za tebe znači riječ kći?

U mom vokabularu tu riječ prožimaju zahvalnost, ljubav i odgovornost.